Riječanka&svijet

31.12.2004., petak


Silvestrovo
Stara godina se ovim posljednjim danom iskupila za sve one ružne, kišovite i hladne dane u proteklom mjesecu. Danas je sunčan, topao dan bez vjetra.
Toliko je lijepo, da sam, čim sam se ustala oko podneva (ah, sovila sam do ranih jutarnjih sati na Internetu, čitala blogove), otišla do dućana samo u trenerci bez jakne, i papučama bez čarapa! Dućan mi je blizu, a u stanu je toplo, 24 stupnja, pa sam ionako stalno bez čarapa.
Dok ovo pišem, hladi mi se krumpir i mrkvica za (a što drugo nego) francusku salatu. Večeras idem na doček kod prijateljice V.pa je moj doprinos francuska salata i šampanjac. Francusku salatu ja spremam bez jabuke i jaja, a u majonezu dodam malo vrhnja i senfa. Šampanjac će ove godine biti Henkell Trocken i vjerujem da će ga biti dovoljno. Doček će biti u mirnoj, komornoj, “ženskoj” atmosferi. Naime, društvo će biti isključivo žensko, hehehe. V-in muž plovi, ima malo dijete i neće ići nikuda, pridružiti će joj se još jedna prijateljica, i ja. Imala sam najbolju namjeru ostati kod kuće, no sinoć me zvala V.pa sam se ipak odlučila ići. Neće biti nikakvih tuluma i orgija, zajedno ćemo povečerati, popiti čašu-dvije vina, pogledati kakav film (V.će po povratku s posla skočiti do videoteke….samo se nadam da neće biti nešto slično “Taxiju 2” kojeg smo gledale nakon što smo se vratile kod nje u stan nakon njene djevojačke večeri – čak i u stanju u kojem smo sve bile, zaključile smo da je film užasan, hehehe). U ponoć ćemo otvoriti šampanjac, nazdraviti si, i kada se eksplozije i gungula u gradu malo smiri, vratiti ću se doma.
Maloprije me zvao moj dragi prijatelj S.koji sa svojim partnerom živi u Milanu. Njih dvojica su trebali doći u Rijeku za praznike, ali je S.zbog posla morao ostati. Kada sam mu pričala o dočeku, umro je od smijeha. Kaže, ooo..pa vratila si se u Klub pomoračkih bijelih udovica…Doista, prije nekoliko godina sam imala jednu dužu vezu sa pomorcem…ipak je Rijeka pomorski grad, hehehe.
Anyway, moj S.je bio zločest do kraja pa je rekao da će nas nazvati, da nam, citiram, “barem koliko-toliko muško čestita prvi”…
Sutra sam kod mame na ručku. Ispeći će odojka i napraviti tradicionalni zampone sa lećom, da bi godina bila bogata. Naime prema sjevernotalijanskoj tradiciji, zampone – svinjska nožica kojoj su izvađene kosti i ispunjena je začinjenim mljevenim mesom osigurava zgrtanje sreće, a sitna zrnca leće masu novaca.
Naravno, obavezno je noćas i nošenje crvenog rublja, da bi godina koja dolazi bila ispunjena seksom (u ovo ću početi ozbiljno sumnjati…i lani sam nosila crveno rublje sa poprilično lošim rezultatom, hehehe). U nekim krajevima sjeverne Italije je i običaj u ponoć skakati sa stolice – kakav je doskok takva će biti cijela godina. Ovo, iskreno, ne preporučam curama sa visokim potpeticama…
Idem ja sada rezuckati povrće. Nakon toga me čeka pranje kose.
Neću vam sada čestitati..nastojati ću napisati prigodan, čestitarski post i programirati ga da se uploada oko ponoći.
Želim vam da mirno provedete posljednje popodne u godini, odmorite se i spremite za doček Nove 2005. Nemojte previše kuhati, spremati, glancati…ništa osim vas i vaših dragih, vašeg dobrog raspoloženja nije bitno!


- 15:48 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>