Riječanka&svijet

10.12.2004., petak


Koliko smo tolerantni?
Posljednjih je dana zasjala nova zvijezda na bloghaerskom nebu : Dnevnik Ane Junk (btw.postove je upravo obrisala). Na ovom blogu, autorica donosi zapise sa dna, iz života prostitutke-narkomanke u našoj sjajnoj Metropoli. Mučni su to i teški naturalistički zapisi. Iz njih se iščitava bol, uzaludnost i bezizlaznost. Autorica tvrdi da su to istiniti, autobiografski zapisi iz bivšeg života. To je od svega najmanje bitno. Bitno je da je vjerno dočaran jedan fragment života kojeg koliko god gurali pod tepih, itekako postoji.
U svom sam poslu imala prilike vidjeti puno bolesnih, pretučenih, predoziranih žena koje su se prostituirale. Ne želim ulaziti u polemike zašto i kako su krenule tim putem, a ni nalaziti opravdanja za taj čin, no jedno je sigurno, one su samo zadnja karika u hranidbenom lancu kojeg čine makroi, klijenti i moralizatorska okolina. Možemo se kititi perjem najkatoličkije od svih europskih nacija, možemo se busati u domoljubna prsa, no spremno i lako zatvaramo oči pred okrutnim i realnim slikama oko nas. Pred pretučenim suprugama, pred zlostavljanom djecom, pred narkomanima, pred prostitutkama, pred sirotinjom u redu ispred pučke kuhinje. Lijepo sklopimo okice, u njima zadržimo šarenilo Božićnih ukrasa, u ušima nam praporci i zvončići sviraju «Jingle Bell's»...i zatvorimo se u svoje sitne malograđanske ljušture.
A oko nas se zbivaju životne drame..baš nas briga, dok se dešava drugima.
Najgore od svega su komentari. Dični mladi blogeri i blogerice, cyber generacija, mladi intelektualci, na spomenutom blogu prosipaju neviđeni govor mržnje. Spominju se «predivne» stvari koje bi činili autorici/glavnoj junakinji, prema kojima bi markiz De Sade bio suhoparna, osnovnoškolska lektira. Gdje je tu tolerancija? Jesmo li mi Hrvati (a ovo je Hrvatski blog, ako se ne varam) doista toliki mizantropi, zatucani faštistoidni čopor primitivaca prema kojima su nacisti male bebice? Do koje mjere smo uskraćeni da ne možemo prihvatiti različitost, da poput nojeva stavljamo glavu u pijesak. Mrzimo kurve, Cigane, Srbe, Židove, homoseksualce...mrzimo one koji su bolji od nas, mrzimo one koji su siromašni, one koji su bogatiji, mrzimo....
U Božićno doba zaboravili smo na izvorni duh kršćanstva : ljubav prema bližnjem, prema onom slabijem i potrebitom. Puštamo lažne krokodilske suze zbog sirotih životinjica koje ubijaju radi krzna, zbog sirote napuštene djece u domovima, zbog retradiranih i bolesnih u «Stančiču», zbog gladnih u Africi...no, koliko doista to mislimo, a koliko je deklarativna, politically-correct poza koju zauzimamo da dobijemo na veličini u svojim očima i očima okoline?
Želimo ući u Europu, želimo biti poštovani i cijenjeni u svijetu. Želimo se odreći korijena zla koje vučemo sa sobom, ustaštva, partizanskih zločina...no, sa ovakvom niskom razinom tolerancije, sa govorom mržnje na kojoj rastu mlade generacije, velika je šansa da nas i sa Balkana izbace...


- 23:51 - Komentari (36) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>