Vjerujete li u uroke?

04.02.2005., petak

Moja je majka, kao što sam već prije u nekoliko navrata pisala, vrlo osebujna žena. Moja nona ju je rodila u njenim četrdesetima, i bila je usprkos teškom životu, njena mezimica. Što je rezultiralo činjenicom da je moja majka poprilično razmažena, nježna osoba, sanjalica ali vrlo, vrlo uporna kada nešto želi istjerati na čistac, i gotovo redovito je sve po njenom, htjela ja to ili ne. Mi imamo odnos koji je više prijateljski nego odnos majke i kćeri, jer smo dosta rano ostale same, nakon što nas je moj otac napustio.

Dakle, moja je mama fakultetski obrazovana dokona penzionerka, koju je oduvijek zanimalo okultno. Već u ranoj mladosti je dosta čitala o horoskopima, tarotu, proricanjima, i na njezinu ogromnu žalost, sama za to nije nikada imala talenta. Za razliku od nje, moja nona i ja smo uvijek znale nekako nanjušiti kada će npr.doći netko u goste. Kada bismo iznenada spomenuli neku osobu, vrlo skoro bi se ta osoba pojavila ili bi se o njoj čula neka vijest. Ja nisam praznovjerna, i ne vjerujem u uroke i ekstrasenzibilne percepcije. Vrlo je vjerojatno da su to bile čiste slučajnosti ili neki deduktivni zaključci, no moja je mama ponekad, na naše neopisivo veselje, bila stvarno bijesna na mene i nonu...i pomalo nam zavidna. Mene je već zarana prozvala vješticom, zbog toga jer bih nekako uvijek imala sreće pa bih npr.uspjela u zadnji čas sve probleme uspješno riješiti, kada bi stvari već izgledale gotovo izgubljene...No, činjenica je, da kad god bi mi se netko jako zamjerilo, prije ili kasnije bi mu se desila neka nezgoda, ništa strašno, no obično bi to bile neke neugode, tipa slomljene pete na novim novcatim sandalama moje najgore neprijateljice iz srednje škole, hehehe. Jasno, ja sa time nisam imala ništa, no to je bilo tumačenje moje majke...izrečeno pola u šali, no, kako se kaže – u svakoj šali ima pola istine, pa je ona ipak vjerovala i neke moje «moći».... to bi naravno zaboravila istog trena kada bi je ja žicala da idemo u Trst...obično je to bio kategorički «ne», bez obzira ma moguće posljedice u vidu mog «čaranja».

Kada je prije dvadesetak dana moj gospodin Bivši imao totalku, ubrzo nakon što sam se posljednji puta rasplakala radi njega, majka je rekla : tebe se treba bojati! Kao da sam mu ja gume izbušila, hehehe. Prije par dana moj dragi šef-ravnatelj mi je digao živac, jer je ugovorio još jedne sistematske preglede (ovaj puta bankari) i meni ih doslovce «uvalio» da ih radim gotovo za besplatno. No, eto, prekjučer se taj isti lik strombusao po stepenicama, i slomio jednu koščicu na stopalu i jučer došepesao do mene : pomagaj!!! Stopalo sam namjestila, zagipsala, poslala ga na bolovanje. I usput ožicala nekih materijala neophodnih za posao u vrijednosti od 10-ak tisuća kuna, na što je bez treptaja pristao, heheheh.
Pa sam si, malo preuzetno pomislila...vidi,vidi..možda sam ipak malo vještica, hehehe...

No, ako nisam do sada vjerovala u uroke, vještice i čarobnjake, od sada ipak malo hoću. Da se opet vratim malo na Kraljicu Majku. Ona je naime, prije par tjedana povadila nekoliko starih navlaka i korijenova zubi i krenula raditi nove. Jasno, dok joj se novo zubalo radi, djelomično je krezuba, što osim što izgleda jako smiješno, nije ni zgodno, jer ne može jesti tvrdu hranu. Kako je ona izrazito razmažena (ja, naime nisam nimalo nalik na nju) po 5-6 puta dnevno me zove i lamentira se kako jede samo čokolino, jogurte, juhe i pudinge, te kuhanu piletinu, što joj ide na uši, te kako osjeća da tjelesno propada (da,da..kako da ne!), na što sam joj rekla da je dosadna i da se otkači sa tom temom već jednom. Na to mi je samo rekla...čekaj, čekaj, doći ćeš ti na moje!

