Riječanka&svijet

13.01.2005., četvrtak


Justitia ne želi vidjeti
Ako se početkom Povijesti smatra trenutak kada su ljudi otkrili pismo, početkom se Civilizacije smatra uspostava pravila života nekog društva, pojava Zakona kojima se to društvo regulira. Mi, pretpostavljam, živimo u civilziranoj državi koja ima svoj vrhovni Zakon – Ustav, i mnoštvo drugih Zakona i Pravilnika koji reguliraju svaki aspekt života. Pa opet, svakodnevno smo svjedoci ignoriranja i kršenja zakona, koje mnogi, ne samo da ne primjećuju nego i otvoreno podržavamo. S druge strane, mnoštvo je situacija kada je ignoriranje i kršenje znakova jedini mogući način ponašanja.
Pravo i pravda su dva pojma udaljena svjetlosnim godinama...to je mnogima poznato. No, tko je taj koji kroji zakone, prihvaća ih i provodi u praksu? To smo svi mi...
Primjera ima mnogo...

Posljednjih dana nekoliko je događaja zaintrigiralo javnost. Jedan od njih je strašna nesreća koja se prije dva dana dogodila u Zagrebu, na zapadu grada. Vozeći snažni i skupi BMW, 18-godišnji šmrkavac, je vozeći prebrzo, nepravilno pretječući po traci za vozila javnog prijevoza, izgubio kontrolu nad volanom i u smrt odvezao sebe, svoju 16-godišnju suvozačicu i vozača automobila u koji se zabio, dok je još jedna osoba životno ugrožena. Na stranu što je arogantni balavac imao bogatog tatu koji mu je kupio kola koja koštaju kao tri moje godišnje plaće, pa i «oplakivanje» u jednim dnevnim novinama gdje se navodi kako je balavac bio mlada nada hrvatskog automobilizma (ma nemoj, a cesta je pista...koje licemjerje, možda je vozač kojeg je mali arogantni ubojica-samoubojica ubio bio mlada nada hrvatske nuklearne fizike ? Njega nitko nije spomenuo..nije rekao da je bio dobar otac, suprug, sin...bilo šta)...ono što me fasciniralo je činjenica, da je u rujnu donešen Zakon o sigurnosti u prometu, popularno nazvan «0,0 promila» u kojem stoji stavka da mladi vozači, čini mi se 2 godine nakon sticanja vozačke dozvole ne smiju voziti automibile jače od 100 KS, kojim se zakonodavac busao u prsa i obećavao drastično smanjenje broja mladih-ludih cestovnih krvnika , čija divljanja svake godine odnose mnogo više života nego alkohol i ostali uzroci nesreća zajedno. E...ali «divota» i nepravednost ovog zakona je u tome, što bi dotični klinac, da je ostao živ, bio čist pred zakonom i ne bi odgovarao što je vozio auto od 238 KS bez pratnje iskusnog vozača. Jer je dva mjeseca prije stupanja na snagu Zakona dobio vozačku, a zakon se ne primjenjuje na sve koji imaju odgovarajuću dob ili vozački (ne)staž, veća samo na one koji to postaju stupanjem zakona na snagu...smiješno bi bilo da nije tužno...I tako pored pandura mogu i dalje tutnjati tatini sinovi u cestovnim space shuttleovima koji imaju 18 godina i par mjeseci...do prvog ubojstva ili smrti na cesti.

Drugi je primjer skandal koji se desio, također u našoj metropoli : dječak od 14 godina je imao spolni odnos sa 37-godišnjom učiteljicom. Ono što me fasciniralo, čitajući komentare na taj članak u Večernjem listu – online, je da većina zavidi klincu kako je uspio «nategnuti» učiteljicu, prisjećajući se pritom svojih pubertetskih maštarija. Neki spominju silovanje, neki ne vide ništa lošeg u tome. Malo je onih koji su ono što se desilo nazvali pravim imenom – pedofilija! Osoba mlađa od 16 godina je pred Zakonom dijete, a zrela žena koja se seksala sa djetetom je pedofilka i nije ništa bolja od raznih Žužeka i njemu sličnih. Kažu, nije bilo prisile, dečko se poslije pohvalio prijatelju, a kada je cijela stvar izbila u javnost, priprijetio je samoubojstvom. U tijeku je istraga, koje će pokazati što se točno zbilo.No, ne i zašto i kako je to moguće... jedna stvar koju ni jedan zakon ne može regulirati je nedostatak spolnog i inog odgoja djece. Gdje je tu odgovornost roditelja?

