Osoba neposredno poznata meni neposredno poznatoj osobi trudna je kojih dva mjeseca. Sve je ok no pokupila se je nekakva lagana viroza i liječnik je preporučio ozbiljno i disciplinirano mirovanje.
Ali jebiga, frka je u firmi, kasni se sa kojekakvim obračunima, novonametnutim izvješćima, analizama, svim mogućim pizdarijama koje će poslije netko, kada se vrati sa skijanja, nezainteresirano premetati po stolu, sileći pri tom nekoga trećeg da napravi analizu tih analiza...
Predmetna osoba, umjesto ležanja u toplini doma, otišla je na jebeni posao jer je ionako sluđena sveobuhvatnom prijetnjama otkazima sa kojima se sprovode šok terapije svako malo, kako bi vojska modernih robova bila stalno spremna izvući maksimum iz svojih mitohondrija.
Nakon tri dana cjelodnevne zajebancije na poslu, krvarenje koje je uslijedilo trećeg dana najavilo je nezaustavljiv pobačaj. Predmetna osoba sada leži u bolnici i vjerovatno staklenim pogledom zuri u strop. Ne znam što se dešava sa Bogom danim analizama u firmi...
Štivo je namjerno depersonalizirano jer ne poznajem osobno dotičnu osobu, pa se ne želim prostituirati emocijama. Bitni su sada samo uzročno posljedični fakti.
Maštam o antičkim vremenima gdje bih na nekoj uzvisini iznad vlastelinskog posjeda, koji simbolizira nepravednu korporativnu ideju tada, isukao mač iz kožnih korica, poljubio blistavo sječivo i uz bojni poklič sjurio se dolje sa nadrkanom družinom, posljednjim pogledom prateći let preplašenih ptica iznad obližnjih lelujavih krošanja koje svjetlucaju na jutarnjem lipanjskom suncu.