rial-power

srijeda, 27.06.2007.

LAŽNO OPTUŽEN

Nikada nisam mogao misliti kako ću doću umoran s posla i zateći vlastitog oca ljutoga kao ris. Njegova ljutost i njegova istovremena hladnoća prema meni trebale su mi dati doznanja kako sam ja za nešto kriv. Kao i uvijek u početku je fingirao bolest, jer on u biti bolestan nije, samo kao i svaki drugi hipohondar izmišlja bolesti. Tada je rekao kako je u šoku i kako su ga andoli spasili od kapi. Te sam ja u zafrkanciji rekao kako sam i ja radio od 5.00 do 20.00 i kako sam i ja u šoku jer cijelid an nisam ništa jeo, te kako od 21.15 do iza ponoći ću opet raditi i kako ću ujutro opet morati na posao u tu istu smjenu od 5.00 do 20.00 . U tom trenu me je počeo optuživati kako sam ga pokrao. Kako sam mu ukrao 8000 kuna. Jebo zid, pa ja nikada nisam ni znao da on ima 8000 kuna. No, nema veze. To je stara priča moga života. Kada se god šta dogodi ja sam uvijek optužen. Dobro da me još nisu zvali u Haag zbog ratnih zločina. A ako se to i dogodi nema veze, navikao sam biti lažno optužen. Ali, u suprotnim situacijama, kada ja napravim nešto dobro tada moj "dragi tata" pohvali sve osim mene. Jebi ga ja sam dežurni krivac za sve, pa ne mogu biti hvaljen i proglašavan krivim - to u bolesnom mozgu moga oca jednostavno ne bi išlo, zar ne?

27.06.2007. u 20:16 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (15)
Lipanj 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

neka mi ne svane, nek' me nema, nek' me ne bude, neka me bez tebe ne probude...

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr

NEKE DRUGE STVARI

J'ai volé la vie - Natalie Paque - 1989
j'pourrais pas vous dire mon âge
J'saurais pas écrire mon nom
J'ai grandi ortie sauvage
sur des écorces de goudron
J'sais pas d'oů viennent les images
qui sont collées ŕ mes yeux
Ni d'oů monte cette rage
de chanter ce que je veux

J'ai volé la vie
Oui, je l'avoue
Je n'sais plus ŕ qui ni oů
Je m'suis enfuie en faisant,
un pied de nez au néant
J'ai volé la vie
Sans un regret
Ŕ deux ombres qui passaient
Mais mon rayon de soleil,
je l'ai gardé

J'sais pas ŕ quoi je ressemble
J'sais pas vers qui je m'en vais
Mais de mes châteaux de cendres,
je sens que le feu renaît
Je sens que mes yeux s'éclairent,
que quelqu'un m'envoie du jour
Que j'arrive ŕ la frontičre
qui me sépare de l'amour


Zaboravi - (Dalmatinski) Magazin - 1982
U krilu ljeta
Čekali smo zore
Na vrelom žalu
Šumilo nam more
A sad za jedra
Vjetra više nema
Lađe sve svoje
Ostavi nek' idu
U smiraj dana
Sjedimo na hridi
I pitamo more
Što se s nama zbilo
Na kraju puta
Ne vidimo cilja
K'o brod bez luke
Nakon dugih milja

Sve naše tajne
Poljupci i želje
Negdje su tiho
Ostali za nama
Uzalud sretnu
Ljubav mi smo snili
Jer više nismo
Što smo nekad bili

Zaboravi
Ljubavi moja
Zaboravi
Šetnje kraj mora
Zaboravi
Te dane sreće
Ljubav je prestala
Vratit se neće