Mayday of Maylandia

(photo by Mayday)

siječem dane k'o ljude
padaju jedan po jedan
pa neka nikog ne bude
godinu
mjesec
tjedan

nemir je mir mojem miru
dok škare režu i kroje
krivinama krešem krive
pravi
neka
stoje

i malo mi koja deva
prođe kroz ušicu igle
i grbe
i slinu
i papke
sve su već škare ostrigle

dizajneri tuđih sudbina
ne dijelim trendove s vama
slovima
snovima
srcem

svoju si krojim sama



(pronađeno nedavno na podu napuštene hale
starog, posrnulog konfekcijskog diva /za njegove patuljke male/
u džepu istrošene radne kute krojačice neke, očito ljute;
i sad tračevi teku, jezici peku, smjerne se ručice krše:
sumnja je pala na sumnjivicu onu, odavno sumnjivu svima
što odjednom odjezdi s konjem jednim, bez kočije, prašine i dima
igrati se poklopca i lonca
no budimo realni: sumnjati je drek znati
na koncu konca)






Oznake: ni svila ni škare, pretanak je to materijal za pribadačama probodene prste
priproste provincijske krojačice