19.01.2005., srijeda
Odjeća ne čini čovjeka...ili, pak, možda ipak čini?
Sinoć sam imala tri telefonska poziva od mojih kolega iz susjedne nam županije, od čega jedan čak i na kućni telefon, koji nije uvršten u telefonski imenik, i kojeg zna svega 20-ak meni bliskih ljudi. Uglavnom, svi pozivi su se odnosili na istu stvar. Radilo se o pacijentici, koja je po svemu opisanom od kolega ima jednu benignu bolest, više estetski problem. Kolege su tražile moj konzilijarni savjet, second oppinion i, eventualni zahvat.Ništa čudno, reklo bi se, to je moj posao, radim to svaki dan...da sva trojica nisu molila da je pogledam odmah sutra, jer, radi se o «važnoj» osobi, supruzi vlasnika poznatog restorana-hotela-pansiona-seoskog turizma-konobe, čega li sve ne... U principu, nikada ne radim problema ako se bilo tko, ravno s ulice, zaputi kod mene i traži savjet. Naravno, ne mogu svakoga odmah pregledati, no uvijek se sa mnom može popričati o problemu i dogovoriti termin pregleda ili nečeg drugog, pri čemu vodim računa da ono što je bitno i hitno primim što ranije, a onim pacijentima čiji problem nije hitan (iako, svatko smatra da je njihov problem prioritetan, čast izuzecima), nastojim objasniti njihov slučaj i naručujem ih kroz nekoliko dana ili tjedana. Kada me nazovu kolege, uvijek im nastojim ići na ruku, a ni oni ne zloupotrebljavaju moju dobru volju...no, ove sinoćnje intervencije su mi bile malčice pretjerane. No, što je tu je...iako ja danas imam operacijski dan i ne pregledavam pacijente, rekla sam da gospođa dođe odmah ujutro, prije operacijskog programa, kada obično pogledam nešto što je hitno, ili pak naručujem na kontrolu operirane prethodnih dana. Ujutro se svanuo lijep dan, a sa suncem je visoko bilo i moje raspoloženje, pa sam se shodno njemu i obukla. Usprkos, kako sam već pisala, časnim godinama, volim ležernu i mladenačku odjeću...pri tome, naravno ne pretjerujem. Danas sam obukla bordo Dieselove cipele, guste čarape na velike crne i sive rombove, vojničku suknju A-kroja do koljena sivomaslinastozelene boje i bordo Replayovu majicu na patent. Na to sam stavila moj zelenosmeđi kratki vuneni kaput bez kopčanja, čiji su rukavi, ovratnik i svi dostupni rubovi bogato obrubljeni krznom australskog oposuma. I naravno, miris...danas Givenchyjev Very Irresistible. Za poznavaoce, opis više nego dovoljan... Iako ispred zgrade u kojoj radim imam rezervirano parkirališno mjesto, jedva sam se na njega ugurala, jer je dva susjedna mjesta zauzeo Audi A8 pulskih tablica, pored kojeg je stajao visoki krupni brko mrkog pogleda. U čekaoni su bila dva pacijenta kojima sam jučer operirala šaku i koji su sjedili ispred previjališta. Ispred mojih vrata ustobočila se markantna starija matrona, nezanemarivih gabarita. Od glave do poda prekrivao ju je kaput od nerca, i to onog kvalitetnog, od nerčevih leđa, nikako od trbuha, ili nedaj Bože, nožica. Visoko tapirana frizura joj je zauzimala najmanje kubični metar postora, a sa ušiju vrata i ruku visio je najmanje kilogram zlata. Kada sam pokušala proći pored nje, prepriječila mi je prolaz, pogledala me ružno, nekako s visoka, i rekla...ja sam ovdje prije vas na redu! Ja sam se nasmijala, i odgovorila ... ne bih rekla, gospođo, čini mi se prije da ste vi došla k meni... Prvobitni pogled naglo je zamijenio pogled brzog skeniranja i procjenjivanja, da bi joj se na licu našao izraz nevjerice i podcjenjivačkog zgražanja...zar sam OVOJ ja došla na pregled?!?! Očito, očekivala je stariju ženu, klasične frizure, u cipelama poluvisokih potpetica, obučenu u strogi kostim sa suknjom do pola listova. Gospođi sam rekla da sjedne i malo sačeka dok se