Mayday of Maylandia

ANNE KIRINČIĆ: Medicinska sestra rodom iz Rijeke o borbi s virusom u Kanadi: Naš život u bolnici okrenut je »naglavačke«



Autor: Sandy Uran
Objavljeno: 26. travanj 2020. u 16:31

Ovo je razdoblje u kojem često uspostavljamo kontakt s našim ljudima koji žive diljem svijeta, a spaja nas nezaobilazna tema, pandemija virusa Covid-19. O tome kako se u Kanadi nose s ovom zdravstvenom ugrozom, nekoliko smo pitanja razmijenili s Ankicom Kirinčić, rođenom Riječankom koja u Kanadi živi od početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća.

- Moje kanadsko ime je Anne, djevojačko prezime mi je Šarar. Rođena sam u Rijeci 1966. godine. Moja je obitelj rodom iz mjesta blizu Crikvenice, točnije iz sela Miroši u kojem je rođen moj pokojni otac Mate.

Zajedno s obitelji emigrirala sam u Kanadu 1970. godine. Uvijek smo bili bliski sa svojim rodnim krajem i nikada nismo zaboravili ljepote naše Hrvatske.

Prošlog ljeta zajedno s cijelom obitelji, mojom i onom moje braće, došli smo u Grižane kako bi na groblju Svete Ane položili cvijeće na posljednje počivalište naših roditelja.

Bio je to tužan, ali ujedno i lijep trenutak, jer su se cijela obitelj i stari prijatelji okupili kako bi odali počast našim najdražima, ispričala nam je Kirinčić.

Zajedno jači
U Royal Columbian Hospital Emergency Departmentu radi 20 godina, ona je glavna medicinska sestra, odnosno koordinatorica njege pacijenata.


- To je najstarija bolnica u zapadnoj kanadskoj pokrajini Britanska Kolumbija. Najprije sam bila glavna sestra 10 godina. U Kanadi najprije morate biti registrirani kao sestra, a potom još godinu dana stažirati na hitnom traktu

. Bolnica u kojoj radim je traumatološki centar prvog stupnja i skrbimo za dva milijuna ljudi na odjelima traume i neurokirurgije, onim specijaliziranim za moždane udare i srčane infarkte te visokorizične trudnoće. Dnevno obradimo oko 200 pacijenata.

Bili smo prenapučeni pacijentima, no početkom ožujka ove godine moja je bolnica prenamijenjena u bolnicu za oboljele od koronavirusa, Covid-19 Cohort. Mnogi naši dosadašnji pacijenti preseljeni su na oporavak i opskrbljeni su svom mogućom zdravstvenom njegom, te su tako oslobođeni ležaji za druge akutne bolesnike, kazala je Kirinčić.

Izrazito je ponosna na bolnicu jer su u vrlo kratkom vremenu realizirali preobrazbu u covid centar.

- Ta spoznaja me oznažuje jer se pokazalo da smo zajedno jači u borbi protiv korone. Svi prethodno zakazani kirurški zahvati na srcu, te oni druge vrste su otkazani, kako bi se napravilo mjesta za pacijente koji boluju od Covida. Mnogo je prostorija u bolnici transformirano i prenamijenjeno kako bi se tamo liječeili oboljeli kojima je zdravstveno stanje zahtijevalo njegu na respiratoru.


Naši životi na poslu su tako preokrenuti »naglavačke«. Nosimo vizire, kirurške maske i spremni smo za svaku intervenciju u bilo koje vrijeme unutar našeg hitnog trakta. Teško je komunicirati s našim najstarijim pacijentima čiji sluh nije ponajbolji, a mi zbog maski koje nosimo nismo dovoljno glasni, a posebno je teško ako pate od demencije, što dodatno pogoršava već tešku situaciju.

***************

Sretan brak

****************



Kanađanka riječkih korijena otkrila nam je kako je upoznala supruga Ivana.

