19.12.2004., nedjelja
O bjeloglavim supovima i krvavim rukama
Čitam u novinama, prije nekoliko dana na otoku Rabu je netko zvjerski poubijao 10 bjeloglavih supova. Inače bjeloglavi sup (Gyps fulvus), ptica grabežljivica iz obitelji kondora, koja je isključivi strvinar, i kao takav bitna karika u ekološkom lancu, zakonom je zaštićena životinjska vrsta u Hrvatskoj, čije se ubojstvo kažnjava kaznom od 40.000 kuna. Tih ptica ima u Hrvatskoj svega još nekoliko stotina, i nikome ne smetaju. Za njih se brine Zavod za ornitologiju HAZU, puno je u medijima govoreno o potrebi očuvanja te vrste, zbog čega je osnovana i udruga Eko-centar Caput Insullae u Belom, na Cresu.Prenosim ovdje izvanredan tekst o ovim pticama, autora dr.sc.Gorana Sušića, koji je i predsjednik Eko-centra, a koji možete pročitati i ovdje : PRIJATELJI KONDORA Creski bjeloglavi sup osobita je prirodna vrednota kvarnerskog arhipelaga za čiji se opstanak u narušenoj prirodnoj ravnoteži bore hrvatski ornitolozi i ljubitelji prirode. Ukoliko želite "usvojiti" bjeloglavog supa - kondora hrvatskog neba, javite se u Eko-centar Caput Insulae-Beli, na otoku Cresu ... Pjesnik Valter Mužić iz Orleca na otoku Cresu u svojim je stihovima na orlečkom dijalektu sažima stotine godina opstanka stanovnika Orleca, uz škrtu zemlju, kamen i buru, ali i tanku nit koja je povezivala stare creske pastire, ovce i orle. Orlima, odnosno bjeloglavim supovima koji obitavaju tik uz selo, Orlec duguje ime, a na neki način i opstanak. Pastiri u Orlecu, ali i Beleju, Belom i drugima naseljima na otoku Cresu vjekovima štuju ove ptice zbog njihova "čišćenja" uginulih ovaca koje bi u creskom kamenjaru bilo gotovo nemoguće zakopavati. Bjeloglavi supovi krasili su u 17. stoljeću grb creske obitelji Bragadin, a istu pticu koristi na nadgrobnoj ploči znamenita creska plemićka obitelj Ferricoli još u 16. stoljeću. Danas je sup u grbu poduzeća obitelji Mužić Tarcizija iz Orleca. Odakle toliko štovanje? Je li razlog fascinantni let ptice čiji raspon krila dosiže gotovo tri metra? Let supa, ovog "kondora" hrvatskog neba, zaista oduzima dah. A stalni zov visina rezultirao je rekordom koji niti jedna ptica na našoj planeti nije još dosegla - jedan se sup nad Afrikom sudario s lovačkim zrakoplovom na visini većoj od 10 kilometara, na visini na kojoj je temperatura oko minus 50 Celzijevih stupnjeva, a kisika gotovo da i nema. U tišini promatrati let supova nad liticama kvarnerskih otoka pod kojima se sudaraju huk bure i pjena razbijenih valova, doživljaj je koji trajno utiskuje onaj dio naše podsvjesti koji želi letjeti, osjetiti slobodu, nesputanost prostora, vjetar visoko nad pučinom. Dovoljno je tek promatrati impresivno jedrenje ptice koja vlada svakim lahorom u atmosferi a da nijednom ne mahne krilima, podiže se, kruži, posiže, i postaje sitna točkica što se gubi u plavetnilu beskraja, pa da promatrač postane svjestan trenutka koji dodiruje vječnost. Zbog ishrane lešinom, fascinantna načina leta, te stoga što im je život pun čudnovatih obilježja, već tisućama godina bjeloglavi su supovi za ljude predstavljali svete ptice, idol kojeg su drevni narodi, uz strahopoštovanje obožavali. Egipćani, Akadijci, Asirci i Babilonci smatrali su supa kraljevskim, ali i svetim simbolom. Nachbet, boginju gornjeg Egipta prikazuju u obliku supa, a u takvom se obliku pojavljuje i boginja Mut, čije ime znači "sup", a koja je bila vladarica pokrajine