ponedjeljak, 21.03.2011.
Faithless odlazi s vrhunskim koncertom
Faithless, Dom Sportova, Zagreb 19.3.
Faithless je u velikoj dvorani Doma Sportova okupio oko 7000 dancera iako je koncert prvo bio predviđen za Malu Dvoranu. Jel' to bilo loše ili dobro hm ne znam, jer se definitivno izgubio onaj pravi duh elektroničkog partija u tako velikoj dvorani (koja na kraju ipak nije bila krcata da jest možda i ne bi - ali nam koncerti oprečnih mišljenja Davida Guette u Areni i Massive Attacka u Domu Sportova 2009. dokazuju da to i nema neke veze) - dakle to je sad veliko pitanje.
Za to kakva vam je bila atmosfera "ludnica totalna" ili ne je očito dosta ovisilo o tome gdje ste se nalazili u dvorani. Ja sam prošla neke tribine gdje je bilo ono OK dobro, pa neke gdje je bila totalna ludnica, pa parter gdje je bilo isto tako i na kraju završila na onoj sklepanoj tribini gdje je bilo onako, dobro ali ne za plus 5.
Meni osobno je Faithless bio odličan i po meni je to bio dostojan odlazak (najavili su raspad nakon turneje) jednog velikog electro banda - na vrhuncu.
Koliko bih voljela da to nije kraj benda toliko se nadam da jest. Jer samo veliki odlaze na ovakav način.
Iako mislim da je koncert trajao prekratko - bio je malo duži koncert od sat i 40 min - i nedostajalo je dosta bitnih pjesama - nema veze. Nema puno dancera koji su toliko kvalitetni a istovremeno i angažirani i s (pravim) repom i glavom u tekstovima. Reći ćete "baš me briga za to" i u biti kod dancea i elektronike možda fakat to nije ni zeru bitno, ipak onaj koji uspije biti i takav u toj glazbi za mene je car.
Nekako mi je najneinteresantniji dio bio kada Maxi Jazz nije pjevao, nego vokali pratećeg benda, ne zato što ne znaju pjevati - nego je Maxi Maxi i njegov vokal je nazamjenjiv. (A da mi do dana današnjeg nije jasno kako taj čovjek već nije pao kroz rešetke nekog šahta koliko je mršav - dođe mi da mu ispečem odojak i nahranim ga mlincima ili tako nečim krepkim sve me strah za njega :)))
Sister Bliss na klavijaturama je totalna frajerica. Osim što je legendarnima učinila takve jednostavne a orginalne elektro dionice - i samo potvrdila da je su najjednostavnije stvari najbolje.
Kao što vidite ja sam totalno u furci Faithlessa.
Oni koji me (kao) bolje znaju uopće nisu mogli vjerovati da su mi bendovi tipa Faithless i Massive Attack među ono najdražim izvođačima inače - kao pa ti si rockerica.
Ljudi moji glazba je univerzalna, ako je dobra može što se mene tiče biti i kenijski svadbeni ples. :)
Čuli smo važnije pjesme recimo "God Is a DJ", "Mass Destruction" - s užeglom atmosferom na "Insomnii", "What About Love" i "Salva Mea". No bis - bis je bio genijalan. 15tak minuta duga "We come 1" - tu teksta nema jednostavno.
I Maxi je bio pod dojmom (publike) kao i cijeli bend, pa je vrlo učestalo zahvaljivao publici i djelovalo je vrlo iskreno. Na kraju balade zvane Faithless mislim da su za posljednji koncert oproštajne turneje ipak mogli odraditi ono "do besvijesti" set za pamćenje svima (to po meni znači barem 2 sata i 15, 30 min (nije da nemaju što izvoditi) - ali OK.
Meni je upravo to nedostajalo da mi koncert bude mrak mrakova. Al' dobro.
četvrtak, 17.03.2011.
Izložba fotografija i koncert - Zabok, 18.3. u 18.30 h
photo by Anastazija Vržina
Uduga MRAZ započinje sa provođenjem novog projekta pod nazivom "Zvučna slika", a koji objedinjuje izložbu i koncert. Projekt će zaživjeti otvorenjem multimedijalne izložbe fotografija glazbene novinarke i fotografkinje Anastazije Vržine. Kako je Anastazija u glazbi od malena, glavni motiv ove izložbe su svjetski poznati glazbenici koje je kao koncertni gerilac hvatala tijekom posljednjih 6 godina. Njena specijalnost u fotografiji su svjetlo/sjena fotografije i jaki kolorizam. Odslikala je preko 500 koncerata i ima fundus oko 12.000 samo koncertnih fotografija. Imala je nekoliko izložbi, naslovnica, a tvorac je foto-koncertnog projekta „FotoGerila“.
