srijeda, 22.12.2010.
Đorđe Balašević u Areni
Đorđe Balašević & Panonska Mornarica, Arena Zagreb, 18.12.2010.
Malo sa zakašnjenjem ili ne, nema veze kada je u pitanju Đole to je sasma svejedno. Neka ovo bude neke vrste "još jednog koncerta" koji nikad nije održan to jest nije Đole (prema vlastitim riječima na samom koncertu) htio da reprizira ovaj jedinstveni trenutak samo zato "što je sad ili nikad prilika da se namlati još love" (ili tako nekako).
Jer "ovo je samo naša stvar".
Ne mogu reći da osuđujem sve one izvođače koji su pred rasprodanom Arenom (ilil nekom drugom dvoranom) pokleknuli pred prilikom da zakažu još jedan koncert iako ne mogu ne reći RESPEKT Đoletu pred upravo tim NE.
Da ne drobim previše, svi znamo da Đoletovi koncerti traju "do besvijesti" i Springsteen mu nije ravan po dužini. No, za razliku od Đoleta Springsteen svoja tri sata (manje-više) skače kao navijen a tko ne vjeruje nek si uzme DVD "London Calling".
Da se ne odmaknem od teme - tako je Đole priuštio Zagrebu skoro 4 sata i oću-neću moram i ja reći onu: Zagreb voli Đoleta i Đole voli Zagreb. No budimo iskreni - a tko ne voli Zagreb? :) dobro dobro zezam se....
Mogla bih sada ići nabrajati sve stvari koje je izveo, ali neću jer to sve ste mogi i možete pročitati (setliste) na drugim portalima. Ja ću pričati o nečemu drugome.
Sjećam se Ranog Mraza i "U razdjeljak te ljubim" i sjećam se mog buraza koji je komentirao kako se "ovi ulizuju vlasti" jer se u to vrijeme svaki iole bitniji izvođač turbo ulizivao i natjecao tko će glasnije i jače pjevati Partiji i Titu, a oni ostali smrtnici tko će jače i bolje trčati štafetu.
Ja nisam spadala niti u jedne, jer kao vjernik nisam baš nešto bila oduševljena komunjarama, ali sam i ja iz petinih žila pjevala "Od Vardara pa do Triglava". To je jednostavno bilo takvo vrijeme, većina ljudi je zaista voljela svoju ex- Jugu.
I ta njegova "Mirka" - ta inteligentna zajebancija je bila i na tu temu.
I zato mi je licemjerno do boli kada sada neki novokomponirani Hrvati pljuju po Bajagi i Balaševiću kao oni su "s one strane". A istina je da je Đole srećom relativno rano shvatio da ne valja previše se slizivati s vlasti jer te ona prije ili kasnije kompromitira ili ispljune.
Sjećam se čestih njegovih koncerata na kojima sam bila i preko grane u Deželi u vrijeme kada ih nije bilo zgodno i sigurno održavati u HR. I uvijek me iznova oduševljavao do jednog koncerta ...ne sjećam se točno kada tamo neke 1995. možda preko grane kada je bilo evidentno da on "odrađuje koncert" i da mu do ničega nije. Isto se ponovilo i na nekoj ledini u Međimurju, ovaj put u HR čini mi se par godina kasnije, na kojoj se sakupilo par hiljki ljudi koji su došli odasvud Lijepe naše, tada je to bio fijasko kakvog do današnjeg dana nisam doživjela ponovo. Ono je bilo maltretiranje na svim razinama i u svim smjerovima.
On je maltretirao neinspiriran i zdvojan publiku i sve oko sebe, bend je maltretirao nespreman i sklepan njega i sve nas, a mi smo maltretirali sami sebe što smo po onakvoj žegi putovali da svemu tome svjedočimo.
I tada sam prestala pratiti Đoletov rad i do Arene više nikad nisam otišla na njegov koncert.
Arena mi je vratila vjeru u njega i njegovu motivaciju, iako ne mogu reći da dinamika koncerta nije dosta varirala kao i to da su mu novije stvari ozbiljno odišu preslabom inspiracijom i da nemaju ni upola onu jačinu koju imaju sve one znamo koje snimljene do onih ratnih godina.
Nisam bila na koncertima u Kerempuhu lani, ali nekako sam uvjerena da je to bolja pozornica za Đoletov opus nego Arena, oni koju su bili posvjedočili su snažnijim emocijama, ovako velika dvorana ipak (donekle) "pojede" i velikog meštra kao što je Đole.