- Moj suprug Ivan rođen je u Svetičkom Hrašću blizu Karlovca. Upoznali smo se u Kanadi još kao djeca, tako da mogu kazati da se znamo cijeli život. U sretnom smo braku 36 prekrasnih godina i imamo troje djece: Nikolasa koji ima 33 godine i oženjen je za Kerri s kojom ima kćer Maju i mačka, zatim Natashu kojoj je 32 i dvadesetdevetogodišnju Marinu koja je udana za Jordana i imaju dva mačka. Prije tridesetak godina suprug i ja kupili smo kuću u Maple Ridgeu i naša su djeca tako odrasla u prelijepom prirodnom ambijentu u kojem smo uzgajali krave, ovce, purane i kokoši, ponosno ističe Kirinčić.

****************************

Pacijenti su izolirani fizički i emocionalno s obzirom na to da su posjeti zabranjeni. Drage bolničarke daju sve od sebe i povezuju ih putem skypea ili zooma s njihovim obiteljima kako bi bar nakratko bili zajedno, makar virtualno.
Kao i mnoge druge bolnice diljem svijeta, i oni su u potpunosti odjeveni u punu zaštitnu opremu, takozvani PPE.

- I kao i sve druge kolege u bolnicama u Kanadi, ali i u inozemstvu zabrinuti smo ako dođe do nestašice te opreme. Koristimo posebne maske čije filtere nije potrebno često mijenjati. Srećom, dobili smo i mnoge donacije zaštitne opreme od raznih tvrtki. Primjerice, lokalni proizvođači jastuka sada proizvode maske, kazala je naša sugovornica.

******************

Malo oboljelih

*******************

Kirinčić ističe kako u Kanadi srećom nema tako puno oboljelih.

- Mislim da je to stoga što se ljudi pridržavaju socijalne distance. Ovih dana u Kanadi je bilo oko 43 tisuće oboljelih od Covid-19, nažalost preminulo je 2.337 osoba. U Britanskoj Kolumbiji imamo 1.900 zaraženih, 94 mrtvih, a 103 pacijenta su na respiratoru.

Inače, Bitanska Kolumbija veća je od Velike Britanije. Napravila sam vam tu usporedbu kako biste mogli steći pravu sliku veličine tog kraja, a s obzirom na veličinu teritorija, imamo mali broj oboljelih, a najveći postotak je u istočnoj Kanadi. Početkom ožujka, ministar zdravstva naše regije izdao je dekret kojim rade samo osnovne djelatnosti - trgovine, ali uz stroge mjere socijalne distance, a na snazi je i 14-dnevna karantena za one koji su bili u doticaju s oboljelima. Ljudi su shvatili ozbiljnost situacije i poslušali savjet »ostani doma«.

Kanađani imaju reputaciju vrlo kulturnih ljudi koji se drže zadanih pravila. Nije bilo nikakvih protesta niti neprimjerenog ponašanja. Ljudi se ne okupljaju u grupama.

Škole, fakulteti su zatvoreni, a zabranjeni su svi koncerti, sportske utakmice, te bilo koja druga slična događanja. Kako se čini, takvo stanje stvari moglo bi potrajati. Baš kao što je ostatak svijeta »nestrpljiv« da se vrati starom načinu života i da sve bude ponovo otvoreno, tome se nadaju i Kanađani, s obzirom na to da je naš lokalni broj oboljelih od Covida-19 malen.

****************

Ljudi su željni vratiti se na posao, u normalan način života. Mi to uspoređujemo s padobranom: ok, iskačete iz aviona i otvarate svoj padobran... Stvar funkcionira i vi se polako spuštate, kao i broj oboljelih, te ponovo pokrećete poslove i na 50 metara bacate padobran koji vas je štitio, ali i usporavao pri sletanju.

I što će se dogoditi? Sletjet ćete bez zaštite, što može biti kobno. Zdravstveni stožer Kanade želi da se život u zemlji polagano vrati u normalu, ali nalaže da se i dalje nose zaštitne maske i drži socijalna distanca. Lagani start imat ćemo sredinom svibnja za neke djelatnosti, no škole ostaju zatvorene do jeseni.

