subota, 31.03.2007.
Zvezdana prostirka
Kako je Ipanema objavila sve recenzije i fotke iole važnijih nedavnih koncerata (Majke, Eric Sardinas), a Tango Jazz Argentina je odgođen, umjesto dojmova i fotografija o tom strastvenom plesu, nastaviti ću logičan slijed koji diktiraju brojne aktualne književne večeri.
Inspirirana posjetima mojoj teti u Beogradu i događajima u zemlji prije rata, te u spomen najvećem bendu koji je nastao u bivšoj nam državi - Ekatarini Velikoj - u to ću ime objaviti pjesmu koja nije ugledala svjetlo dana otkada su se ovi naši narodi zaratili, a napisana je 1986 g.
Ne zanima me politika, zanimaju me riječi koje nešto znače, na kojem god to jeziku bilo....
Leva se obala
polako pomiče desnoj,
reka postaje tanak mlaz
a ja se gubim u bujici besnoj.
Dok se mala kazaljka pomiče
broju dvanaest i jedan,
ja osećam, u apokalipsu srlja
ovaj svet bedan.
Znam da od beskonačnih svetova,
crnih rupa i zvezda
sastavljen je svačiji,
i moj i tvoj životni bezdan.
Jer moj je misaoni svemir
samo jedan od mnogih
ali on ima okus gneva
okus razočarenja gorkih.
Bila sam tačka, još jesam
i ostaću to zauvek
dok me negde drugde u galaksiji
ne probudi ljubavni dodir mek.
A svet će da ostane
na dvadesettri i po stepena
Al' će samo bleda mrlja
da ostane naša prostirka
od nebeskih zvezda sašivena.
© 1986
četvrtak, 29.03.2007.
Književna večer, 30.3.
Prenosim pozivnicu Romana Simića:
"Dragi te poštovani,
usprkos brzim i efektnim izmjenama godišnjih doba na gotovo pa dnevnoj bazi
u ožujku se u petak 30.3. u već poznatih 19:30 h
te još poznatijoj Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića
zagrijavamo kao što nismo nikad do sada!!!
Čast mi je i neobično zadovoljstvo najaviti
100 % LEJDIZ NAJT (kako bi rekli Englezi)
nastup četiri autorice u čijim ste tekstovima mogli uživati
na blogovima i u knjigama
a sad ih možete čuti i u LAJV izvedbi (kako bi rekli Englezi)
to su daklem, neabecednim redom:
Anastazija fast&furious (return of Alterego) Vržina
Maja manistra Hrgović
Tanja Mravak
te
Tatjana slova iz snova Jambrišak
svakako dodjite, bit će super, jedini muškarac je voditelj (a i on je oženjen)."
Imate li zaista dobar razlog da ne dođete, nakon ovakve pozivnice? :)
utorak, 27.03.2007.
Neznanac
Istrčala je u ustajalu, sparnu noć poremetivši spokoj na tihom parkiralištu, kuckajući tankim potpeticama o asfalt, s drhtavim kukovima i nesigurnim koracima.
Šarena svjetla reklama presijavala su se na parkiranim autima, dok je pretrčavala ulicu ne gledavši ni lijevo ni desno, fiksirajući svoj skupi auto u daljini.
Nije mogla dočekati da žurno sjedne u svoj auto, samo da ne klecne koljenima.
Bipanje centralnog naježilo joj je kožu za zatiljku.
Brzo je otvorila vrata, no zastala, gotovo nemoćna da se pokrene. Osjećala je taj pogled na svojoj kičmi kako joj polako klizi niz goli vrat, preko kralježnice, do nogu, do gležnja.
Stresla se i pognula glavu dok je s mukom sjedala u auto.
Umjesto volana zrcalio se prozor s svjetlucavim aluminijskim žaluzinama s kojeg su je promatrale nepomične oči, naizmjence svjetle i mračne, uz paljenje i gašenje neonskih reklama.
Grčevito se primila objema rukama za volan, a onda naslonila lice na njega, osjetila je slabost.
Oči su je pratile. I soba u kojoj je bila. Gledala je u tamnu unutrašnjost zidova oblijepljenih velikim posterima dobro poznatog lica, svog lica, u čudnim, jezivim obrisima vodoravnih sjena i mlazova vanjskog svjetla.
Zazeblo ju je. Počela se tresti kao šiba na vodi.
Što li je to učinila?
Drhtavom je rukom upalila motor i pokušala se isparkirati. Pogledala je u retrovizor, ali tamo nije vidjela cestu.
Vidjela je obrise njegovog golog tijela koji su se ispreplitali s njenim rukama. Zadrhtale su joj prepone. Ruka nije pogađala mjenjač.
Još je osjećala vlažnost. Još je osjećala kako joj bradavice bride od njegove neobrijane brade.
Uz strast, uz strah.
TKO JE TAJ ČOVJEK?
© lipanj, 2005
petak, 23.03.2007.
Photo sweets - arhitektura noću #03
tajnu skriva
samo sat govori
koliko vremena
još imamo.
dal' u nebo
il' u pakao
što smo skrivili
a što zaslužili
kojim putem ići?
utorak, 20.03.2007.
Photo sweets - arhitektura noću #02
na betonu
on živi, diše
i smije nam se.
obojan
slikarevim kistom
u nastupu ludila
i genijalnosti.
žestokom strašću,
rastućim gnjevom,
obeznanjen
u nirvani pijanstva.
subota, 17.03.2007.
Photo sweets - arhitektura noću #01
oko lampi
koji iskre
na minus 10.
nije zlato sve što sija
ali je zlatna cigla
i sjaj duha
koji živi u njoj.
tko živi
stotine godina
tako uspravno
i bajno?
srijeda, 14.03.2007.
Prolazi ponoć
taj otrcani kliše
u polumraku stubišta
grčim se
...da mi zagrebeš
noktima po leđima
...da uđeš u me
a ne izađeš
Bilo udara razorno
sve bliže
je kazaljka
Ja nisam Pepeljuga
Prolazi ponoć
a nema škripe
sportskih Michelinki
jer nema tebe
da ukližeš
u moj zavoj
i razdereš mi
srce.
© 2007
petak, 09.03.2007.
Bezimena
Uz ledenu Savu stoji bijedan kućerak
inje na grmlju, poluslomljena vrata
crvenkasti šal i kapa, smeđi čuperak
sivo, tmurno nebo i ptičja jata
Zujanje vjetra, bučan tok rijeke
liijeno otkucavanje starinskog sata
stari gnjev u bolesnoj glavi
teški koraci, zahrđali ključ u bravi.
Spušta se magla na rub grada
sumrak u njenoj duši
ispušta krik iz kuće jada
krvava, sve nade guši
Tamni tragovi u svježem snijegu
škripa vrata ledi i kosti
nejasna silueta u brzom bijegu
"Hrvatski radio. Ponoć je, posljednje vijesti."
Visoka ograda, na vrhu žica
budna oka i um, telefonska veza
blatnjavo dvorište i gruba lica
iz hodnika strah preza
Čelične rešetke, neka nova vrsta
tijesna bijela košulja, veza čvrsta
olovna glava i prazne, vodene oči
još pokoji urlik i besane noći.
© 1986-2007
nedjelja, 04.03.2007.
Photo sweets - Journey to The AlterWorld
The beginning
In the school
Chilling winter morning
Late summer evening
Love cave
The End
