...mislim na tebe
mislim kako bih trebala napisati nešto nešto što mi se nimalo ne sviđa i ne ide mi u glavu i ne prihvaćam to, nikako napisano, možda shvatim mislim kako si me skoro pa friendzonirao (polako i neprimjetno, nisam ni stigla reagirati) prijatelji i ništa više, ti i ja nešto novo nešto nečuveno i neviđeno do sad (i boli, kvragu...boli) mislim na tebe i sve to skupa traje minutu, najviše i zazvoni telefon i ti si, naravno posljednji poziv pred spavanje i izvještaj o Mjesecu koji tek što nije pun postao (kad prije? ta nedavno je bio!) nakon današnje kave kod mene - a potrajala je skoro do devet, mrak se već spustio išao si s Plišom u šetnju bez mene, jer pomalo odustajem nikad ti neću moći biti samo prijateljica ni kad si bio lud za T., kad si zbog nje one kišne jesenje noći probio ogradu zdravog razuma i ogradu autoputa i ostao bez auta i bez ogrebotine (lude i djecu, kažu, bog čuva) nisam ti bila prijateljica, ne samo prijateljica mjesecima nakon, nas dvoje, nerazdvojni; nije tako davno bilo godina i pol dijeli nas od te tvoje suludosti milijun godina dijeli nas od poljubaca zapetljanih rukunogu, zanjihanih zalijepljenih bokova izgužvanih satenskih plahti, razbacanih jastuka ručnika bačenih na pod i statičkog elektriciteta u pusi za laku noć, nakon svega nikad, nikad ti neću moći biti samo prijateljica ne nakon krađe kukuruza u polju na obali Butonige, zabranjenog jezera za nas zabranjene u kojem smo se bezočno kupali, sretni i slobodni i divlji poput prvih i posljednjih ljudi na svijetu, tog ljeta smijali smo se i ljubili i iz punih pregršti kukuruza ispadali su nam klipovi dok smo bježali, goli i bosi, kroz šaš i blato kasnije, skuhali smo taj nesretni kukuruz, hahhah naravno, nejestiv je bio, kao da se mi u kukuruz uopće razumijemo, gradska djeca gladni i gladni jedno drugog nismo stali dok se nasitili do iznemoglosti nismo a na terasi je kamen hladan bio i svjež nam je noćni vjetar obećavao skori izlazak sunca, snovolovkinim školjkicama zveckajući i opet čekam izlazak sunca i ljetni dan u kojem ćeš me bezbroj puta nazvati u kojem ti opet ništa neću reći jer ne nikad ti neću moći biti prijateljica (ne znam zašto kao da ni prije ni poslije tebe nikog nikad nije bilo) Oznake: ti i ja, dvi zmije i vrhi Ćićarije |
< | srpanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |