Reject of Society

Anywhere but home

Oi!!! evo je sam danas doma oporavljam se od psihičkog maltretiranja koje svakodnevno doživljavam... u skul of kors... znate ono kad jednostavno niste u stanju izlaziti iz kuće? e tak je meni. hehe ili je to samo posljedica sinoćnjeg opijanja... baš moraš bit debil da se ideš nalit usred tjedna... šta mi vikend nije dovoljan??? očito nije.
evo nešto pametno...

hehe... ZAŠTO TUGA, ZAŠTO BOL KAD POSTOJI ALKOHOL???

e ovak da napišem nešto o školi. to je pranje mozga. učimo stvari koje nam uopće neće trebat. šta je aliteracija il asonanca? who cares??? pa je sam bila pametnija prije neg šta sam krenula u skul (pod skul podrazumjevam od 6. il 7. osnovne jer do tad je sve zajebancija). anyway najgora stvar u skul su profesori. kako netko uopće poželi biti profesor??? pa daj ajde... onda još prigovaraju kak sam se to obukla, da se nesmijem šminkat za školu, šta mene starci puste takvu iz kuće... ono jebote šta vas brigaaa? i kako se samo usuđuju dat mi neopravdane sate za markiranje il zabranit mi da dođem pijana na sat. stvarno neznam... pa gdje ovaj svijet ide...

i svi klinci u skul su nekak jadni... osim par iznimka... cure ono headbang , dečki još gore... al znaju svi oni bit dobri za zajebanciju pod satom. nitko iz skul mi nije pravi frend. ne kuže oni moje bježanje od kuće, nastrane sklonosti, mržnju prema cijelom svijetu... i kuš ono nemre se s njima pit... hehe... al imam ja svoju ekipicu pijandura party ...hehe... zujo

jedina dobra stvar u faking skul... kad pobjegneš sa sata... i odeš u wc... i izvadiš skalpel i tabletice... i režeš se kolko god oćeš... i tabletice sreće of kors... šta god nađeš doma il digneš u ljekarni...da ostaneš normalan. ufff... eto zbog toga ja idem u školu... nezamjenjiv filing... ah daaa...

28.02.2007. u 12:48 | 11 Komentara | Print | # | ^

Lost in the darkness

Ovaj post je o jednoj osobi koja mi je bila sve na svijetu. Ona me potpuno razumjela, super smo se slagale i baš sve smo dijelile. Za nju sam bila spemna sve napraviti. To je bilo tako davno ali čini mi se da nikad neću zaboraviti... Odjednom me odbacila. Činilo mi se bez razloga. Nekako sam se prestala družiti s njom i našim prijateljima pa mi se činilo da su me odbacili. Samo tako... Kasnije sam shvatila da sam zapravo ja jednim dijelom kriva za to. Iako sam je voljela najviše na svijetu, ponekad sam se grozno ponašala prema njoj. Možda nisam znala iskazivati ljubav... Odjednom mi je postala dosadna pa sam se malo udaljila od nje. Da sam znala da će me zbog toga odbaciti nikad to ne bi napravila.

Otkad smo se prestale družiti užasno se promijenila. Prije je bila slična meni pa su joj svi govorili da se fura na mene. A onda se počela normalno oblačiti, normalno razmišljati, slušati pop i cajke, pušiti, družiti se s popularnima... Onda sam shvatila da joj ja nisam ništa značila. Bila je sa mnom jer nije imala nikog drugog. Furala je dark jer je mislila da će tako biti ljudima zanimljiva... To joj nije ništa značilo... Ona zapravo uopće nema karaktera. Ponaša se kako to odgovara ljudima s kojima se druži. Nikad nema svoje mišljenje.
Još me užasno boli kad ju vidim negdje s popularnim društvom, cigaretom u ruci i slično. Ali nadam se da je sada sretna. Iako me užasno povrijedila i više je ne volim, ne želim joj zlo...