presvučem. Pogledala sam je i pregled upotpunila ultrazvukom. Potvrdila sam sumnje kolega da se radi o bezazlenom, pretežito estetskom problemu. Objasnila joj mogućnosti liječenja,napisala joj nalaz te joj rekla da ukoliko se odluči za zahvat u našoj ustanovi, može se predbilježiti kod asistenta osobno ili telefonski. Gospođa je otišla,a da pri tom, naravno, nije rekla hvala, a nešto mi govori da je neću više vidjeti...naravno, na odlasku nije zaboravila dati da joj se potpiše putni nalog, koji će od HZZO-a refundirati troškove putovanja od 50-ak kilometara. Naime, toliko iznosi najmanje kilometara udaljenosti od mjesta boravka do mjesta liječenja, kod kojih se vraća trošak autobusne karte. Iako, čini mi se da je njeno mjesto stanovanja čak i koji kilometar manje... Kako mi je danas bio dan fizičkog rada, pojela sam oko podneva mali sendvič, pa nisam bila gladna kada sam došla doma. Pa sam se uputila kuhati nešto malo složenije, što zahtijeva više vremena. U biti, ne znam kako nazvati ovo jelo...vjerojatno bi u duhu hrvatskog jezika najbliži termin bio popečci ili odresci od svega i svačega...prosudite sami... Što se količine tiče, ja obično radim za jednu osobu...u ovom slučaju je toga ispalo malo više. Uzela sam oko pola pakiranja svježeg sira (skute), tj.oko 250 grama. U to sam dodala veliku žlicu kiselog vrhnja, skuhanu i usitnjenu manju karfiolicu (cvjetaču). Ja sam je odmrznula, jer uvijek imam nešto skuhanog zamrznutog povrća, nemam uvijek vremena svježe kuhati. Bitno je samo da je dobro ocijeđena. Isto tako, nasjeckala sam na kockice nekih 200 grama kuhane šunke, dodala u smjesu. U sve zajedno sam dodala jedno cijelo, istučeno jaje, dvije žlice ribanog parmezana (ili nekog drugog tvrdog, masnog sira),malo soli, papra, korijandera i kurkume, samo mrvicu, da smjesa previše ne požuti. Na kraju sam dodala glatkog brašna, da smjesa postane mjesiva, odnosno da je mogu formirati u oblike nalik na manje pljeskavice. Zatim sam ih ispekla u vrućem ulju, pazeći pri tom kako ih okrećem da se ne raspadnu, do zlatnožute boje. Još vruću prvu turu sam odnijela mami, i pri tom pokisla u onih 10 metara od auta do portuna jer je počela padati kiša. Vratila sam, pojela opisano, popila čašu malvazije...i u nedostatku nečeg konkretnijeg, zagrlila knjigu. Ovaj puta je to «Protiv Katiline», Amélie Nothomb... Sutra ne kuham ništa, idem van na poslovnu večeru. - 16:53 - Komentari (32) - Isprintaj - # • Evo,opet se za promjenu slazem s tobom...ja sam major u marketingu ali mi je visual arts minor. I znam kad sam prvi put dosla ne jedan od satova umjetnosti da sam bila obucena vise poslovno, iliti ga smelerski-jer je prof tako zahtijevao.. I imala sam dojam da me svi kvazi-buduci-Da Vinciji u dronjcima gledaju kao kakva zalutala debila..nakon drugog predavanja prof je meni dao special program jer sam bila jako napredna. I tek su onda svi poceli pricati normalno samnom. Nije mi jasno, ocito je da nas se cesto sudi prema odjeci. Koliko puta samo u trgovinama i na drugim mjestima...jos samo jedna stvarnost! (Mallory~Pusa 18.01.2005. 23:14) • ovo je bila carolina,samo sam preko njezinog bloga komentirala...pozdrav! (mallorypusa.blog.hr 18.01.2005. 23:16) • Već dva tjedna hodam gradom u sportskoj jakni, trapericama i tenisicama. Proteklih par godina sam uvijek bila u visokim potpeticama, kaputima, finijim hlačama...da, odjeća je jako bitna...nitko me ne shvaća ozbiljno ovih 14 dana...ali, to mi nekako i odgovara.... ;) (Nemezis 18.01.2005. 23:21) • A jebiga, po njezinim kriterijima gospođa doktor je trebala imati krzno do poda i mrki nedodirljivi pogled... ;) (beštijica 19.01.2005. 