Otvorenje izložbe će se održati u petak, 18.03.2011. u 18.30 h u „Zelenoj dvorani“ (Stara škola – Trg D. Domjanića 6) u Zaboku.
Kako je ovogodišnji Hrvatski glazbeni festival - HGF 2011podijeljen na više manjih natjecanja s obzirom na glazbeni izričaj (kantautorska glazba, metal, punk, hardcore, rock...), u 19 h nakon otvorenja izložbe ugostiti ćemo četiri kantautora – ČudNoReĐe, Mikija Solusa i Zvonimira Vargu iz Zagreba te Seine iz Varaždina koji će uz zabavljanje publike imati zadaću i pobijediti na Zvučnoj slici koja će ih odvesti u finale HGF-a. Pobjednike za ulazak u finale bira žiri.
Iza imena ČudNoReĐe krije se kantautor širokog stilskog kalibra koji će nam, kako sam kaže – „pokazati kako izgleda kad zabranjena ljubav između trubadurstva i cabareta eskalira u lascivno flertovanje“. Koncertima u „one-man-band“ maniri posvetio se 2009. godine nakon prestanka sviranja bubnjeva u metal sastavu i izlaska iz nekih drugih projekata.
Miki Solus za sebe kaže da je pjevač sumnjive kvalitete i nesumnjivog nastupa. Počeo je nastupati 2010. godine, a na nastupima se koristi synthesizerom i gitarom te je objavio demo cd naziva "Muzika sumnjive kvalitete" koji se može skinuti besplatno online.
Zvonimir Varga je svoje prve demo uratke snimio 2007. godine, a 2010. godine je objavio „Poljubac budućnosti“ - knjigu pjesama sa CD-om autorske instrumentalne glazbe. Ovog smo zagrebačkog kantautora već mogli čuti u Zaboku ove veljače, pa ako je netko propustio ...
Seine je mladi kantautorski dvojac iz Varaždina započet 2007. kao solo-projekt Ivana Ščapca kojem se tek nedavno pridružila Tena Rak. Tena je inače bubnjarica u još jednom njihovom zajedničkom projektu koji ste mogli upoznati na prošlogodišnjem HGF-u kada su se plasirali na visoko drugo mjesto – Vlasta Popić. Uz zbirku pjesama „Moje pjesme moji snovi“, Seine su izdali i album naziva „2007-2009“ koji je također besplatno dostupan na internetu.
nedjelja, 06.03.2011.
Majke i Pipsi rasturili na koncertima
Ovaj je vikend bio skorz naskroz bogat rockom (a i drugom mjuzom).... u petak su paralelno rasturali Majke i Pipsi svatko na svojoj strani, a kako je Plesni centar u zagrebačkoj Ilici gdje su Pipsi nastupili malo omanji prostor, lijepo su sve ponovili i u subotu, tako je čovjek sve stigao vidjeti i doživjeti.
Majke, Močvara, Zagreb 4.3.
Ja mislim da bi Bare i Majke rasprodali i triput Močvaru da se pubika već nije navikla da se koncerti Majki često otkazuju, znamo poradi čega, Baretovih nesposobnosti da minimalno kontrolira sam sebe to jest svoje drogiranje i alkoholiziranje, ali božemoj ne možemo svi biti jaki i normalni.
A što je zapravo šteta jer su Majke sigurno jedan od najbolji bendova ikad na našim prostorima a pate se s frontmanom koji je koliko glazbeno genijalan toliko i ljudski prolupao do daske.
Ovog puta smo imali puno sreće. Osim što je Bare bio samo kao i obično ušlagiran, ali u nenormalno normalnim dozama, tako da je samo frfljao, nije se srušio niti jedanput i nije previše brljao pjevajući, OK imao je za svaku pjesmu šalabahtere koje je non stop rasipao, pa kako se je snalazio nemam pojma ali se je i to vrhunski.
Bend je kao i obično bio na visini pa i iznad iznad Bareta, i ja se dečkima zaista divim kako izdrže s njim, kad su mogli biti naj bend u Hrvata, ali opet - sve je to rock'n'roll zar ne?
Bare je izdržao puna 2 sata i to paklenog ritma sa vunenom šubarom na glavi i šalom oko vrata! Usto su otpjevali nekoliko novih pjesama koje su sve odreda bile odlične.
A sam koncert i atmosfera...o tome nema smisla govoriti to se treba doživjeti. S normalno ušlagiranim i ne prenapitim Baretom dakako :)
Pips Chips & Videoclips, Plesni centar Zagreb, 5.3.
