ponedjeljak, 30.10.2006.
Charmed by a Darkman called Seal
Dvorana D. Petrović, Zagreb - 22.10.
Sealovo prvo gostovanje prije dvije godine u Opatiji bilo je (kažu očevici, ja nisam bila) tako dobro odrađeno i jednako dobro primljeno od publike da je fama o Sealu dosegla vrhunac prošle nedjelje. Svi su htjeli biti na tom koncertu.
I bili su: većinski dio kreme iz našeg društvenog, glazbenog i športskog života.
Severina je bila s dečkom i uspješno se skrivala iz kamermana HTV, koji je baš tamo negdje stajao, smetajući fotoreporterima da slikaju našu nacionale koja sada ide u Beograd.
Bili su tu i duplikat Cetinskih, Soulfingersi itd. itd.
Pred kraj koncerta sam sjedila u VIP loži uz Biserku Petrović, čiji je pokojni sin Dražen nekoliko dana ranije imao rođendan, pa eto... možda bi se Dražen isto pojavio na koncertu da je živ.
U svakom slučaju, Dražen nam još uvijek nedostaje, a gđa Biserka je čini mi se poprilično uživala.
Uz mene je sjedio i neprepoznatljivi Dubravko Šimenc, naš proslavljeni vaterpolist, koji je nabacio nešto kilograma i rockersku frizuru, pa sam jedva prepoznala mog bivšeg šulkolegu.
Ne znam koliko sam ja bila neprepoznatljiva ili samo neinteresanta (ne)slavom - jer svoju šulkolegicu Dudo nije prepoznao.
I tako, čini mi se da je uz Gibonnijev koncert (do sada), ovaj Sealov bio društveni događaj ove godine. S pravom.
Jedan od najljepših soul glasova današnjice, iznimno hvaljen i cijenjen glazbenik, te sjajan izvođač, nije mogao nikoga te večeri ostaviti ravnodušnim. Možda su jedini nedostatak koncerta bile neke od pjesama, hitova koje je izveo, a koje su se već pomalo izlizale. Sealova je glazba više za totalno duševno opuštanje u fotelji, nego za dinamičan i žestok koncert. No, Seal je manirom sjajnog izvođača i to anulirao. Pokazao je izuzetnu sposobnost komuniciranja s publikom i svoju šarmantnu stranu i duhovitost. Meni se to nekako bila i najbolja strana koncerta, iako zaista volim neke njegove stvari.
Heidi Klum se nije pojavila, ali je zato Seal spremno izjavio da je "sretno oženjen", nakon što je pohvalio ljepotu Hrvatica.
Koncert je bio solidne dužine i vrlo konkretnog, podužeg bisa i zaista je zaslužio najvišu ocjenu.
No, jedan od valjda najcrnjih svjetskih glazbenika, pokazao je i svoju ne tako svijetlu stranu. Ako je razumljivo da radi imagea na koncertima ima pomno dirigiranu scensku rasvjetu koja ga je uglavnom ostavljala neosvijetljenim i koja je izluđivala sve prisutne opremljene fotićima, sasvim je nerazumljivo zašto je akreditirane fotografe postavio u ograđeni kavez na sredinu dvorane. Navodno je kavez sam slagao.
Izgledali smo kao opasne zvijeri koje treba držati u zoološkom vrtu, a neljubazni redari su nas mrko gledali. Mogli su nam baciti barem nekoliko kila šnicela da dojam bude potpun.
Većina fotografa nije uspjela snimiti suvislu fotku izbliza i da uz to još Seal bude osvijetljen.
Ako je tko Seala uhvatio izbliza, osvijetljenoga, onda su to bili samo fanovi koji su stajali u prvim redovima, ili koji fotograf koji se prošvercao nakon dozvoljenog termina snimanja.
Stoga su ove fotke koje gledate među rijetkima uspješnima. Ipak, na kraju su bolje slike napravili fanovi s običnim fotićima nego akreditirani fotografi. Smijurija.
Moram priznati da sam se prilično ohladila nakon iskustva u kavezu, pa sam ostatak koncerta odslušala ne toliko oduševljeno.
Mrzim kada velike (sada) zvijezde zaboravljaju tko im je (nekad) pomagao u njihovm putu do slave - mediji. Bez njih se ništa ne događa.
četvrtak, 26.10.2006.
Rap, rapili, rap, rap, yo! Public Enemy
Tvornica Kulture, Zagreb - 8.10. 2006.
Public Enemy, kultni njujorški rap bend ponovo je nastupio u Zagrebu 12 godina poslije prvog nastupa.
Iako ja nisam mnogo slušala rap u životu (ako to nije bilo u autu ili pokušaji mog nećaka da bude prva domaća rap zvijezda prije nego su se svi ovi trenutnoaktualni reperi nakrcali u naše estradno nebo)....
ipak, ne otići na Public Enemy mi se činilo grehota.
Tijekom ovih godina nisu mnogo izgubili energije iako su Chuck D, Flavor Flav i Professor Griff već debelo preko četrdeset.
Koncert je vrlo kasno (oko 23 h) počeo, jer se Flav izgubio na putu do Tvornice (vjerojatno vidio nekog dobrog komada), pa je publika, nestrpljiva da dočeka slavne rapere, dobrano posegla za pivom, a dosta je se i zagubilo prije početka koncerta.
Tako da je pola Tvornice glavinjalo.
Usto, opet smo se zakleli da nećemo više u Tvornicu na koncerte jer nema zraka i opet znam da ćemo to prekršiti.