Primjera onih drugih krajnosti, kada je zakon neumoljiv i nezainteresiran za sudbinu pojedinca ima možda još i više, no o njima se manje priča. Navesti ću dva primjera iz mog posla...

Primjer prvi : imam pacijenticu staru 60-ak godina, dijabetičarku, koja je prije nekoliko godina imala upalu vene na potkoljenici, nakon čega se na nozi otvorio ulkus (rana). Taj ulkus se širio, povećavao, a kada je ona prvi puta došla kod mene, zahvatio je cijelu potkoljenicu, pa je ona izgledala kao otvorena rana, kao da joj je netko jednostavno ogulio kožu. Tada je noga bila upaljena, izoliran je bio mikroorganizam, pa smo je nakon skoro 2 mjeseca liječenja antibioticima i previjanjem nekoliko puta dnevno, uz regulaciju šećera uspjeli dovesti u fazu kada je postalo moguće postepeno cijeljenje. Ja sam prepisala odgovarajući alginatni povoj, i uputila bolesnicu njenom liječniku koji će joj dati recept koji se prethodno mora ovjeriti na HZZO-u (nekada zvanom Socijalno). Sve se to tako i desilo, i ne bi bilo nikakvih problema, da ne postoji jedna «sitnica»...prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju, gospođa-osiguranica ima pravo na jedno pakovanje alginatnog zavoja koje sadrži 10 komada zavoja veličine 20x10 cm, SVAKA TRI MJESECA! Zamislite sada površinu noge, probajte u mislilma na nogu posložiti te zavoje, koje treba mijenjati svaka 2-3 dana...gospođi je to dostatno za jedva 3 previjanja..10-ak dana. Kada je došla na kontrolu, vidjela sam da se time ne previja, pa mi je objasnila i zašto. Bila se informirati na HZZO-u i tamo su joj rekli da nema prava na više i točka, te da se odobrava svima ista količina imala ona ulkus promjera 1 metar ili 2 cm. Što njoj preostaje? Štrajkati glađu ispred ulaza na Direkciju HZZO-a? Novaca za kupiti zavoje (svaka kutija je oko 400 kuna) nema...a busamo se o prsa Zakonom o zaštiti prava pacijenata. No, glavno da su svi suglasni da su liječnici korumpirani, preplaćeni...

Drugi primjer je mlada žena, koja posljednjih gotovo godinu dana ima fistulu na dojci u području tik do bradavice. Svako malo dojka joj se upali, počinje na taj otvor curiti sukrvičasti sadržaj. Kod mene je došla prije oko 2 mjeseca, imala je temperaturu..napravila sam kompletnu obradu, isključila malignom i prema antibiogramu je liječila antibiotikom. Ubrzo je došlo do poboljšanja, no nakon dva mirna tjedna upala se ponovila. Riječ je o kroničnoj upali, koja se mora riješiti kirurški. Sa gospođom sam dogovorila zahvat, koji mora biti u mirnoj fazi, dok ništa ne curi, te da je bitno da se ne napreže (žena radi za strojem u tekstilnoj industriji, dakle, fizički radi), jer svaki rad rukama pomiče dojku te se upala može razbuktati. Nakon par dana je bila na liječničkoj komisiji, koja ju je bez obzira na savjet specijaliste, tj.mene, bez milosti potjerala raditi. No, njena liječnica je napravila nešto, što joj zakon brani, ali je ljudski...otvorila joj je bolovanje pod drugom, izmišljenom dijagnozom viroze...

Zakone stvaraju ljudi za ljude...pri tome se negdje putem izgubi ljudskost. Onaj tko se nađe u žrvnju pravila i zakona vrlo često ne vidi izlaza..a on se nalazi u neprepuštanju, aktivnoj borbi za svoja, ali i tuđa prava. U svakom trenu se kolo sreće može okrenuti, možemo postati žrtve. Stoga, ne trebamo čekati...ništa se ne dešava samo drugima. Mi živimo u društvu, ne smijemo biti samo pasivni promatrači. Trebamo činiti za sebe, za druge...počevši od izlaska na izbore.


- 18:35 - Komentari (39) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>