06.07.2005., srijeda
Sezona kiselih krastavaca
Sjećam se, bilo je to već prilično davno, u ranim godinicama na početku drugog decenija mog života, kako me taj termin «sezona kiselih krastavaca», koji je simbolizirao posvemašnju pustoš i nedostatak zbivanja u medijima tijekom ljetnih mjeseci, živcirao. Nikako mi nije bilo jasno zašto baš kiseli krastavci, kada je ljeto, kada se to obično ne jede. Zašto ne na primjer, sezona limunade (iako se termin «limunada» koristio također u neke pejorativne svrhe poprilično), sezona sladoleda, ili pak na primjer, sezona sunca&znoja, kada je tako očito da kada nam je vruće i znojimo se, nismo baš spremni za akciju. I zašto simbolizam zimnice, kada se zna da vijest koja jučerašnja više nije vijest.I tako su neko vrijeme, nekako u doba kada sam mislila da će moja buduća karijera biti u nekakvim drugim vodama – novinarstvo ili kazališna režija su u to doba bili moji favoriti – mene intrigirale neke teme, na koje danas gledam sa blagom nostalgijom, no koje me nisu u potpunosti napustile. Jedna od njih je fascinacija tim prividnim prestankom života tijekom ljetnih mjeseci koji se zbiva u gotovo svim segmentima društva. Ne samo da novine nemaju o čemu pisati, osim o stradalnicima u prometu i nesrećama na moru, i bombastičnim naslovnicama tipa fotografije Sanadera kojemu iz ustiju viri pikado strelica i svakodnevnim «novim» pedofilskim aferama pokušavaju prodati svoju robu, nego ni televizija nema gotovo ništa pametnoga prikazivati osim repriza prastarih serija, po devedesetdeveti ciklus prožvakanih sapunica i filmova koji je najmlađi star desetak godina. No, nije to najgore. Naime, tijekom srpnja i kolovoza, ma kojoj se instituciji obratili, ma šta trebali iz nekog ureda, ministarstva, suda, državne ustanove, naići ćemo na zid. Nazovite nakon godišnjih, javite se u rujnu, najčešći su odgovori ako uopće imamo tu sreću da nam netko odgovori. Nije velika razlika ni u zdravstvu – iako recimo u mojoj struci, zbog vrućina koje imaju velikog utjecaja na cijeljenje rana, elektivni se, «hladni» operacijski zahvati ne rade, već samo oni koji su hitni i neodgodivi. No, treba li netko nekakvu pretragu, neki dijagnostički postupak (na primjer, gastroskopiju), a nije mu hitno – najčešći odgovor je : ljeti su vam svi na godišnjem, javite se na jesen. Ako mislite da je kod privatnika drukčije – varate se! Svi se poslovi, dogovori, narudžbe odgađaju za jesen. Pa se onda čovjek ne može ne čuditi, jer prema navedenom, stiče se dojam da smo mi jedna jako bogata zemlja, u kojoj vlada apsolutno blagostanje i gdje ljudi ljetuju dva mjeseca! Takvo što si ne mogu priuštiti ni u Arapskim Emiratima i ostalim zemljama sa zlatnim kvakama i slavinama u svakom iole pristojnijem hotelu, a kamo li Amerikanci ili neki tamo bezvezni Europljani, u čije jato mi ionako pripadamo, samo nas iz nekog djetinjastog inata i zavidne ljubomore ne žele pripustiti unutra. Zatišje i ljetna letargija osjete se i na Netu – manje je aktivnih na raznim forumima, chatovima, a i blogeri nekako rijeđe pišu i komentiraju. No, ovo je za razliku od onog gore navedenog razumljivo – bolje je biti u prirodi, na plaži, na putovanju, iskorisiti tople i duge ljetne dane i noći za neke druge aktivnosti i druženja face-to-face i body-to-body nego sjediti za kompom i gubiti se u virtualnosti. Dakako, ne mislim ja da je virtualni svijet, kontakt i druženje loše, no ipak je second best u odnosu na realni. Premda, mi «okorjeli» Internetaši to nerado priznajemo... U mom RL-u situacija je po starome. Na poslu je trenutačno zatišje, no tu nema pravila. Jučer je zbog kiše i pljuska bilo nekoliko prometnih nezgoda sa ozljedama takvog tipa koje su iziskivale moj angažman, a bilo je i nekoliko pacijenata koji su došetali kod nas umjesto da odu na plažu – ispunili si ljudi dan, što ćeš... Prekjučer sam majku vozila u Umag i prespavala tamo, te jučer došla ravno na posao. No, kada sam se navečer vratila kući, imala sam što vidjeti – na mom privatnom parkirnom mjestu parkirana neka stara bež peglica! Potrubila sam nekoliko puta, no nitko nije dolazio. Pa sam lijepo stala iza nje, tik odbojnik uz odbojnik, tako da peglica ne može nikuda (jer su bočno oba mjesta bila popunjena) osim preko visokog rubnika na travnjak i preko travnjaka u susjedovo dvorište. Srela sam nekoliko susjeda, koji su btw.svi odobravali moj postupak, jer smo skupo poplaćali i uređenje parkinga i rasvjetu Gradu, koji još nije čak ni montirao svjetiljke, a jedan od njih mi je rekao da mu se čini da je to peglica nekog klinca koji je dečko neke male iz susjednog ulaza. E, pa mali moj, ako ideš na fuck izlet, šetaj malo, dobro je za cirkulaciju, ne moraš stajati na mom mjestu. Baš sam se toplo nadala da će doći i moljakati da ga pustim da izađe. Naravno da ne bih! Poslala bih ga natrag da obavi posao još jednom i da ujutro kada ja odem, dođe po peglicu. No, mali me zeznuo – očito je virio iz prikrajka, jer se nekih 3 sata kasnije, baš dok sam ja na balkonu pričala telefonom sa prijateljicom, zapičio ravno u peglicu, upalio motor i...brrrrruummmm preko rubnika i po travi, pa u susjedovo dvorište i onda naokolo natrag na cestu. Valjda je čekao da se kod susjeda pogase sva svjetla...a biti će da mu je i netko (dobro) savjetovao da mu je bolje ne bosti se sa rogatim (u ovom slučaju, rogatom!). E, da...danas je stigla kuhinja u salon! Poslijepodne i sutra nakon posla moram raskrčiti stvari, a u petak će mi, barem su tako rekli, doći montirati. Ako u subotu završe, u nedjelju ću pospremati i čistiti. Ima li netko tko želi pomoći? To sam i mislila, hehehehe...i majka je lukavo izbjegla u Istru ovih dana. Kada malo bolje pomislim, onaj termin «sezona kiselih krastavaca» i nije tako nelogičan...naročito dio koji se odnosi na kiselost. Ma svi mi kada nam je vruće i dosadno odemo pomalo «na kvasinu», ukiselimo se poput lošeg vina, «ciknemo».... |
| < | srpanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com