Riječanka&svijet

21.07.2005., četvrtak


Odbrojavanje
Eto mene ovdje nakon nekoliko dana! Bila sam poprilično zauzeta ovaj tjedan. A sada...još samo da odradim petak, i počinje moj godišnji! Jedva čekam! Još samo malo...petnaestak sati svega!
U nedjelju sam bila na koncertu Randy Crawford (Kulerico , bilo je prekrasno – vratilo me u neke krasne mlade dane s početka 80-ih), u ponedjeljak sam bila malo u shoppingu (kupila sam si novi wok), u utorak kuhala (u novom woku,naravno), jučer bila na večeri sa mojom K.i njenim dragim.
Sutra popodne, ako bude sve po planu, napraviti ću skok do Trsta i u povratku otići do Umaga.
No, idemo redom...

Najprije, za sve one klevetnike koji me smatraju rastrošnom (sa majčicom dragom na čelu) : nisam!!! Znam ja i uštediti (Juliere , draga, nisam kao glavna junakinja Sophie Kinselle, hehehehe)! Slijedi primjer...
Jednom, davno već, nagovorila sam majku da kupimo wok. Moja mama, inače, mrzi kinesku kuhinju. Općenito, vrlo je tradicionalna što se kuhinje tiče, za razliku od mene nije nikada bila sklona eksperimentiranju sa začinima, novim jelima. Drži se starih prokušanih recepata kao pijan plota! Nije da ne kuha jako dobro, dapače...no, kod nje nema iznenađenja. Kuha finu,tradicionalnu hranu, i u tome je daleko bolja od mene. Godine iskustva čine svoje...njoj tijesto uvijek uspije, meso je uvijek jednako mekano, jednako pečeno.
Wok nije u životu upotrijebila, iako bi uvijek pojela (gunđajući, pri tome) što bih ja u njemu skuhala. Nije da se hvalim, no meni je kuhanje egzotične hrane oduvijek išlo od ruke (nisam zabadave horoskopski Strijelac).
No, usprkos svemu, kada sam neki dan došla kod nje sa idejom da pokupim wok i odnesem ga u svoju novu kuhinju, žestoko se tome usprotivila! Nema, kaže...kupi si svog!
Dobro. Pa sam se u ponedjeljak otputila u shopping. Došla ja tako u dućan sa loncima i tavama. Moram priznati, nije to baš tip dućana u koje često zalazim, no kako sam ja ipak mali shoppingoholičar, nije mi trebalu dugo da se snađem. Dođem do police sa wokovima i vidim, jedan pored drugog, dva modela. Oba iste veličine, od istog materijala, od iste tvornice. Oba sa rešetkom za tempuru i uloškom za kuhanje na pari. Jedan ima crni poklopac, drugi poklopac u raznim nijansama plave boje. Jedan košta 218 kuna, drugi (onaj sa šarenim poklopcem) 409 kuna. Ja stojim i gledam...pa malo dignem jednog, pa drugog...nikakve razlike (osim spomenutog poklopca). Pa mi nije bilo dovoljno, još i prodavačicu priupitam, mislim si žena ima iskustva sa time. To su vam dvije različite pošiljke, model je inače isti, kaže ova. Naravno, uzela sam onog jeftinijeg. Još da nisu bili jedan pored drugog, možda bih nasjela na foru skuplje-bolje, no ovako... Bila sam sva zadovoljna kako sam uštedjela skoro 200 kuna, pa sam si kupila još jednu pravu Luminarcovu vatrostalnu lazanjeru za 80 kuna i lijepi mužar (ili avan, ili tarionik, kako god ga zvali) za začine, od tokarenog drva koji je koštao svega 60 kuna.
Baš sam bila ponosna na sebe! Umjesto jedne, kupila sam tri stvari i još sam ušedjela za kavu i sok! Koje sam si netom nakon što sam izašla iz dućana sa loncima i priuštila.

Dan poslije, u utorak, pozvala sam moju prijateljicu Marinu na večeru, da isprobamo moj novi wok.
Napravila sam piletinu i povrće sa staklenim rezancima, jedno od mojih omiljenih jela. Marina je napravila i donijela fini kolač sa biskvitom i breskvama, popile smo bocu De Grassijeva chardonnaya iz 2004.godine...večera je bila baš super. Jedino, kako dugo nisam kuhala kineske stvari, skoro sam zaboravila koliko priprema takva jela traže...i naravno, jako, jako oštre noževe, no to je već moja struka.
Dakle, odvojila sam kosti i kožu od jednih pilećih prsa i četiri batka, isfiletirana ih i narezala na duguljaste komadiće, te stavila marinirati pola sata u mješavinu sojina umaka i worchester umaka. Na vrlo tanke duguljaste resice narezala sam jednu papriku, dva lista kupusa, dva lista kelja, omanji poriluk na tanke kolutiće, dvije mrkve na nešto nalik tankim prutićima ,dva šampinjona (u nedostatku shitake gljiva) na tanke listiće i 5-6 malenih klipića kukuruza u slatko-kiseloj otopini narezanih na komadiće od cca 1 cm. Nakon toga sam stavila namakati 3 minute u vrelu vodu četvrt paketića rižine (staklene) tjestenine, oko 50 grama. Na dvije žlice ulja sam naglo popržila povrće, kada je «palo» sam ga posolila, a zatim makla iz woka. Na ostatku masnoće sam popržila meso, kada je bilo gotovo dodala povrće, ocijeđenu tjesteninu, žličicu mljevenog đumbira, žličicu curryja i pola žličice u mužaru istucanih zrnaca korijandera. Sve sam zalila sa oko 1,5 dcl temeljca (čitaj : otopljene kockice za juhu u vodi, u nedostatku prave juhe), popirjala 2-3 minute...i voila!

Jučer sam sa mojom K.i njenim dragim bila vani na večeri. Iako je klopa bila dobra, nije bila toliko guštna kao ovo dan prije!
Danas malo odmaram. Radila sam do 18 sati, pa sam se zavalila na balkon, ispod suncobrana (iako je bilo poluoblačno) na ležaljku, čitajući «Tlo pod njenim nogama» Salmana Rushdiea.
K.se vraća u Njemačku u subotu. A moja druga prijateljica, V.koja je trebala u subotu sa mužem i kumovima otići na par dana, čisto turistički u London, odustala je od puta. Danas su opet eksplodirale bombe u podzemnoj. Ahh, kuda to ide ovaj svijet?
Kada o svemu ovome razmišljam, tako bih se rado ponovno vratila u doba kada smo slušali «Street life», bili mladi, optimistični, sa cijelim životom ispred sebe...



- 23:33 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>