Ašeru u Tebi. Kraljevski značaj ovih ptica dokazuje i to da je egipatski faraon Tutankamon na svom prsnom ukrasu nosio izrezbareni lik bjeloglavog supa. Na Tibetu i u dijelovima Irana od pradavnih su se vremena (negdje iz razdoblja između 3000. godine p.K.) do danas očuvali običaji odstranjivanja ljudskih leševa uz pomoć supova, tzv. "nebeska sahrana". Ljudski se leševi ostavljaju na određenim mjestima u planinama kao hrana za supove, vjerujući da će im na taj način duša najsigurnije stići u nebo. Parsi, indijski narod koji njeguje slično vjerovanje, ostavlja svoje mrtve supovima unutar tzv. "Tornjeva tišine". Bjeloglavi sup (Gyps fulvus) pripada lešinarima, a u širem smislu pticama grabljivicama i jedna je od najvećih ptica na svijetu koje lete, dugačka oko 100 centimetara, teška desetak kilograma. Dugoživuća je ptica i neki supovi mogu doživjeti starost veću od 50 godina. Raspon krila iznosi mu do 2,80 metara. Supovi su evoluirali kao ptice koje se hrane isključivo uginulim životinjama, te nikad ne napadaju živi plijen. Stoga imaju niz prilagodbi koje im to omogućuju: snažan kljun, glavu i dugi vrat prekriven samo paperjem (da mogu dohvatiti hranu duboko iz unutrašnjosti životinje), noge prilagođene hodanju (a ne hvatanju plijena), te duga, široka krila neophodna za duga krstarenja - jedrenja na zračnim strujama prilikom traženja hrane. Brzina krstarenja im je 40-50 km/h, a u klizećem letu mogu dostići i brzinu od 120 km/h. Lešine su vrsta hrane koja se pojavljuje neredovito i na nepredvidljivima mjestima, zbog čega se u supova razvio druževan život: gnijezde se u kolonijama koje čini veći broj jedinki, odmaraju se u skupinama, a u potragu za hranom kreću tako što formiraju tzv. "češalj" pri kojem je svaki sup od svog lijevog i desnog susjeda udaljen i kilometar ili više, pretražujući područje pod sobom. Međusobno se, za dobre vidljivosti, mogu uočiti i na udaljenosti od 12 kilometara! Kad jedan otkrije lešinu, on počinje kružiti, što je informacija za njegove susjede da mu se pridruže. Hraneći se lešinom, zaustavljaju potencijalni lanac zaraze među stokom. Imaju samo jedno mlado godišnje, a pet godina traje odrastanje, tj. spolno sazrijevanje. Jaje polažu već u prosincu ili siječnju u maleno gnijezdo na litici i na njemu oba roditelja na smjenu leže gotovo dva mjeseca. Po izlasku iz jaja, mladi će sup još četiri mjeseca provesti u gnijezdu, prije no što se otisne na prvi let. Ako preživi prvo polijetanje (na Kvarneru ih svake godine i do desetak padne u more i utopi se), kreće na višegodišnja lutanja na sjever preko Učke i Ćićarije do Slovenije, sjeverne Italije i Austrije, a ujesen na jug preko Makedonije, Bugarske, Grčke i Izraela do Afrike. Vjerojatno zimske mjesece provedu u Africi, a već u ožujku se preko Grčke i Bugarske vraćaju do Kvarnera i, nakon kraćeg zadržavanja, ponovo kreću na sjever. Zov daljina obuzima ih pet godina, a s odrastanjem počinje jačati privlačnost matičnih kolonija - vraćaju se na Cres, Krk ili Prvić, nalaze bračnog partnera i svijaju gnijezdo. Danas na Kvarneru obitava oko 100 parova bjeloglavih supova u tri kolonije. To je najveća koncentracija ovih ptica u ovom dijelu Europe. Ipak, prijeti im nestanak. Na Kvarneru obitava jedina preostala populacija u Hrvatskoj, jer su u prethodnih nekoliko godina supovi prestali obitavati u NP Paklenica, te na otoku Plavniku, a broj gnijezdećih parova se na otoku Krku