Riječanka&svijet

12.11.2004., petak


Utjecaj Mlađaka na ponašanje u prometu
Bila sam danas poslom u Istri, na Zapadnoj obali (gle, zvuči kao da sam bila u Kaliforniji, heheh). Nakon obavljenog posla sa suradnicima smo otišli na ručak, u konobu “Pergola” u Zambratiji pored Umaga. Lokal toplo preporučam, često tamo idem. Interijer nije pretjerano inn, podsjeća malo na garažu, a vlasnik na šofera autobusa (toplo se nadam da ovo neće pročitati), ali je ljeti prekrasna iako nevelika terasa, sa vrlo gustom krasnom pergolom – iliti za one koji ne znaju dijalekt, nadstrešnicom od loze penjačice, po kojoj je, I guess i dobila ime. Klopa je tu fantastična, riba je uvijek svježa, a ni cijene nisu da boli glava. Jeli smo morske stvarčice, ja salatu od folpica (male sipe) sa rukolom, gratinirane kapešante (Jakobove kapice) i švoje in forno. Švoja (od tal.sogliola) ili list je tipična zapadnoistarska riba, koja “uspijeva” u plitkom moru sa pješčanim dnom. Oko Umaga se lovi u velikim količinama, a njena je sezona od početka prosinca do kraja veljače. Sada su još male, ali ih već ima. Nemaju još onaj svoj puni, sočan oblik, no svejedno su bile jako fine. Nažalost, kako vozim, uz ručak sam pila mineralnu…doista šteta, fali čaša finog vina uz ovakvu hranu, no, što se može..”O,O” je na snazi, a ja si ne mogu priuštiti luksuz da mi oduzmu vozačku, no way…
Krenula sam dosta kasno, oko 17 sati, i već je padao mrak. Na cesti nije bilo puno prometa, pandura nigdje, čak ni u Čiritežu ni Lupoglavu. Tek nakon skretanja na Istarski ipsilon prema tunelu Učka se intenzivirao.
Nakon izlaska iz tunela- ludnica! Na zadnjem vijaduktu…jedan auto iz suprotnog smjera koji je pretjecao se u zadnji tren vratio na svoju traku. Jest da sam skočila na kočnicu. No, to nije bilo ništa! Koji je bog večeras ljudima? Ja volim brzo voziti…nebrojeno puta sam samoj sebi bila ljigava kad sam moljakala policajce koji bi me zaustavili zbog prebrze vožnje, da mi oproste, da mi “obračunaju” nižu kaznu (bez kaznenih bodova, of course)…puno mi je puta to i upalilo, tu i tamo i nije…No, nikada nisam bila nesmotreni vozač. Vozim već više od 20 godina, volim macho, brzu i aktivnu vožnju, ipak, luda nisam. Došla sam već skoro do “Dine”..na ravnici, oko 150 m ispred mene u susret dolazi kolonica od 3 auta..ne idu baš polako..odjednom, ni 100 m od mene, srednji auto krene pretjecati! Luđak, psmtr mu njegovu PU-registracijsku! Zakočila sam kao manijak, povukla se skroz desno, skoro pa sam na dva kotača vozila. Uspio je proći za dlaku i još mi, govno jedno, blenda! Da sam ga kojim slučajem mogla zaustaviti i izvući za vrat van iz auta, napravila bi od njega istarski razmaz! Ako se idiot hoće ubiti, neka si nađe neko drvo uz cestu pa zabije u njega, a ne u mene..
Ima još! Izašla sam sa zaobilaznice na Škurinjama, kad blizu Tomića&co na cestu sa pločnika krene naglo mala tigrasta maca… pa kud danas svi na mene?!? Opet sam zakočila kao manijak (već vidim da u Carmotu trljaju šake…kako sam krenula, past će novi diskovi na kočnicama, heheheh)…blentava mačka se vratila natrag, a lik iza me srećom nije naguzio! Heeee..ali to nije sve..kod Bille sam htjela skrenuti lijevo, da prečicom dođem do svog Kozala&co kvarta…stanem, propuštam dolazeće aute, uredno sa uključenim lijevim žmigavcem. Vidim, nema nikoga, spremam se krenuti, kada se iz Bille popreko sjuri neki starac u crvenom golfu – četvorki i mrtav hladan, ne gledajući da li ću ga pustiti, jer ja imam prednost, zapiči ispred mene i skrene lijevo, prema Škurinju. Srećom da sam stajala..iako, da sam bila pametna, sjurila bi se u njega pa neka onda razmišlja kako će izaći iz auta…
Došla sam doma, cijelog auta i u jednom komadu, našla parking ispred kuće…i, kakvih sve lunatika danas ima po cesti, ne pada mi na pamet večeras više iz stana izaći! Nisam baš uvjerena da bih uspjela nekog kamikazu izbjeći, mislim da sam svoj bonus sreće na cesti za danas, a možda i za dulje, iskoristila…

- 20:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>