Riječanka&svijet

28.06.2005., utorak


Savudrijski svjetionik
Danas ujutro sam otišla poslom u Umag. Kako u petak trebam napraviti mali operacijski zahvat na šefu, nije mi mogao odbiti dva slobodna dana (imam cijelu hrpu odrađenih prekovremenih sati) tako da imam malo ljetovanje do četvrtka!
Hehehehe...samoj sebi se divim kako sam to uspjela iskamčiti. U letu mi je došla inspiracija, a ja sam je ovaj puta iskoristila do plafona.

Nakon što sam se, klimi u autu usprkos, skuhala putem (btw.tko misli idućih tjedana ići na Zapadnu obalu Istre cestom preko Buzeta, uz dolinu Mirne, bolje da se naoruža strpljenjem i vodom, jer je svakih nekoliko kilometara semafor kojim se, blago rečeno, čudno regulira promet! Naime, u isti tren je zeleno u oba smjera, pa se nemojte iznenaditi ako vam sa desne strane valjak ravna užareni asfalt, sa lijeve se nalazi Mirna, a u susret vam dolazi autobus pun iznenađenih turista – tako smo se danas uspjeli nekako provući jedno vozilo talijanske registracije i ja, a što je bilo sa kamionom iza mene koji se našao u takvoj situaciji nije mi poznato. Inače, cesta se širi i u cijelosti asfaltira, a od tridesetak kilometara za sada je dovršeno možda 4-5 km), obavila sam ono što sam morala, a onda otišla na kupanje.

Navečer sam zajedno sa nekolicinom prijatelja bila pozvana na večeru u restoran naših prijatelja, obitelji Jurić, u Savudriju. Restoran je u neposrednoj blizini svjetionika, zove se «Lanterna», a klopalo se fantastično, od dagnji, kapešanata, salate od muzgavaca, bakalara in bianco, preko izvanrednog rižota od škampi i šparoga, do škampi na žaru, friganih domaćih liganja (velikih, no mekanih i jako ukusnih), do orade, švoja i brancina na žaru). Toliko smo se najeli,da nije bilo mjesta za desert. To nije ni čudno, jer vlasnikovu suprugu, gospođu Anu, ne možeš tek tako uvjeriti da ti ne puni tanjur ponovno (žena je majčinski tip, radi kao kao medicinska sestra u ginekološkoj ambulanti moga starog prijatelja R.i više mu je majka nego suradnica), a sve nas prisutne ona nekako i doživljava kao svoju djecu (ima već velikog sina, koji radi zajedno sa ocem u restoranu, prije par godina joj je kćer studentica poginula u prometnoj nesreći), pa joj mi ne zamjeramo. Sva sreća da ne radim sa njom, ne bih kroz vrata prošla kroz mjesec dana. Mom prijatelju R.-u uvijek nosi marendice, kolače, sokove, vino...kod njih u ambulanti se stalno fešta!

Savudrija, ili kako je domaći po talijanski zovu Salvore je mjestašce kojih 9 km udaljeno od Umaga, u smjeru Zapada. U biti se sastoji od centra, kojeg zovu i Stara Savudrija, ribarske luke, te okolnih naselja, od kojih su najveća Zambratija i Bašanija, no tu pripadaju i Crveni Vrh, Ravna Dolina i još nekoliko manjih.
Uz ime naselja Savudrija/Salvore veže se jedna legenda. Naime, 1177. godine su se u moru pored Savudrije sukobile njemačka flota kojom je upravljao princ Otto, sin cara Karla Barbarosse, te ujedinjena flota Svetog Rimskog carstva pod zapovjedništvom pape Aleksandra III. Nijemci su izvukli deblji kraj, a Otto se spasio tako da se sakrio u cisternu, pa je prema pokliču koji su vojnici izvikivali «Salvo Re!» ili «Kralj je spašen!» naselje dobilo ime.
Tik uz Savudriju, konkretnije u Bašaniji, najzapadnija je točka Istre i Hrvatske. Tu se nalazi i najstariji svjetionik na Jadranu, sagrađen 1818.godine.
I uz njega se veže jedna legenda. Naime, navodno je ovaj svjetionik zajedno sa okolnim imanjem dao sagraditi grof Meternich kao svoje ljubavno gnijezdo, nakon što se zaljubio u jednu hrvatsku plemenitašicu koju je upoznao na nekom bečkom balu. Nažalost, na sam dan dovršetka gradnje, plemenitašica je umrla od sušice.
No, zato je danas zgrada uz svjetionik pretvorena u luksuzne apartmane u kojima gnijezdo barem privremeno mogu sviti neki drugi ljubavnici, a moguće se i popeti na dvadesetak metara visok svjetionik otkuda se, baš kao i sa terase obližnjeg restorana naših prijatelja, i malog ekskluzivnog hotela, nekadašnjeg austrougarskog odmarališta za umirovljene pomorce građenog u secesijskom stilu i sa prekrasnom terasom koja se spušta do privatne plaže, pruža prekrasan pogled na talijansku obalu Jadrana. Za sunčanog dana kada puše bura moguće je vidjeti Duino, Monfalcone, Grado, pa i vrhove Alpi pokrivene snijegom....
I ja sam jednom promatrala prekrasan suton sa vrha svjetionika sa jednom posebnom osobom.
Davno je to već bilo...

Uglavnom, dva dana malog odmora ću znati itekako iskoristiti, vjerujte mi na riječ. O svim bitnim detaljima biti ćete iscrpno izviješteni, hehehehe.....


- 02:23 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>