Return of ALTEREGO

ponedjeljak, 30.10.2006.

Charmed by a Darkman called Seal

Dvorana D. Petrović, Zagreb - 22.10.

Sealovo prvo gostovanje prije dvije godine u Opatiji bilo je (kažu očevici, ja nisam bila) tako dobro odrađeno i jednako dobro primljeno od publike da je fama o Sealu dosegla vrhunac prošle nedjelje. Svi su htjeli biti na tom koncertu.
I bili su: većinski dio kreme iz našeg društvenog, glazbenog i športskog života.
Severina je bila s dečkom i uspješno se skrivala iz kamermana HTV, koji je baš tamo negdje stajao, smetajući fotoreporterima da slikaju našu nacionale koja sada ide u Beograd.
Bili su tu i duplikat Cetinskih, Soulfingersi itd. itd.
Pred kraj koncerta sam sjedila u VIP loži uz Biserku Petrović, čiji je pokojni sin Dražen nekoliko dana ranije imao rođendan, pa eto... možda bi se Dražen isto pojavio na koncertu da je živ.
U svakom slučaju, Dražen nam još uvijek nedostaje, a gđa Biserka je čini mi se poprilično uživala.

Uz mene je sjedio i neprepoznatljivi Dubravko Šimenc, naš proslavljeni vaterpolist, koji je nabacio nešto kilograma i rockersku frizuru, pa sam jedva prepoznala mog bivšeg šulkolegu.
Ne znam koliko sam ja bila neprepoznatljiva ili samo neinteresanta (ne)slavom - jer svoju šulkolegicu Dudo nije prepoznao.

I tako, čini mi se da je uz Gibonnijev koncert (do sada), ovaj Sealov bio društveni događaj ove godine. S pravom.
Jedan od najljepših soul glasova današnjice, iznimno hvaljen i cijenjen glazbenik, te sjajan izvođač, nije mogao nikoga te večeri ostaviti ravnodušnim. Možda su jedini nedostatak koncerta bile neke od pjesama, hitova koje je izveo, a koje su se već pomalo izlizale. Sealova je glazba više za totalno duševno opuštanje u fotelji, nego za dinamičan i žestok koncert. No, Seal je manirom sjajnog izvođača i to anulirao. Pokazao je izuzetnu sposobnost komuniciranja s publikom i svoju šarmantnu stranu i duhovitost. Meni se to nekako bila i najbolja strana koncerta, iako zaista volim neke njegove stvari.
Heidi Klum se nije pojavila, ali je zato Seal spremno izjavio da je "sretno oženjen", nakon što je pohvalio ljepotu Hrvatica.

Koncert je bio solidne dužine i vrlo konkretnog, podužeg bisa i zaista je zaslužio najvišu ocjenu.

No, jedan od valjda najcrnjih svjetskih glazbenika, pokazao je i svoju ne tako svijetlu stranu. Ako je razumljivo da radi imagea na koncertima ima pomno dirigiranu scensku rasvjetu koja ga je uglavnom ostavljala neosvijetljenim i koja je izluđivala sve prisutne opremljene fotićima, sasvim je nerazumljivo zašto je akreditirane fotografe postavio u ograđeni kavez na sredinu dvorane. Navodno je kavez sam slagao.
Izgledali smo kao opasne zvijeri koje treba držati u zoološkom vrtu, a neljubazni redari su nas mrko gledali. Mogli su nam baciti barem nekoliko kila šnicela da dojam bude potpun.

Većina fotografa nije uspjela snimiti suvislu fotku izbliza i da uz to još Seal bude osvijetljen.
Ako je tko Seala uhvatio izbliza, osvijetljenoga, onda su to bili samo fanovi koji su stajali u prvim redovima, ili koji fotograf koji se prošvercao nakon dozvoljenog termina snimanja.
Stoga su ove fotke koje gledate među rijetkima uspješnima. Ipak, na kraju su bolje slike napravili fanovi s običnim fotićima nego akreditirani fotografi. Smijurija.

Moram priznati da sam se prilično ohladila nakon iskustva u kavezu, pa sam ostatak koncerta odslušala ne toliko oduševljeno.
Mrzim kada velike (sada) zvijezde zaboravljaju tko im je (nekad) pomagao u njihovm putu do slave - mediji. Bez njih se ništa ne događa.