00:59) • Divne su te pokondirene Nušićeve junakinje. Naravno bunda. No, dobro, nije zlato sve što sija, a ni putni nalozi nisu kao što su negdar bili. Ali da se dama, kao što ste vi tako lijepo oblači, to me ne čudi. Na vama je, barem sudeći po opisu, sve tako lijepo posloženo, da pravom znalcu ne ostaje ništa drugo nego da to polako i ritualno skida. Dok se miris šumskog raslinja širi prostorijom i ulazi u dušu, odakle u srce i dalje sve do osjetljivih moždanih ravnina, kojim me je priroda obdarila ravnajući one strmovite serpentine. I sad nastaje problem. Skinuli smo gornji dio odjeće i kaj sad? Što da skidam dalje kad ne znam što imate. Zato lijepo idem vidjeti što drugi pišu. A mogli smo se lijepo zabavljati. Rukoljub. (Kemoterapija 19.01.2005. 01:14) • Nakon skidanja dragi Kemo dodje ultrazvuk he he ;))) (Bugenvilija 19.01.2005. 02:31) • ha ha:))) Vjerojatno je očekivala neku sličnu sebi;) (sunchica 19.01.2005. 03:01) • Ja brijem da si baš bila super obučena,u stilu.Mislim da je ona malo probucala vrijeme sa tom tapirkom na glavi.Uostalom,baš si je sjebala kad si joj rekla da ona dolazi kod tebe..ha..ha...eto sadisfakcije. (opaljena 19.01.2005. 08:42) • Ako je tako bila ljubazna prema tebi od koje je očekivala uslugu, baš me zanima kako je i koiko ljubazna sa svojim klijentima točnije gostima. Jadan naš turizam sa takvim oštrokondžama.....Riječanko, i dalje se oblači po principu "nosim ono u čemu se osjećam dobro ma što drugi mislili o tome"...... (betty boop 19.01.2005. 10:35) • :-))) (B 19.01.2005. 11:15) • "Obožavam" face poput gđe iz tvoje priče...treba Te pokondiruše nogom u debelo dupe! Ako ni zbog čega drugog, a ono zbog putnog naloga! (Esperanza 19.01.2005. 13:13) • Ahm... ne želim ispasti cijepidlaka nerca, ali mislim da je prije "pakiranje", a ne "pakovanje". Vjerovatno je bio čisti lapsus u pitanju. :) Zanovijetam, jel? (frishki 19.01.2005. 13:36) • a kaj ces , opce se ne cudim..to su oni novopeceni bogatasi (vjeverica 19.01.2005. 13:43) • sve je za pet , osim godina. nisu časne već najbolje ! u najboljim godinama , draga kolegice. (neno u sredini 19.01.2005. 13:46) • no comment... (juliere 19.01.2005. 13:49) • Vrhunac svega je bio kada sam iz dokumentacije pročitala da dama ima samo 6 godina više od mene, i da nema ni završenu osnovnu školu LOL:) ...a to da kada se svuka, da se "osjetio" onako, fino ustajali zadahčić znoja koji se probijao iz podpazušne šumice...to bi moglo koji osjetljiviji želučić pridići, hehehe. Izvana gladac, iznutra jadac, hehehe@Frishki - doista si cjepidlaka, hehehehe (Riječanka 19.01.2005. 14:02) • za žaliti je takvu osobu, jer obično takve osorne osobe nisu baš najsretnije. čestitam na ljubaznom odgovoru:) (suzette 19.01.2005. 15:32) • Zar ti stvarno nosis pravo krzno, ili se zajebavas? (patientia 19.01.2005. 15:51) • @Patientia - tako je, nosim krzno, kožne cipele i torbice i jedem meso. Imam mačka i volim životinje, nisama nikada ubila ni jednu životinju, osim komaraca , i podržavam ljude koji iz svojih uvjerenja sve ovo navedeno ne čine. Kada bih ja trebala neku životinju ubiti zbog hrane i odjeće, sasvim sigurno bih bila gola i gladna. No, kako je već postojeća zahuktala mašinerija industrije kože, krzna i mesa, sigurna sam da njezin bojkot od mene, kao pojedinca neće ništa promijeniti...ja sam samo kap u moru. Ako se jednog dana sasvim ukine sve zlo na svijetu, ja ću to prva pozdraviti. Ovako, bilo bi to samo beskorisno odricanje...a meni je sasvim dosta odricanja u životu. (Riječanka 19.01.2005. 16:22) • THANX! Uzvratio istom mjerom :-) (Knjiški moljac 19.01.2005. 16:26) • THANX! uzvratio istom mjerom :-) (Knjiški moljac 19.01.2005. 