I došla sam! Vrlo brzo – napao me, po tko zna koji puta...umnjak! Naime, što se umnjaka tiče, ja sam poseban slučaj. Jedan mi je narastao normalno, nisam ga gotovo ni zapazila. Drugi mi je pri rastu počeo pritiskati na lični živac, što mi je prouzrokovalo nekoliko tjedana neopisive boli, hrpu pretraga jer mi je živac postao paretičan pa se sumnjalo i na multiplu sklerozu, te konstantnu drogiranost analgeticima kroz dvadesetak dana...dok se moja draga prijateljica Margita, koja je moja stomatologica, doslovno nije preznojila vadeći ga, čime je istog časa sve prestalo.
Treći stoji u kosti, vidjela sam ga na slici, i ne pokazuje ni najmanju namjeru da izbije.
A četvrti mi već nekoliko godina pomalo raste, i pri tom radi sr***...naime, svaki puta kada krene malo rasti, pogura mi gingivu i desni oko sebe, koje postaju bolne i otečene, te se stvori bolni gingivalni džep.
Tako me prije 3 dana počelo pomalo boluckati zubno meso oko inkrimiranog umnjaka, dolje desno. Mic po mic, otok se pogoršao, a time i bolovi, pa sam prekjučer počela desni mazati propolisom. Srećom po liniju, nisam mogla žvakati, pa sam pojela samo juhu. Nakon toga se stanje malo smirilo....zaboravila ja skoro na bol, osim kod pranja zubi kada sam sve zvijezde vidjela kada bih četkala tu zonu.

Jutros se ja probudim nekako ukočene čeljusti. Popipam si vrat...otečen, povećanih limfnih čvorova..odem jezikom do zuba..kad ono – lopta! Boliiii!!! Tijekom jutra bol je bila sve jača...srećom, posla je bilo pa nisam mislila o tome, no čak i samo srkutanje kave mi je činilo poteškoću. Negdje iza podneva, osjetim ukus krvi u ustima..odoh pogledati..kad ono, napravila mi se ranica (fistula) na zubnom mesu...usprkos boli, pritisnula sam prstom...i prokuljao je gnoj...bljakkkk...
Otkelina je narednih sati splasnula, bol je popustila, a i vrat pomalo prestaje biti bolan i otečen....eto, priroda je našla svoje rješenje. Imunitet je savladao upalu, ograničio je, stvorio se gnoj, koji je probio i iscurio...većina bi na mom mjestu se več kljukala antibioticima. No, ja sam po tom pitanju jako racionalna : ako je organizam zdrav i sam se bori, i nema znakova generalizacije procesa, treba samo popomognuti prirodni tijek oblozima, ispiranjima, prirodnim preparatima poput propolisa, ekstrakta ekhinaceje... Antibiotik ne treba davati kod svake prehlade, kod svakog čira, kod svake ogrebotine. Ako se primjeti da se upala širi, da je organizam sam ne može lokalizirati (ako se javi temperatura i propagacija crvenila i otoka), tek onda se daje antibiotik.

Radila sam danas do kasna...došla sam ravno kući, ispirem usta sa baby propolis otopinom bez alkohola, i sva mi je bolje...čak sam si malo prije napravila i blago začinjenju salatu od karfiole, zakiseljenu samo sokom od limuna, i sada čitam «Mog slatkog Sputnika», Harukija Murakamija.
Majka je, kada sam je zvala i ispričala što mi se desilo, jedva suspregnula likovanje i zadovoljstvo u glasu...u mojoj glavi njezin je glasić ponavaljao...tako ti i treba, kada si se meni rugala...
Sve mi se čini da sam ja žrtva uroka....

- 23:59 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	veljača, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28

Riječanka&svijet

04.02.2005., petak

Vjerujete li u uroke?

Opis bloga

Linkovi

Hall of fame

Moji čitači