Od 1988.godine, 1.prosinca se u svijetu obilježava kao World AIDS Day, dan borbe protiv AIDS-a. Svake godine, na ovaj dan, tematski se obrađuje jedan aspekt ove bolesti. Ova godina je posvećena ženama i AIDS-u. Prema podacima UNAIDS-a, u svijetu ima 37,2 milijuna bolesnih od AIDS-a, od čega je 2,2 milijuna djece. Procjenjuje se da će samo u 2004.godini, do kraja godine, biti 4,9 milijuna novih slučajeva. Preko 95% oboljelih je u zemljama u razvoju. O AIDS-u je već sve rečeno, no ipak se kod nas malo zna, vjerojatno jer se ne želi znati. Mi živimo u uvjerenju da se sve ružne stvari, pa tako i AIDS dešavaju drugima, da će nas naše domoljublje i bogobojaznost (sic!) čuvati od Europske zajednice, haškog tribunala a bogme i AIDS-a. No, znamo da nije tako. Niti se AIDS dešava drugima, niti smo mi tako moralni i sveti kako se prikazujemo (eh, Olena, Olena..koliko si nemira u neke unijela). Činjenica je da se kod nas mladi ne odgajaju u smislu prevencije spolno prenosivih bolesti i prevencije bolesti ovisnosti... sve što se čini po tim pitanjima, zahvaljujući trudu pojedinaca, zdušno sabotira majčica (ili maćeha) Crkva, no kada toj istoj mladeži treba kruha i igara, tu svi junaci mukom ponikuše.. AIDS se ne prenosi socijalnim kontaktom – rukovanjem, boravkom u istoj prostoriji, igrom. Ne postoje više ni rizične skupine, postoji samo rizično ponašanje, a to je promiskuitetni seks bez zaštite i korištenje droga intravenski dijeleći pri tom pribor. Ugroženi su također i svi koji dolaze u dodir sa krvlju i krvnim prerađevinama, dakle zdravstveni radnici. Nemalo je zdravstvenih radnika koji i dan danas «zaborave» staviti rukavice, bezbroj je mladih dečki i cura koji ne koriste kondome... i to je nešto što mora zabrinjavati svakog! Dakle, AIDS se može dobiti samo kontaktom sa krvi zaraženog HIV-om, nezaštićenim spolnim odnosom te placentarnim putem s majke na dijete. AIDS je još uvijek neizlječiv, iako se u posljednjih 15-ak godina puno učinilo na pronalaženju lijekova koji produljuju preživljenje i ublažuju sam tijek bolesti. Također, radi se i na pronalaženju vakcine. Stoga, kada danas vidimo negdje štand sa crvenim vrpcama, kupimo jednu...svaka kuna koju damo u svrhu istraživanja AIDS-a investicija je i u našu budućnost. Jer AIDS se ne dešava drugima... Danas mi je rođendan. Jedan od mnogobrojnih do sada...kada bih i našla toliko veliku tortu da na njih stavim sve svijećice, njihov bi plamen vjerojatno bio vidljiv i sa Mjeseca. Neću ga slaviti, prestala sam onda kada jednim dahom nisam više mogla sve svjećice ugasiti... Nemam ni nekih posebnih želja, poklone ionako ne očekujem. Biti će poneka čestitika telefonom, kao i svake godine, poneki SMS...na poslu ću suradnike počastiti marendom. Kako se osjećam? Kako kada, ovisno o vremenu, o Mjesečevim mjenama, bioprognozi, južini ili buri, o PMS-u, o tome žiga li me u starim kostima ili ne...jednu godinu sam starija, jedan korak bliža smiraju pod čempresima. Pa, sretan mi rođendan! Nazdravljam si čašom Hennessyja V.S.O.P, zagrijanom, kristalnom, kako i priliči jednoj staroj dami...mirisne svijeće prosipaju zlatasti sjaj... u pozadini pjeva Norah Jones... |