Usto sam se zamalo potukla s jednom mrgom od redara koji je glumio strogoću. Da mi je bila neka palica ili poluga, mlatnula bi ga s guštom.
U duhu PE :)
Koncert je trajao oko dva i kusur sata i koncipiran je bio u tri dijela: prvi i posljednji su bili presjek njihove zajedničke karijere, s svim najvećim hitovima ("Public Enemy #1", "Bring The Noise", "Fight The Power", "911 Is A Joke", "Shut Em Down", "He Got Game"...) a srednji je pripao Flavor Flavu, koji je sam s Dj Lordom (ostatak benda se povukao na odmor) predstavio pjesme sa svog novog, još neizdanog albuma.
Opći je dojam da je taj dio bio nepotreban, pogotovu jer je Flav dosta propovjedao, iako je vesela publika fanova odlično prihvatila nove stvari i zdušno ga pratila na pripjevima.
Svirka je potrajala gotovo do 2 ujutro. Rezime: Public Enemy stare, ali ne stare. Niti njihove pjesme.
utorak, 24.10.2006.
što se zbiva?
Dugujem vam izvještaje i fotke sa koncerata Massima, Public Enemy i Seala i to ćete imati prilike vidjeti i čitati u petak.
I o tome kako su me zatvorili u kavez pod paskom. Jedino je još falio specijalac s šmajserom.
U međuvremenu grcam od posla i slikam špilje. Dakle, nove, nekoncertne fotografije očekujte idući tjedan. Ako mi koja uspije, to jest. :-)
A mogla bi vam napisati i jednu priču, nisam dugo. Jednu koja je prošla u natječaju od 740 ljudi u 30.
A jednu drugu je Profil konačno odštampao.
Pa ovime najavljujem promociju zbirke "Ekran Priča 04" IskonInterneta u ponedjekjak, 30.10. u 19 sati u Bogovićevoj u Profilu (na katu).
Dijele se nagrade pobjednicima, a ostalima valjda zbirke. :) - ne garantiram, doduše. :)
Ja dijelim autograme pa tko se hoće ogrebati za njega dok sam još nepoznata i malo slavna....
Tko dođe biti će mi drago.
ponedjeljak, 02.10.2006.
romancing uz portugalski fado by Mariza
KD Lisinski, 1.10.2006.
World music je nešto što je u svijetu davno poznato i priznato, a zadnjih godina i kod nas. Osim što se zaista cijeni, postaje sve popularnije.
Etno - u autentičnom obliku (ne narodnjaci radi kakvih naša nogomentna "elita" krši svoj status profesionalaca) zaista ima svoje poklonike i van te struje.
Evo recimo mene. Obožavam kada Peter Gabriel napravi nešto s svojim afričkim suradnicima.
Kada Gibonni radi s Geoffreyem Oryemom.
Ili kada Tamara Obrovac rastura istarski (i ini) etno kao predgrupa divi portugalskog fada - Marizi.
Naravno da nije svaka muzika za svakoga, no sinoć je to bilo toliko dobar koncert u globalu da su i nefanovi bili oduševljeni.
U tom smislu je ovo bio kao neki deja vu s Gibonnijevog koncerta.
Krenula je Tamara i uz sjajni vokalno-svirajućki performance uspjela i dobro zabaviti publiku duhovitošću.
Plus 5 za organizatora koji je osmislio ovuakvu kombinaciju hrvatskog etna kao uvod u portugalski!
Marizu nismo dugo čekali. Posljednja je karta bila prodana neposredno prije koncerta tako da smo mi koji smo usput i tamo nešto radili, mogli odslušati koncert isključivo u gornjem uglu dvorane i to na stepenicama, jer slobodnih stolica - nije bilo.
Za one koji nemaju pojma što je fado:
Fado je portugalska autentična glazba. Emotivna, puna strasti, tuge, ljubomore, žalosti i ponekad satire.
Karizmatična Mariza, neobičnim izgledom (otac joj je Portugalac, a majka Afrikanka iz Mozambiqua)svojim očaravajućim glasom, prepoznatljivim imageom, atraktivnim izgledom i scenskim nastupom sinoć sve oduševila.
Usto je vrlo duhovita osoba, napravila je par vrlo šaljivih situacija. Odlično govori engleski jezik i ne libi se komunicirati s publikom, što je ova oduševljeno prihvatila. Dapače, čak je izvodila (na bisu) stvari po želji gledatelja. Bilo mi je kao da slušam prijave za Music Box na Radiju 101 :)
Bilo je naprosto sjajno.
Koncert je trajao preko 2 sata s podužim bisom, kojeg smo prozvali "bisina".
Na kraju je lako nagovorila publiku da refren zadnje pjesme fada naizmjence pjevamo, da publika odgovara dio na portugalskom.
Zahvalila se na hrvatskom, a još smo je naučili kako se kaže "suknja" i "vez".
Neminovno mi idu usporedbe s drugim velikim izvođačem fada: skupinom Madredeus, koji također vrlo skoro nastupaju u Zagrebu (vidi moj koncertni podsjetniku u boxu s desne strane).
Izvode istu vrstu glaszbe a opet su dijametralno suprotni izvođači po svemu.
Ako ste mišljenja da ako ste vidjeli Marizu ne trebate Madredeus i obrnuto - gadno se varate.
Nemojte samo odslušati CDje. Odite na koncert i procjenite koji vam se izvođač fada više dopada.
Vrlo vjerojatno (kao i meni) dopadat će vam se jako oba.
Uživajte.
