...:::High Hopes:::...
ajmo se igrat Boga!
|
POTEZI SAD-a: -nametanje sankcija Iranu -bombardiranje Irana -ograničeni nuklearni napad na Iran ODGOVOR IRANA: -napad raketama na Izrael -napad na naftna postrojenja u Zaljevu -ulazak u Irak -aktiviranja 10000 kamikaza -nuklearni napad na Izrael "Prije dva mjeseca Predstavnički dom američkog Kongresa izglasao je da se naloži Pentagonnu da prezentira tajni izvještaj o mogućim scenarijima upotrebe vojne sile protiv Irana." "Zračni napad izvest će 6 avioskupina koje imaju ukupno 70 lovaca-bombardera, pomorsko zrakoplovstvo i bombarderi tipa B-2A, uz 216 krstarecih raketa i vise od 200 tona bombi." "Sto ce biti s Iranom, Amerikom i svijetom poslije, Pentagon nije razmatrao." Dame i gospodo, na pomolu je novi svjetski rat! Da, dobro ste pročitali svjetski! Naravno, nitko se nebi slozio da je svjetski, ali smatram da sve sta se dogada na ovom svijetu je---svjetsko! Ovaj put imamo i novost u zadnjih 60 godina! Da da...Vrijeme je da obrišemo prašinu sa naših nuklearnih bombi i dokazemo da se dragi Albert nije mucio samo zbog neke Hiroshime i nekog tamo Nagasakija! Wuhu!! Razvijeni američki kapitalizam u akciji! Uzmi svu naftu na Zemlji! Napravi monopol (kao da ga vec nema previse od strane Sjedinjenih Američkih Debila)!!! Izrael, Libanon, Sirija, Iran i SAD & friends...Saddam Hussein na električnoj stolici. Bush se uporno bori protiv Hezbollaških "sranja". Sad su nam potpuno jasne mukotrpne borbe SAD-a protiv komunizma u svijetu. Srusi politiku nesvrstanosti, srusi sve, zauzmi sve, vladaj svijetom, igraj se Boga! 10000 civila vise-manje! Ko ga jebe, idemo jašući na atomskoj bombi unistit jos kojeg Arapa i unistit jos koja dva WTC tornja! Zivio Žorž VV. Buš |
kad mozes samo gledat...
|
eto mene iz Grčke...što reci nakon tjedan dana provedenih u zemlji totalno drukcijoj od Hrvatske?...toliko kilometara udaljen od stvarnosti nisam htio ici bezveze i nisam...iskustvo tog putovanja bilo je...u najmanju ruku-jedinstveno...tjedan dana provedenih sa grupom svojih vršnjaka, frendova, polufrendova...tjedan dana upoznavanja potpuno drukcije kulture i privikavanje na istu...tjedan dana s ljudima koje vidim inače svaki dan pod potpuno drugim okolnostima... da li sam jedva čekao ovo putovanje? nisam...nisam htio ni ici...ali na kraju ipak mi je bilo drago zbog sebe...i na kraju puta jedva sam čeko da dodem doma...i doso sam..i shta sad? umjesto da pričam pun dozivljaja sta je bilo (sta jesam vec par puta), mislim da se drukcije osjecam sad kad je sve sjelo i ne mislim prepričavat sta je bilo i sta mi se dogodilo...negdje izmedu onih umornih pogleda kroz prozor autobusa i pogleda na morsku pučinu sa 300 m dugog broda našla se neka pametna...ne znam sad ni sam vise sto je tocno ali eto samo da se zna da nisam ovo putovanje uzimo zdravo za gotovo kao svi...niti ga nisam uzeo samo kao "oprostaj od razreda i srednje skole"...nekamo se zalomila misao o vremenu...kako je brzinom svjetla sve proslo i jedino mi ostaju sjecanja u glavu i....nista vise....sta sad? PAF! kraj...upitnici iznad moje glave se javljaju neprestano i simultano...da li sam svo vrijeme do sada iskoristio na pravi način? da li sam u potpunosti sretan sta sam posto i u kojem smjeru idem? i da nisam sha bi trebo napravit oko toga? tesko je dat pravi odgovor...kako provest taj svoj kratak zivotni vijek a da pritom budes najsretniji sto mozes bit? vrijeme je brzo proslo...dakako 17 godina ne mogu rec da je neko veliko vrijeme, ali 17 po 17 i vec je 51...i sta onda? da li cu se sa 51 godinom isto zamislit? ili ce mi bit svejedno? ne zelim da bude...tesko mi je prihvatit cinjenicu da sam stariji i odgovorniji i da cu to bit jos vise ubuduce...cega se bojim ustvari? nemam pojma...eto to su stvari koje su mi pale na pamet kroz putovanje...odrastanje...ko to zeli? mislim da malo njih...ko zeli napravit (ne)uspjesnu karijeru, ozenit se, imat četvoro pištave djece, bossa za vratom i teret godina a da pritom vlada neka vrsta apatije starosti? ko zeli ostat u skoli, napijat se subotom, prakticirat one night standove, ic na koncerte i zivjet punim plucima? SVI!! da li cu s istim gustom ici u Grčku danas sa 50 razuzdanih teenagera i hipotetički za 30 godina kad budem vodio tamo svoju obitelj? sigurno da ne...ali osjecam se sputano, zavezano, ograničeno po tom pitanju...mogu samo gledat sta je bilo i smijat se dobrim trenucima znajuci da ih nikad necu vise prozivjet vec mozda dozivjet slicne za koje znam da ce se takoder pretvorit samo u dugotrajnu memoriju i nista vise...tesko mi je to za prihvatit...svaka cast ljudima koji ne razmisljaju uopce o tome i potpuno su bezbrizni...dajem vam ruku; zasluzili ste je... i eto to bi bilo sve o ovom sta imam za rec...putovanje sam 100000000 puta opiso tako da mozda copy-pasteam sa foruma  uzivajte ljudi |
