Hoće li već jednom doći kraj ovoj zimi?

16.02.2005., srijeda

Ovo vrijeme doista nije normalno. Ponovno je cijela zemlja okovana snijegom i ledom. Po drugi puta ove zime pada snijeg u Dalmaciji, na Otocima...Lika i Gorski Kotar su opet zavijeni snijegom. Problemi su u prometu svugdje, kod nas bura otežava promet sa otocima i po magistrali. Iako je kod nas danas dan bio relativno pristojan, sunčan i ne previše hladan.
Kamo ide ovaj planet? Jesmo li stvarno uspjeli sve uništiti? Je li dan poslije sutra već stigao?
Svakog trena u atomsferu, u vode, u tlo izlijevaju se milijarde i milijarde tona svakojakih onečistača. Hrana koju jedemo, zrak koji udišemo, voda koja nam oplakuje tijela...sve je to puno otrova koji nas postepeno i nevidljivo ubijaju, čineći nas na prvi pogled jačima i zdravijima, poput raznih hormona i antibiotika iz hrane. No, dugoročno plaćamo danak zagađenju, GMO namirnicama...stimulirana nam je kancerogeneza, pojava steriliteta.
Malo po malo mijenja se klima...ozonski sloj je sve tanji, fenomen staklenog vrta sve evidentniji, Zemlja se ekstremnije zagrijava i hladi...rezultat je vidljiv već unutar jedne generacije. Nema više proljeća i jeseni, klima u našim krajevima nije ono što je nekada bila.
Primorje je nekada bilo poznato po blagoj zimi i toplim no ne prevrućim ljetima. Tako je nastao i turizam na Kvarneru, Opatija je nastala zbog egzodusa Bečana željnih bijega u toplu klimu iz svog hladnog grada kojeg preko Dunava šiba sjeverac iz ruskih nizina.
Sada nema velike razlike između Beča i Opatije...možda je i u Beču, pokrivenom snijegom nešto toplije nego u burom šibanoj Opatiji.
Zime su postale sve hladnije, temperature ispod nule su postale svakodnevica u zimskim mjesecima na Jadranu, a ljeta su saharska, bez klima uređaja život je postao teško zamisliv.
Danas na snagu stupa dogovor- protokol iz Kyota kojim se regulira emisija u atmosferu otrovnih stakleničkih plinova... i koji se, naravno, neće primjeniti u SAD jer oni ne pristaju na njega...a za divno čudo, ni kod nas. Naime, i mi smo u grupi negativaca, jer se hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša bori za veća prava onečišćivaća, pod izlikom da bi smanjenje emisije otrovnih plinova u atmosferu značilo i ograničenje industrijskog razvoja...za razliku od EU, na primjer.

Dosta mi je zime! Nemam više ideje što obući, dosadila mi je već kompletna zimska garderoba. Jedva čekam kada ću se svući iz tih silnih slojeva odjeće, kada ću obući sandale na golu nogu...Svako jutro kada moram na sebe nabacati odjeću, dođe mi da se vratim natrag u krevet, ili pak da se ogrnem kućnom haljinom, sjednem u auto i takva odem na posao. A tamo se ionako istog časa presvlačim u uniformu.

Danas sam radila do kasnoga, dnevnik je već odavno prošao kada sam stigla kući, a išla sam ravno sa posla, bez usputnog skretanja u grad. Nevjerojatno je koliko me se ljudi sjeti kada me treba. I koliko je široki pojam hitnoće. Uglavnom danas me par pacijenata pitalo kako uspijevam biti tako smirena (nisam, uopće...najrađe bih bila pacijenta koji je tražio hitan pregled a ima otečeno stopalo već 20-ak dana, i koji se svađao sa mojim asistentom kada mu je rekao da ću ga pogledati, ali neka sjedne i sačeka svoj red, klepila po glavi), i kako je kod mene lijepo doći jer se sa svakim našalim ili nasmijem! Haaaa! A danas je bio stvarno ludi dan. Bio i Slinavi na kontroli. Uredno čekao red, došao u ordinaciju – i izvukao bombonijeru. Rekoh, doista nisi trebao..sitnica kaže (a ja mrzim Bajadere, hehehe...volim samo Lindt). Nisam zadovoljna kako ide kod njega, pojačala sam hiperekstenziju za par stupnjeva, i naručila ga za idući tjedan. Taman sam ga do vrata dopratila, kada kaže on...čuj, molim te, bi li bila tako dobra da pogledaš moju mamu. A što je njoj, pitam ga. Isto kao i meni, kaže. Molim??? Kaže, mama se prekjučer okliznula u kadi i isto joj se desilo, doduše ne na istom prstu. A što sam mogla....uđe gospođa, već u visokoj dobi, no dobro držeća...smije se ona, kaže, eto za nevjerovati. Da rekoh, potpuno isto kao sin, sa tom razlikom što je kod nje svježa ozljeda i veće šansa za konzervativno izlječenje. Draga gospođo, ne usuđujem se pomisliti što bi bilo da sada vaš sin ozlijedi nešto drugo...a stara skužila, kaže..ah, ne brinite, meni se takvo nešto ne može dogoditi, izvadili su mi i maternicu i jajnike. Žena je avion, za razliku od sina, koji je rastezljiva slina...

Vratila sam se kući i našla na hodniku između mog i susjedovog stana balkonsku posudu sa tek niknulim zasađenim visibabama. Očito je susjeda procijenila da im je na balkonu prehladno, pa ih je ostavila na stepeništu. Tako su mi bile nježne i lijepe, da sam u trenu pomislila...a kako bi bilo da ja drpim ovu posudu? Nisam naravno, ali me nešto zaštrecalo u grudima...ova zimska depresija mi već na uši izbija.
Nisam bila baš gladna, imam temperaturu, onu dosadnu, 37.5 stupnjeva Celzija, boli me glava...skuhala sam čaja, i podgrijala passatu od pomidora iz staklenke u kojoj sam otopila malo mozzarelle, te dodala bosiljka, sitno sjeckanog češnjaka, timijana i majčine dušice, kojoj sam prelila penne skuhane al'dente.
Sada se dalje nalijevam čajem i pijem šumeće aspirine sa C vitaminom.
Za sutra prognoziraju snijeg i kod nas. Da barem padne, ne bih išla na posao....

- 19:49 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Riječanka&svijet

16.02.2005., srijeda

Hoće li već jednom doći kraj ovoj zimi?

Opis bloga

Linkovi

Hall of fame

Moji čitači