16:28) • @Esperanza - staro je "pravilo" da tko više ima, to je više škrtiji..kada sam svojedobno radila u istri na Hitnoj pomoći, takvih primjera je bilo u izobilju...jednom je došao lokalni lik u novom BMW-u , doveo majku koja je pala i slomila ruku, radijus na tipičnom mjestu...ništa strašno, no kako je bilo oko 20 sati navečer i to još subota, trebala je otići do Pule na slikanje i gipsanje. Imobilizirali smo joj ruku, dali tabletu protiv bolova,dali smo joj uputnici, putni nalog sa pratnjom da joj vrate troškove autobusne karte za dvije osobe...i rekla sam sinu da vozi majku. Tip me skoro zadavio..što, on hoće kola hitne pomoći..kao, zašto on plaća zdravstveno..tralala...ja sam mu lijepo objasnila da se kolima voze hitni, nepokretni, teško ozlijeđeni i oni kojima je neophodna pratnja liječnika i med.sestre, a da lakše i pokretne vozi netko od rodbine ili idu sami...on udri u prijetnje...dok mu nisam majci rekla ...gospođo, vaš vas sin ne želi voziti, pa dajte onda zamolite susjede da vas prebace...onda je ona graknula na sina...Takvih primjera je bezbroj. Obično, oni koji su skromnijeg imovinskog stanja su takve stvari shvaćali same po sebi razumljivima. (Riječanka 19.01.2005. 16:45) • Sviđa mi se tvoj način pisanja skroz. (BigMamma 19.01.2005. 17:25) • trebas biti ponosna sto se ne uklapas u mjerila takvih osoba "kako bi doktorica trebala izgledat"... (glorija 19.01.2005. 18:21) • trebala bi biti ponosna sto se ne uklapas u mjerila takvih osoba "kako bi doktorica trebala izgledat"... (glorija 19.01.2005. 18:35) • Dali odjeća čini čovjeka? Po mojem mišljenju ne, ali bojim se da je moje mišljenje u manjini. U potpunosti se s tobom slažem oko krzna i kože. To krzno i koža, danas, sutra, kad nas ne bude, ima mogućnost biti vraćeno prirodi. A umjetno krzno? Nikada ili će raspad tog materijala trajati eonima. (Rabljeni političar 19.01.2005. 20:37) • Dali odjeća čini čovjeka? Po mojem mišljenju ne, ali bojim se da je moje mišljenje u manjini. U potpunosti se s tobom slažem oko krzna i kože. To krzno i koža, danas, sutra, kad nas ne bude, ima mogućnost biti vraćeno prirodi. A umjetno krzno? Nikada ili će raspad tog materijala trajati eonima. (Rabljeni političar 19.01.2005. 20:41) • Ja sam se totalno opustila već odavno, moja garderoba za sve prilike se uglavnom sastoji od trenirke, eventualno traperica i naravno patika :) (freakusha 19.01.2005. 20:53) • ...takvi ljudi su mi jadni...kao cista suprotnost,moj dragi zna u ured doci ko' albansko siroce,a ne direktor :(...ono,prvo pogledam sto je hitno,se naravno ne odnosi na nas sa bloga...mi ipak imamo privilegije ako se narucimo,jelda? ;)... (van bitch 19.01.2005. 23:23) • Nisam nista ni rekla o nosenju koznih cipela i jedenju mesa, samo sam pitala zar stvarno nosis zivotinjsko krzno, jer se ono ipak dobiva na najokrutniji nacin i zaista je nepotrebno (zapravo, mislim da je nepotrebno i meso, ali to je vec teze shvatiti). Nista, ajde papa! (patientia 20.01.2005. 00:44) • Nisam nista ni rekla o nosenju koznih cipela i jedenju mesa, samo sam pitala zar stvarno nosis zivotinjsko krzno, jer se ono ipak dobiva na najokrutniji nacin i zaista je nepotrebno (zapravo, mislim da je nepotrebno i meso, ali to je vec teze shvatiti). (patientia 20.01.2005. 00:49) • Nisam nista ni rekla o nosenju koznih cipela i jedenju mesa, samo sam pitala zar stvarno nosis zivotinjsko krzno, jer se ono ipak dobiva na najokrutniji nacin i zaista je nepotrebno (zapravo, mislim da je nepotrebno i meso, ali to je vec teze shvatiti). (patientia 20.01.2005. 01:05) |
| < | siječanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com