11.05.2005., srijeda
Koliko čitamo?
Posljednjih se dana osjećam tako samo. Nisam sama u fizičkom smislu, oko mene je stalno puno ljudi na poslu, na ulici, u trgovinama...no, deep down inside sam sama. Pričam telefonom, pijem kavu sa kolegicom, ručam sa majkom, a sama sam. I taj me osjećaj ne napušta. Ne razmišljam o sebi, svom životu, radim i intenzivno mislim o poslu, kada se iznenada taj hladni osjećaj samoće probije kroz misli i zabljesne poput šibice u mraku.U takvim situacijama podignem oko sebe svoj stakleni zid, sklupčam se na kauču ili fotelji i uzmem knjigu u ruke. Kao u onoj reklami za cigarete, koja je tvrdila : sa cigaretom nisi sam, ja se čitanjem borim protiv tih unutarnjih hladnih krikova. Čitam, i tada mi se filmovi vrte pred očima, ponese me vrtuljak, i sve postaje ljepše, ispunjenije. Odlazim u krevet s knjigom, i često me njezin hrbat udari o nos dok tonem u san... No, nije uvijek tako. Knjige i čitanje su oduvijek bile moja strast, ne samo moj lijek za depresiju. Znatiželjna sam bila još u pelenama, uvijek me nešto zanimalo, a u dobi od nekih 8 mjeseci najveći izazov su mi bili majčini modni časopisi. Kako je mama tada studirala pravo, ipak je bila dovoljno lukava da svoje knjižurine makne na dovoljnu udaljenost od mene. Doduše, ne zadugo. Prva moja literatura je bila «Grazia», talijanski modni časopis koji i danas izlazi (biti će da sam zato danas modno osviještena,hehehehe). Kada sam nešto poodrasla, dočepao me se tetak, umirovljeni oficir koji je propustio djetinjstvo svoje kćeri, pa je na meni uvježbavao ulogu budućeg djeda. Uspješno, moram reći...njega i dan danas doživljavam kao djeda, jer ih nikada nisam upoznala, oba su umrla prije nego što sam se rodila. Dobri moj, danas već odavno pokojni tetak Niko vodio me u prirodu, na šetnje po Učki gdje smo brali cvijeće, na plažu u svim godišnjim dobima (za što je često dobivao po nosu od svoje žene, mamine sestre, kada bih se zimi vratila iz šetnje promočenih čizama). No, najvažnije od svega – naučio me čitati i pisati. Sa 4 godine počela sam čitati velika slova iz slikovnica i bojanki, koje mi je stalno kupovao. Uskoro sam počela i pisati prva slova, a prije odlaska u školu sam već maherski mogla pročitati novine. Kada sam krenula u osnovnu školu, htjeli su me odmah upisati u 2.razred, što je majka odbila, jer se bojala da se neću moći uklopiti ako «iskočim» iz svoje generacije. Ah, kako se prevarila.... Kada sam imala 9 godina pročitala sam prvu knjigu za koju pamtim da me se duboko dojmila. Bio je to Zolin «Germinal». Tako je to krenulo...uvijek sam bila živahno dijete, stalno u pokretu, no kada bi se bližilo vrijeme za spavanje, pretvorila bih se u knjiškog vampira...uhvatila bih knjigu u ruke, i nikako me nije bilo moguće natjerati na spavanje. Ponekad bih, na maminu i tatinu intervenciju, zagasila svjetlo i pritajila se u krevetu. Kada bih iz njihove sobe začula zvuke hrkanja (a oboje su znali žestoko «potegnuti») upalila bih svjetlo i nastavila čitati, ponekad do jutra...nebrojeno puta je usred noći znao otac banuti u sobu, oteti mi lampu, a pala bi tu i tamo pokoja po guzici. Tako sam naučila malo spavati, oko 4-5 sati...što mi je kasnije, za vrijeme studija i specijalizacije, itekako dobro došlo. Nisam izbirljivi čitalac. Čitam novine, časopise, beletristiku, stručnu literaturu. Naravno, ima žanrova i autora koje volim više od drugih, no u pravilu, kada nešto započnem čitati, volim pročitati do kraja, bez obzira svidjelo mi se ili ne...uvijek vjerujem da je vrijeme utrošeno na čitanje dobro potrošeno vrijeme. Da me sada netko pita da nabrojim tri knjige koje bih uzela sa sobom na pusti otok, bila bih na grdnim mukama. Ili da nabrojim deset najboljih knjiga koje sam pročitala. Moja je mama drukčija od mene. Ona pročita novine, prolista časopis, započne čitati knjigu...no, ako joj se ne sviđa odmah, odbaci je bez milosti. Svih ovih godina koliko je «poznajem» znam da je samo zbog jedne knjige probdjela cijelu noć. Bila je to «Fijumanka» Srećka Cuculića...ili je to bilo «Ljeto sa tetom Doris», nisam više sigurna... Mnogi moji prijatelji se žale da im djeca malo čitaju. Zaboravljaju pri tome da su i oni češće za kompjuterom nego za knjigom, iako se mnogi «vade» da nemaju vremena te da se puno toga može pročitati i sa ekrana, sa Interneta. Meni to nikada ne može biti supstitucija za onaj ugodni feeling koji nastaje kada knjigu držim u ruci, okrećem stranice...a tu je i jedan sasvim prozaičan razlog : komp (a ni laptop, kada smo kod toga), nije jednostavno odnijeti u krevet ili u WC. A ja sam na WC-u pročitala puno toga, pripremila nebrojeno ispita...kada bih sa knjigom zasjela na školjku, obično bi se moj boravak u toj odaji protegnuo na koji sat. I tu je najčešće bila potrebna intervencija oca...koji je doduše bio još gori od mene, od njega sam tu naviku i stekla. Rijetko bi u WC otišao bez nekog časopisa ili stripa. E, stripovi...moj je otac bio pasionirani skupljač svih stripova koji su u Jugoslaviji izlazili 70-ih i 80-ih godina, od Stripoteke, Politikinog zabavnika, preko Zlatne serije do Alana Forda. Negdje pred kraj studija sam na okladi dobila večeru jer sam jedina znala odgovor na pitanje tko je bio najbolji prijatelj Texa Willera među Indijancima (Tiger Jack, naravno). I tako sam se ja ovih posljednjih dana družila intenzivno sa knjigama. Pročitala sam «Kolarove» Hrvoja Hitreca, njegovo viđenje povijesti i života Hrvatske od vremena Radićeve smrti pa do kraja Domovinskog rata, ispripovijedanu kroz sagu o zagrebačkoj obitelji Kolar, čiji su članovi sudionici svih povijesnih zbivanja i sukoba. Sada čitam «Sve je rasvijetljeno» Jonathana Safrana Foera, priču o mladom njujorškom Židovu koju dolazi tražiti svoje korijene u tranzicijsku Ukrajinu. Idem sada pojesti jogurt, pogledati vijesti na TV, malo pronjuškati netom, pa u krpe...sa knjigom, naravno! |
| < | svibanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com