Pips Chips & Videoclips su dva dana zaredom rasprodali Plesni centar u zagrebačkoj Ilici, koji je ujsput budi rečeno bio čudan izbor za održavanje koncerta no ne i loš, dapače - i adekvatno imenu rasplesali mjesto i publiku. Usput su snimali za video ili film ne znam točno - uglavnom pokazali da su u jednakoj formi (i „uniformama“) kao i uvijek. Imaju vjernu publiku, a sada da li generiraju ili ne novu - vidjet ćemo.
U svakom slučaju bilo ih je super ponovo vidjeti, kao i Rippera u naj izdanju.
utorak, 01.03.2011.
FotoGerila Anastazije Vržina uz Rubikone i Angels of Blues
U subotu 26.2. smo novom klubu Avenue Bar (u sklopu sportsko rekreacijskog centra AvenueBALL na Slavonskoj aveniji 3 u Zagrebu) održali FotoGerilu, verziju foto-koncertnog projekta osmišljenog od fotografa Dejana Barića i mene, koji smo prvi puta održali 2009. u klubu Sax! uz koncert demo bendova (uključujući „4head“ od kojeg je pjevačica Ines Mlinarić-Red sada frontwoman rock benda Markiz) - no....
Ovogodišnja Fotogerila bila je konkretnije promoviranje kluba Avenue Bar za javnost i opremanje interijera mojim koncetnim fotkama u stalni postav a ne toliko FotoGerila 2.
Najavljena TV i radijska voditeljica Martina Validžić je na žalost u zadnji čas morala otkazati nastup radi gubitka glasa, ono stvarno je zvučala ....odnosno nije zvučala :) pa sam tako voditeljica postala ja uz pomoć domaćice Maje Kuljiš (nekadašnje LOTO cure Maje Vračarić) - znam da sam komentirala „Ovo je neplanirano i bit će sigurno jako spontano i smotano“ - smotano nije bilo, ali je bilo spontano i opušteno, tako barem vele ljudi.
Ugodan prostor Avenue Bara okupio je lijepi broj publike željne dobre zabave, glazbe, te dobrih fotografija, frndova i onih koje nismo znali. Među gostima bili su i članovi grupa Picksiebner, Fit i Malehookers, te nezaobilazni Dejan Barić iliti VisionThing. - koji je snimio zgodan filmić moje zezancije s mojoj drgom prijateljicom Danchi iz Menarta/ benda Angels of Blues:
U zabavnom programu smo izmijenjivali moje pričice o fotografiranju na koncertima, anegdote i predstavila sam osječkog karikaturista Ivana Sabolića koji je specijalno za tu priliku izradio karikaturu moje fotkee Lenny Kravitza,
tombola za publiku, te svirke rock benda Rubikon i specijalnih gošći večera novog benda gospel i blues orijentacije - Angels of Blues.
Rubikon je nastupio u dva seta, u koja je po prvi puta do sada uključio i zgodan broj covera uglavnom Azre s razlogom kako nam je rekao frontman-pjevač Crni: „Kao nikada sada je pravo vrijeme da se podsjetimo kako su Štulić & Co. imali viziju vremena koje je slijedilo i koje se sada događa“ osvrćući se na demonstracije u Splitu i Zagrebu. Rubikonove autorske pjesme nikad nisu imale jači dojam nego baš u ovom trenutku, a zadnji set uz više covera totalno je rasplesao publiku. Ako ne vjerujete a evo gledajte :)
Angels of Blues bile su posve suprotan glazbeni žanr Rubikonu i to je ispalo sjajno. Cure su akustično izvele i otpjevale tri pjesme, najupečatljivije „Amazing Grace“ i Bon Jovijevu „Living on a Prayer“ i postigle da im publika počne pljeskati usred pjesme. Ovo im je bio treći javni nastup i usprkos laganoj tremi, djevojke su se odlično snašle.
Za kraj malo planova s moje strane: jedna zajednička izložba s karikaturistom Ivanom Sabolićem najvjerojatnije u sklopu HGF-a pa onda na turneju po HR, jednu veliku samostalnu u sklopu ovogodišnjeg 2. SPFF međunarodnog filmskog festivala muzičkih dokumentarnih filmova Starigrad Paklenica, a sam odnedavno i u glasačkom tijelu Porina (to ja kao vjerujem da ćemo mi "sa strane" razbiti klanove u našoj glazbi...moš' mislit)
- možete očekivati uskoro neki novi projekt koji će križati fotografiju i nastupe novih bendova uživo.
No prva od mojih izložbi s potpuno novom postavom slika (OK, onih 5 najpopularniji očito mora sa mnom stalno) slijedi 18. ožujka u Regeneraciji Zabok. Dobrodošli u moj slikovni glazbeni svijet!
Ofarbane fotke by Slavica Rudec, monokromatske by Krešo Sibalić
Medijski su ovaj događaj pokrivali:
