Sunčana nedjelja, dan za prijatelje

07.11.2004., nedjelja

Dan je danas bio prekrasan. Gotovo pravi ljetni. Malo hladniji. Nisam danas išla nigdje. Planirala sam spavati do kasna, no već oko 10 sati zvala me mama iz Zagreba, nakon nje frendica iz Rijeke, sa kojom sa pričala skoro sat vremena. Čim sam skuhala kavu, opet je zazvonio telefon. Bila je to Ksenija, moja najbolja prijateljica iz djetinjstva, pa do današnjih dana. Živi i radi u Njemačkoj, psihijatrica je. Već je 12 godina u Njemačkoj, tamo se udala,za Amerikanca, završila specijalizaciju, i sada živi na sjeveru Njemačke. Sve ovo vrijeme naše se prijateljstvo nije ni za trunčicu promijenilo, možda je čak i postalo jače. Gotovo da nema dana kada se barem ne javimo jedna drugoj SMS-om, a nekoliko puta na godinu se vidimo i provedemo zajedno bar nekoliko dana.
Nebrojeno puta u životu svatko je od nas naišao na tvrdnju o daljini koja razara prijateljstva, ljubavi, poslove. Mnogo je puta to točno, ali ne i uvijek. Ksenija je jedan od svijetlih primjera kako ljudi koje voliš, i koji vole tebe, ma koliko bili daleko, uvijek su tu, pored tebe, ne samo kada te zatrebaju ili kada ih zatrebaš. Sate i sate smo nas dvije provele telefonirajući, i nema toga što jedna za drugu ne bi učinile. Kada je ona bila u problemima, kada joj je bilo teško, kada sam ja trebala nekoga za razgovor... uvijek smo bile tu jedna za drugu.
Današnji razgovor je bio jedno ugodno lijeno čavrljanje...ona je između dva putovanja, prošli tjedan se vratila iz Mexica sa godišnjeg, u četvrtak putuje na neki kongres u San Francisco... uglavnom, na telefonu smo bile više od sat i pol, a vrijeme je samo proletilo...
Ostatak popodneva sam pijuckala kavu i sunčala se na balkonu, a nakon toga - kućanski poslovi. Je, je...i to radim, hehehe. Oprala sam i izvjesila jednu perilicu bijeloga rublja, sada mi se pere šareno...u međuvremenu sam malo čitala, pogledala neku stručnu literaturu koja me čeka za iščitavanje večeras i idućih dana, napravila si salaticu sa tunom... i dan je prošao.
Sutra me čeka glačanje. Sve u svemu, bio je miran, ugodan dan, ničim poremećen. Možda i previše miran, no strka koja me prati na poslu tijekom tjedna čini me da čeznem za tim mirom i spokojem.
Ipak, osjećam neku prazninu... sama sam. Nedostaje onaj netko....

- 22:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	studeni, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Riječanka&svijet

07.11.2004., nedjelja

Sunčana nedjelja, dan za prijatelje

Opis bloga

Linkovi

Hall of fame

Moji čitači