Mali - siromašna zemlja na zapadu Afrike čiji je sjeverni dio zašao u pustinju Saharu dala je mnoge vrsne glazbenike.
Ja ću za sada predstaviti samo jednoga, meni osobito dragog, relativno nepoznatog glazbenika na ovim prostorima koji je me zainteresirao za glazbu iz toga podneblja.
Boubacar Traore gitarist, pjevač i kantautor rođen je u Kayesu, Mali 1942.
Kao klinac, kradomice je svirao gitaru svog starijeg brata koji je bio studirao glazbu na Kubi i bio član tada poznate grupe Maravilas de Mali koji su svirali latino glazbu. Stariji buraz je jednom uhvatio mladog Boubacara kako kradomice svira na gitari. I što je imao za čuti? Nakon što ga je čuo kako svira zabezeknuti brat mu je rekao da je to najljepša svirka na gitari koju je ikad čuo. Pazite, ovdje govorimo u samouku.
Tokom 60-tih godina, iako je bio poznat u okvirima Malija gdje se je njegov glas mogao čuti svaki dan na Radio Maliju uz njegovu stvar «Mali Twist» koja se je vrtila non-stop, nije imao ni za cigarete.
Nakon nekoliko godina boemskog života, odlučio se je vratiti normalnom životu, poslu i obitelji. Njegova žena Pierrette rodila je jedanaestero djece, od koji je samo šest preživjelo. Radio je kao trgovački putnik, na farmi kikirikija, uzgajao ovce i jeo je sva ostala govna koje život voli prirediti…
Uglavnom, nestao je sa glazbene scene sve do 1988 kada ga je jedan novinar potražio i našao. Zavladalo je nemalo iznenađenje kada su ga ponovo čuli na Radio Maliju jer se je vjerovalo da je mrtav. Postao je opet nacionalna zvijezda. No, uskoro mu je iznenada umrla žena. Emocionalno devastiran napustio je Mali i radio po bauštelama u Parizu i živio po kojekakvim zavičajnim komunama šaljući doma novce djeci za uzdržavanje.
Na svu sreću, uspjeli su ga opet pronaći i odvući u Engleski gdje je snimio svoj prvi album Mariama. I «Kar Kar» je opet zasjao. To mu je nadimak koji je zaradio igrajući nogomet u mladim danima, što dolazi od «Kari Kari» što znači driblaj, driblaj. Karijera koju nikada nije forsirao napokon je došla ne zelenu granu.
U svojim pjesmama pjeva o životu kakav jest, boli, ljubavi, domovini, slobodi, svojoj izgubljenoj ženi…
Od novaca koje je zaradio gradi si kuću svojim rukama, ne mareći pretjerano za turneje i zaradu.
Život pun tragedije vas kvalificira da budete istinski blueser, što «Kar Kar» i jest – biser afričkog buesa.
