28.10.2004., četvrtak
Mitteleuropa, Halloween i druge sitnice...
|
Otputila sam se danas popodne do grada kupiti poklon za prijateljičinu kćer. Mala (tj.mama i tata) slavi u subotu prvi rođendan, a ja pozvana. Kako se napokon pokazalo malo polusunca kroz oblake, a ja pomalo dokona (na godišnjem, heheheh), uputila sam se u centar busom. Stanica kod parka-groblja na Kozali mi je ispred nosa, a parking je u samom centru teško naći. Dugo već godina vozim auto, već kao studentica imala sam peglicu, u posljednje vrijeme nešto ipak malo veće..tako da mi je ponekad odlazak busom poput izleta. Kao kada smo kao klinci jedva dočekali da idemo negdje na izlet busom ili vlakom. Već na Žabici bi izvukli sokiće, sendviče, grickalice… Onda smo odrasli, svi jedva dočekali da se dočepamo neke malo bolje ili lošije, veće ili manje kantice… U posljednje vrijeme, ipak, kada moram do grada nastojim prošetati, nije mi daleko, samo se spustim. Prije 4-5 godina definitivno sam odustala od odlaska u grad autom..beskrajno kruženje, repovi ispred ulaska na Deltu, naročito subotom prijepodne..unište svaki gušt odlaska do Korza i ispijanja kave… a da ne spominjem kako sam prije nekoliko godina u subotnjem kruženjem gradom od Delte do Gomile i naokolo izgubila tablicu…još sam imala i ludu sreću da ju je policajac (!) našao. Drugi je razlog da kada sami sjedimo u autu, postajemo neosjetljivi i daleki …slušamo muziku, raspredamo unutarnje monologe…automatski se pomičemo od semafora do semafora., a gotovo ništa oko sebe ne primjećujemo. Anyway, došla ja tako na bus stanicu. Pločnici krcati namočenim lišćem (da mi je znati zašto onog monstruoznog Fauna listoskupljača šetaju po gradu samo kada je jutarnja i popodnevna špica – valjda zato da se zna da ga imamo), bus stanica krcata penzićima. Jedan barba, ne baš prestar, između 65-70 godina sjedio je na klupici unutar stanice, duboko je povukao zrak, pa iskašljao katarač-projektil veličine omanje palačinke (bljakkkk!!!) na neka 2 cm od vrha moje cipele! No, fino..ipak zbog godina srećom loše gađa…eto ga nama našeg riječko-fijumanskog mitteleuropskog duha sa balkanskim štihom. Kada je bus stigao..stampedo! Živahni penzionerčići podsjetili su se mladih dana, sporskih mitinga i sletova i spremno pojurili u boj za sjedalice. Nije to loše, rekreacija u trećoj dobi je svakako poželjna. A centar pun mladih..ide li netko uopće u školu?!? Buljuci srednjoškolaca vedrih nasmijanih lica, masa lijepo i moderno obučenih cura..grad prepun boja. Nasuprot Filodrammatici žongler, malo dalje harmonikaš, miris kestena koji se peku…osjeća se živost… to je ono što mom gradu daje poseban pečat i evropski štih. Stjecajem okolnosti, posljednjih godina često boravim u Beču…i ne mogu ga ne uspoređivati sa Zagrebom, Trstom, Rijekom…arhitektonski, naša je metropola povukla najviše bečkog štiha, navike ljudi, stil…tu su Triještini daleko sličniji Bečanima. No, što se života, glasnog uličnog joie du vivre-a i šarolikosti tiče, ponekad u trenu, u Beču imam osjećaj da sam u Rijeci. Beč je davno prestao biti grad Austrijanaca…krcat je Balkanaca, Kineza, Turaka, Kurda, Arapa, no to ga čini ljepšim, bujnijim, bogatijim. Nebrojeni su kulturni događaji, Austrijanci su ponosni na multietnicitet glavnog grada (nisu svi oni Heider, osim toga u Beču su sjedišta mnogih agencija UN, OPEC ima tu sjedište..), no, bez obzira odakle ljudi došli, nema na ulicama prljavštine, nema smeća, lišće se brzo odvozi..a o “projektilima” poput gore navedenog nema ni traga, hehehe… Jedino što sam primjetila, što mi se nekako ne uklapa u sve to, je da puno ljudi puši po ulici, pretežito su to mlade žene. Nakon, što sam uspješno obavila shopping, otišla sam do McDonladsa na večeru…a tamo u mene gleda veliki plakat sa iskeženom tikvom, klinci slave rođendan sa halloweenskim maskama na nosu. Nije bio, doduše trick’or’treating, ali zamalo… Vidim, posljednjih godina je u Europu,a time i kod nas Halloween ušao na velika vrata. Stari paganski keltski običaj tjeranja sila mraka, koji se u SAD slavi kao pučki praznik nalik karnevalu, maskiranjem uglavnom djece koja obilaze susjedstvo u potrazi za slatkišima, pomalo hvata korijenje i u nas..posljednjih je godina sve više halloweenskih partyja, maski, ukrasa.. Nabavila sam i ja veeelikuu bundevu..idem joj nacrtati strašni face i izdupsti je, pa ću u njoj zapaliti svijeću i staviti je na balkon… |
| listopad, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Ja i svijet oko mene.Nekada je ovo moj dnevnik, nekada moj ventil, prijateljsko rame. Ovdje pišem ono što volim, ono što me smeta, ono što bih željela sačuvati od zaborava, podijeliti sa nekim...
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr
Index.hr
Novi List online
Hall of fame
AnnieDMArmin in the sky...
Barba
Beauty by Linadora
Beštijica
Big Mamma
Bugenvilija
Čačinački Alkosi
Demjanica
Emy
Eviltwin
Freakusha
Frishki
Ivva
J-zee
Juliere
Keks i smrad
Kemoterapeut
Kulerica
Kupus(ica)
Linadora
Loptica koja skače
Lucy Fair
Megi
MonoA
Neno u sredini
Opaljena
Paklena domaćica
Petra
Poliglotna uzduž i poprijeko
PticaT
Tija
Uličar
Usidjelica
Vjeverica
Quod scripsi...
ŽutaMinuta
Posebna kategorija : moji Riječani
A
Blokche
Carolina Riječka u Chicagu
Donk
Esperanza
Eta
Mala Ifa
Moljac među knjigama
Mr.Piton
Nemezis
Nezaboravak
Tišina
TVkritičar
Van Bitch
Vražica a.k.a.SheDevil
U posljednje vrijeme su nas "ostavili na cjedilu"
Neličica
Plavuša s Harvarda
Trapula
Naravno, čitam još mnoge druge...
Moji čitači
Samo za moje oči...
rijecanka_i_svijet@yahoo.com