Riječanka&svijet

27.10.2004., srijeda


Kako sam nova ovdje, a btw.sam i na godišnjem, napala me skribomanska faza, pa stavljam evo, četvrti post danas :) . Nadam se da neću putem izgubiti polet, hehehe.
Dugo već čitam razne blogove na blog.hr. Kao i većina ovdje, imam svojih favorita, one koje čekam da se postiraju, ali isto one sa kojima se ne slažem. No, baš ta raznolikost je ono što ovdje privlači…čuješ puno različitih mišljenja, nekada se i iznenadiš, ugodno…
Jedno sam zapazila … ovdje je puno Dalmatinaca.. čitam redovito Bigmammu, Annie de Meni, Pticu trkačicu, Trapulu, Mladog tatu, Herostrata…nisam stručnjak po pitanju literature i pisanja, no mislim da je kod Dalmatinaca gen za pisanje vezan uz gen za pjesmu, na istom kromosomu :) …
Ne potcjenjujem pri tome ostale, daleko od toga… samo se divim načinu kako, iako većina njih živi daleko od mora, zadržala i razvija u sebi ljubav za rodnu grudu.
Ima ovdje i nekolicina mojih sugrađana koje čitam. No, mi Riječani smo pomalo neobični… uporno negiramo činjenicu da živimo u provinciji, većinom smo regredirani na poimanju Rijeke kao centra Mediterana (kako li smo samo “ispušili” Mediteranske igre), ponosi na svoj kvazikozmopolitizam…ponekada, kao da smo sami sebi dovoljni.
Bila sam poprilično po svijetu, u posljednje vrijem sam dosta često poslom u metropoli. Rijeku volim, osjećam svaku njenu uličicu, svaku zgradu..tu sam se rodila, tu se uvijek vraćam.
No, jedan banalni primjer koji me osupnuo. Jučer sam popodne šetala po gradu, i tako, bez veze, gledala malo cipele. Nije da mi hitno trebaju, no ipak, kao što nijedna žena nije prebogata, prestara ni premršava, tako ne znam ni jednu koja ima dovoljno cipela, hehehe…Anyway, gledam ja tako dućane sa cipelama, i zaključim da cijela Rijeka, tj.cijeli Korzo i okolne ulice, dakle trgovački centar grada, ima svega 5-6 poštenih dućana sa cipelama…za ostale bi bilo bolje da prodaju zaštitnu obuću za rad na građevini. Jest da nam je Trst na 80 km, Zagreb na 180 km…nekako me to saznanje malo iznenadilo. Naravno, novi kafići niču na svakom koraku. Ostale sadržaje, kao što su dječje igraonice, klubovi starijih osoba, neću ni spominjati. No, najgore od svega, Rijeka nema hospicija! Sprema se gradnja nove bolnice, nadam se da će od toga nešto biti…ali, u našem (trenutnom) ustroju zdravstvene zaštite, palijativna skrb terminalno bolesnih ljudi nije regulirana. Težak bolesnik za kojeg medicina ne može ništa više učiniti, osim pružiti mu njegu i ublažiti boli, ostaje na brigu obitelji… Radim u zdravstvu cijeli svoj život, na takve slučajeve nailazim svaki dan. Nažalost, to nije samo problem Rijeke, već cijele Hrvatske.
Pa sada, koliko smo blizu svijetu/Europi?

- 23:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>