*******************

Teško razdoblje

*******************
Kirinčić nam priča kako je ovo izrazito teško razdoblje.

- Za moju je obitelji ovo teško razdoblje, no za neke još i više. S obzirom da radim s oboljelima od koronavirusa, ne smijem posjećivati postarije roditelje svoga supruga, Juru i Katu, kako ih ne bih dovela u opasnost od zaraze, kazala je Kirinčić.

Dodaje kako joj nedostaje unučica Maja.
- Ona sada sa svojim roditeljima živi u kući na sedam minuta vožnje automobilom od našeg doma. Viđam je samo preko prozora, kad je posjećujem.
»Otkrila« nam je i kojim se svim mjerama zaštite služi te kako se odvija život u vrijeme korona-karantene.

***********************************

Život u Kanadi je lijep

***********************************

Govoreći o načinu života prije pandemije rekla je kako je Kanada mlada država koju su naselili migranti iz cijeloga svijeta.
- Ljudi se drže svojih običaja iz zemlje iz koje potječu, ali su isto tako sretni i prihvatili su opće kanadske običaje postavši Kanađanima. Zajedno slavimo različite blagdane i to nam donosi više zabave.Uživamo u ispijanju piva i praćenju sportskih utakmica, od hokeja do nogometa i volimo boraviti na snijegu. Život u Kanadi je lijep i ispunjavajući.

****************************************************

- Mjere zaštite kojima se služim je i ona nošenja maske kad idem u kupovinu. Dezinfekscijsko sredstvo imam u svom automobilu te ga mogu koristiti kad god to smatram potrebnim. Naši dućani na podu imaju naglašenu crtu odstojanja od dva metra koje se treba pridržavati. Redovi ispred dućana su poduži jer se unutra pušta mali broj ljudi. U dućan idem samo po ono što mi treba, nema »švrljanja« po prodavaonici kao prije.

Pogodnost koju imaju zdravstveni djelatnici pri kupovini jest to da ulaze sa sporedne strane i ne moraju čekati u redu. Obave kupnju i odu van. To je stoga jer se ponekad u redu ispred dućana čeka i po sat vremena. Uz to, mnogi restorani donose hranu za brojno osoblje bolnice. Imamo veliku podršku svih, što je jako lijepo.

Navest ću vam i podatak koji spada u ono što mi nazivamo »male ludosti». Dakle, osim što smo imali nestašicu dezinficijensa, sapuna, maski, imali smo i nestašicu toaletnog papira, brašna i kvasca, a sad su na red došle boje za kosu!

U prodaji možete naći boju za kosu, ali ne onu koja je najpopularnija, dakle ovisi koju boju za kosu koristite. Na poslu se smijemo na to, jer sve naše kape skrivaju kosu i sijede. Svake večeri u 19 sati smjenu mijenja i policija i vatrogasci. Oni tada okruže bolnicu i upale sirene kako bi dali podršku liječnicima, sestrama i svom bolničkom osoblju. To je doista jako lijepa gesta s njihove strane, kazuje.

***********************

Najbolja prevencija

***********************



Otkrila nam je i savjet koji im je dala njihova glavna zdravstvena savjetnica dr. Bonnie Henry.

- Najbolja prevencija protiv Covida 19 je često pranje ruku te nedodirivanje lica. Kad idete u kupovinu, kupujte sve što vam treba kako ne biste morali prečesto odlaziti u dućan i naravno držite socijalnu distancu od dva metra.

Kako su sve javne površine kontaminirane, a znamo da virus živi na njima, koristite dezificijens kad ste vani i nemate pristupa toaletu gdje biste mogli oprati ruke. I svakako nemojte dirati lice! To su stvari koje svi znamo, ali mislim da ih je potrebno uvijek iznova ponavljati jer su važne za zdravlje.

Na kraju našeg razgovora rekla je kako je jako puno tuge diljem svijeta zbog mnogih pretrpljenih gubitaka.

- Brojne su obitelji diljem svijeta izgubile i po nekoliko svojih članova. Mislim da je ono najgore za sve nas prošlo ili se bar nadam da je tako. No dobrota i ljubaznost koju smo pružili jedni drugima u ovim teškim vremenima je nešto čega ćemo se uvijek sjećati, poručila nam je na kraju svog javljanja iz Kanade Anne Kirinčić.