petak, 17.12.2010.
Zoran Mišić u Hard Placeu
Zoran Mišić & New Found Power, Hard Place 14.12.
Relativno nedavno otvoreni klub Hard Place u Šubićevoj 55 u Zagrebu prema svemu je sudeći našao recept kako da jedan manji rock klub zaživi i održi se u poplavi kojekakvih klubova ne baš rockerskog predznaka. Hvalevrijedan program s dosta autorskih izvođača sigurno je kvalitetniji odmak od konstantnog tamburanja Tribute to i cover bendova, kojih hvalabogu u Hard Placeu također ima dovoljno ali onih najkvalitetnijih. Nije da imam što protiv takvih bendova, ali budimo sasvim iskreni, lakše je glazbeniku skinuti neku poznatu stvar nego smisliti dobru novu. Skaćući sama sebi u grlo, odoh ja provjeriti kako se drži najpoznatiji i najpopularniji cover izvođač u Hrvata, Zoran Mišić. Ako ne računamo prvi veliki autorski hit “Gdje si sad?” koji već sto gladnih godina najavljuje album ovog budućeg egzekutora svih wannabe naših rockerskih pjevačkih zvijezda, pa i onih pravih. Sad je kao Dallas razriješio kesu (nakon što su Kim Verson zgotovili prvi album) da se Mišiću konačno napravi taj album – nevjerojatni su naši izdavači, ti valjda ni ne odlaze na koncerte svojih pulena jer da odlaze onda bi shvatili koje zlatne koke imaju i kakve prilike – propuštaju.
I da se vratim na koncert u Hard Placeu – nisam slučajno otišla. Vrlo impresionirana sam slušala MIšića u Gradišci ljetos kada je nastupao prije Gibonnija i htjela sam ponoviti gradivo da se uvjerim da se možda ipak nisam malo zanijela to jest da me nije zanijela atmosfera koju su stvorili Zokijevi fanovi.
Zokijevih fanica i odlične atmosfere je opet bilo na pretek u HP-u ali dokazano i potvrđeno Mišić uopće nije neki mišić, micek ili mišek.... to je jedan konkretni Mišonja (ili mačor kako želite), koji djeluje (i valjda jest) umilno i simpatično dok razgovarate s njim, a kada stane na stage – to je sasma druga priča. Momak ima sve, ali ono što se jednog glazbenog novinara najviše može dojmiti jest komunikacija s publikom i duhovitost, dakle i da nema milon žena u publici, opet bi napravio atmosferu - ali njegov glas i interpretacija – tako nešto se traži povećalom kao djetelina s četiri lista u plastu sijena.
Ne znam kako će izgledati njegove (ostale) autorske pjesme i album, ali da pjeva i telefonski imenik, MORA biti dobro. U biti jedva čekam da se Zoki makne od covera ne zato što baš te koje izvodi valjda jedan od rijetkih može otpjevati i daleko bolje od nekih originala, nego zato što Zoki nije materijal za obične stvari. On je jednostavno rođen da bude veliki igrač u rock’n’rollu i tko mu omete put taj će jako zagriješiti. A ono što me najviše veseli jest da je od ljeta naovamo Zoki još napredovao u svakom smislu, dakle ne čuči na pohvalama i nije se umislio da je sve naučio prije godinu dana.
Moram na kraju spomenuti i New Found Power, Zokijev tročlani prateći bend koji baš sjajno svira, odnosno daju Zokiju takav svirački support da je sveukupno dojam još bolji, ako zanemarimo da se gitarista nije usudio izvesti premijerno novi Zokijev single “jer ga još nije naučio” iako ga je Zoki nagovarao “pa kako već ispadne, hajdemo” a sve njih publika - što ipak nije sjelo na plodno tlo, pa je Zoki kasnije opakom frajeru na gitari adekvatno pokazao onaj prst.
:))
