Riječanka&svijet

08.01.2005., subota


Đir po Istri
Danas sam rano otišla poslom u Istru. Iako sam na godišnjem, današnji posao imam od prije dogovoren, pa sam u biti spojila obavezu i ugodu : malo sam se provozala i mrdnula iz grada.
Kada sam krenula bio je još mrak, no dan je već obećavao, bilo je vedro, bez vjetra.
Prometa nije bilo previše, cesta je bila suha…pravi užitak. Nakon što sam prošla tunel Učku, započela je lagana izmaglica, koja se nadomak Buzeta povećala. Kada sam se spuštala prema Buzetu, vrh starog grada izgledao je poput otočića na tučenom bjelanjku. U samom centru Buzeta – magluština…koja se nije smanjivala uzduž doline Mirne, gotovo do nadomak Buja! Odjednom, prikazalo se sunce! Prekrasni brežuljci, okupani suncem i odjednom, kod Baredina, puca pogled na more. S tog mjesta na cesti koja vodi od Ponte Portona za Buje, vidljiva je cijela donja Bujština – od Antenala pa do Savudurije a za vedrih dana, bez vlage (što danas nije bio slučaj) vidi se preko mora i talijanska obala.
Od Buja do Umaga, pravo proljeće! Toplo, bez mraza, priroda se već budi, grmlje pored ceste počinje pupati…slično kao i ruže i hortenzija na mom balkonu. Ova blaga zima, bi nažalost mogla svih nas prevariti…nije još gotova, još će biti hladnih dana.
Kada sam obavila ono što sam morala, otišla sam malo prošetati po Umagu. Dosta je mojih znanaca na skijanju, no ipak sam sa dvoje prijatelja popila kavu i malo potračala (a što ste mislili, hehehe).
Rano popodne sam se našla sa prijateljicom Riječankom koja je udana u Umagu, pa smo malo prošetale i otišle u Buščinu na lagani ručak…samo salata od morskih plodova i mineralna voda.
Kada sam se vraćala kući, već je padao mrak. Na zapadu se nebo obojilo žarko crvenom bojom. “Rosso di sera, bell’ tempo si spera” kažu…u prijevodu : večernje crvenilo, očekuje se lijepi dan.
Cesta na povratku je bila prazna, suha, gužve nije bilo…



- 23:56 - Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>