smanjio s 25 na samo 5 pari! Zbog niza opasnosti koje im prijete, a uslijed kojih bi mogli i posve izumrijeti, kao što se to već dogodilo u većem broju europskih zemalja, u Hrvatskoj se danas poduzimaju veliki napori na očuvanju posljednjih obitavališta ovih impozantnih ptica. Projekt znanstvenih istraživanja supova na Cresu vodi Ornitološka postaja Cres Zavoda za ornitologiju HAZU iz Zagreba, a projekt njihove zaštite udruga Eko-centar Caput Insulae-Beli. Vrsta kojoj prijeti izumiranje traži izuzetno kompleksan pristup zaštiti koji podrazumijeva vrsno poznavanje njene biologije i ekologije. Nakon dvadesetogodišnjih znanstvenih istraživanja uspjelo je izboriti proglašenje njihovih obitavališta "posebnim ornitološkim rezervatima", a zatim i otvaranje specijalnog hranilišta ("restoran za supove") gdje se dodavanjem oko 20 tona hrane godišnje pokušava smanjiti smrtnost mladih nakon osamostaljivanja od roditelja. Znanstvenici iz Ornitološke postaje Cres i Zavoda za ornitologiju HAZU provode kontinuirano praćenje populacijske dinamike bjeloglavih supova na Cresu, mjesečnim prebrojavanjem svih gnijezda. Svake se godine prstenuju mladi supovi aluminijskim prstenovima, i markiraju krilnim markicama, što omogućuje njihovo individualno praćenje na putu kroz niz zemalja. Do sada je tako obilježeno preko 300 mladih supova i po tome je hrvatska ekipa prva u svijetu! Ovo je prvi uspješni, dugoročni projekt aktivne zaštite jedne životinjske vrste u našoj zemlji (ali i u ovom djelu Europe) koji se provodi na temelju znanstvenih spoznaja i čiju provedbu prate kontinuirana znanstvena istraživanja. Primjenu niza mjera, u sklopu programa zaštite u svojstvu sponzora pomaže više hrvatskih poduzeća i donatora, a generalni je sponzor Urbanistički institut Hrvatske iz Zagreba. Zahvaljujući programu Eko-centra moguće je "usvojiti" bjeloglavog supa koji je još kao beba obilježen krilnom markicom, a onaj tko jednoga usvoji, o svom će "kumčetu" dobivati stalne informacije o ponovnim viđenjima, kao i svim zbivanjima vezanim za njegova usvojenika. Slični sponzorski ugovori postoje i za poduzeća, a tako prikupljena sredstva vraćaju se projektu zaštite. Svakom zainteresiranom omogućuju se, u svojstvu "turista-istraživača" ili "eko-volontera", i sudjelovanje prilikom istraživanja, odnosno provedbe projekta zaštite supova na Cresu. Tijekom sedam ili više dana stječe se znanje o tim pticama i uključuje se u program praćenja njihove aktivnosti. Tek ovakvim zajedničkim naporom možemo ove veličanstvene ptice očuvati za sljedeća pokoljenja. Kontakt: caput.insulae@ri.tel.hr Eto, još jednom je ono zvjersko, mračno u nama došlo na površinu. Slično kao i nedavno zvjersko mučenje i ubojstvo mačke koja je ostavljena na pragu crkve u Gospiću. Nije da ne mogu shvatiti ubijanja… čovjek ubija u ratu, u afektu, iz strasti, u samoobrani. Poznata je i uloga žrtve u ubojstvu, koja nekada sama pridonosi svom stradavanju, uostalom o tome govori cjela jedna znanost – viktimologija. Mogu shvatiti i ubijanje kao profesiju – plaćeni ubojice nisu plod fikcije. Shvaćam i potrebu ubijanja životinja zbog hrane, zbog opstanka – pa naši preci ne bi prošli mukotrpan put evolucije da nisu ubijali životinje zbog koža i mesa. No, nikakva ubojstva ne mogu opravdati. Ubijanje nezaštićenih, nemoćnih, životinja, ljudi, ničim izazvano..nikada neću moći shvatiti… |
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com