Riječanka&svijet

04.12.2004., subota


As (fri)day goes by...
Usprkos namjeri majčice prirode da nas prevari, mameći nas toplim, vlažnim, malo kišno pljuskovitim, malo plavonebnim proljetnim vremenom, prosinac velikim koracima grabi naprijed. Naprijed ka kraju, poput svega u prirodi...do novog početka.
Prvi petak prosinca je na izmaku. Imala sam dosta posla. Pred kraj radnog vremena, došla mi je prijateljica, da joj napravim neke sitnice, uglavnom estetske naravi, na licu. Nakon toga, otišle smo zajedno do grada, malo bazale po dućanima, i nakon shoppinga otišle na pizzu.
Dan je brzo prošao, bio je ugodan, ispunjen zadovoljstvom, svjetlima grada u očekivanju Božićnog čuda, praznična muzika tiho je svirala u backu....

A nije svima bilo tako. Ljudi su i danas patili,veselili se, umirali, rađali se. Dešavale su se nesreće, djeca su ostala bez očeva, majke bez sinova. Bilo je u svijetu i rata i gladi, požara i poplava, bolesti i smrti, siromaštva...bilo je i nade, bilo je osmjeha, bilo je ljubavi. Novih života koji su krenuli na put pun izazova.
Sutra će sve početi ispočetka. Novi dan, novi ciklus, novi cirkus... I mi, poput kamenčića koje valja bujica, i mi ćemo se nezadrživo okretati u tom nezaustavljivom karuselu. Odmahnuti ćemo rukom i reći...pusti nek nas nosi rijeka...
A možda i nećemo. Možda će neki od nas, možda mnogi, odlučiti učiniti nešto lijepo za nekog bližnjeg, posjetiti svoje roditelje koje dugo nisu vidjeli, poigrati se sa djecom koja spavaju kada se vrate kasno s posla kući, nahraniti golubove, pomaziti mačku. Ili samo kupiti cvijet, pogledati kroz prozor, nasmiješiti se prolazniku. I uživati u životu, u ovoj jednoj i jedinoj prvoj suboti prosinca 2004.godine



- 15:24 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>