par godina za nas https://blog.dnevnik.hr/regina

ponedjeljak, 25.03.2013.

Kažu da je preboljeti teško

Kažu da je preboljeti teško. Kažu da će proći, meni prolazi ova tekućina u čaši i dezinficira mi dušu, koja je napola sjebana jednom riječju. Čemu metafore, i hiperbole kad preuveličat ne mogu jer več je on to učinio. Što se preboljeti može kad ništa bilo nije? To je najteže. Govorila sam, za muškarcima se ne plače nit ču ikad to učiniti. A jesam. Govorila sam, briga me, briga me za njegov već popunjen ego kojeg netko treba spustiti. A sada patim. Rekla pa porekla. Da bar ovu gorčinu poreći mogu. Tješila sam sjebane umove i sjebana srca koja su oni, napuhani egoisti dokrajčili. A sada sam taj sjebani um ja. I opet, rekla pa porekla. Ovu gorčinu samo alkohol liječi. Kratkotrajno, jer već idući dan ona opet dolazi kao nuspojava njegove pojave. Mislila sam, gotovo je, osjećaji prolaze. Ti žarki osjećaji puni ljubavi. I prošlo je. A onda opet ego se diže na kavu se ide i sve je super. Samo, na ovoj kavi nisam ja sjedila prekoputa. I neka. Bar sam uvidjela kako treba dalje. S bocom teškog alkohola i olovkom u ruci. Pišući ono što samo trijezna mislim, a sad pijana pretačem. Uz ovo labuđe jezero u mom stomaku dolazi i ciganska pjesma u ušima. Sve su to nuspojave. One sitne riječi na dnu papira, koja sjebu i najjače umove. Tako mlada, a već razočarana. Ironija meni u facu sada zadaje udarac, jer sve što sam rekla da neću biti, sada jesam. Svi postupci koje sam smatrala nesmotrenim i punim poroka, sada ja pravim. Pakao. Jebeni isprazni pakao. Uništava me. Kad jednom uđeš u njega nema povratka. Ima pokušaja al povratka nikad. Svi oni silni tekstovi namjenjeni dragim osobama u pokušaju da ih utješe sada tješiti moraju mene. Zar sam tako nisko pala? Zar sam mu dala slobodu, tom jebenom dječačkom mozgu zarobljenom u tijelu zrelog muškarca koji naizgled obara inteligencijom? Ni sama odgovor ne mogu izustiti. I sad mi sam ostaje moja boca, olovka i list papira. I sjećanje na „najdivniju“ osobu koja je napravila cik cak hod po mom srcu. Samo se bojim da taj hod ni zub vremena izbrisati neće. Jer, ipak, kažu da je preboljeti teško.

6.svibanj 2012.

Za cik cak hod. :)

25.03.2013. u 14:08 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2013  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Ožujak 2013 (6)
Studeni 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ja sam..

Ja sam prokleti pesnik koji stoji na kiši , koji laže i voli...Svako nosi u sebi negok svog malog Boga kom se potajno moli.

Linkovi

http://www.youtube.com/watch?v=EH9meoWmAOM&feature=related

http://www.youtube.com/watch?v=FDTUAgMu6VU

http://www.youtube.com/watch?v=pE8fYd0FevI

http://www.youtube.com/watch?v=2LLF1-ala3g&feature=share

http://www.youtube.com/watch?v=cP9q_2ZYMsU

Mudrost

"Ne,prijatelju, nije te zaboravila, nego nema za čim da žali, izgubila je ono što nikada nije ni imala, osjetila, nekoga kome ne znači ništa, a vjeruj mi, prijatelju, ti si izgubio mnogo više."

"...hej , budi jaka ti , najlakse je plakati , to nam samo Gospod svira jesenju sonatu , snio sam vrata u tom suvom zlatu , strah me da prodjem , al' proci cu..."

"Valjda si mi počela nedostajati. Valjda sam čuo neku našu staru pesmu, valjda su te uspomene vratile nazad. A toliko vremena sam te zaboravljao i pamtio. Puštao te i vraćao ti se. Počinjao ispočetka, vraćao se na staro. Učio da te zaboravim i budio uspomene. Toliko puta prihvatio da nam nije bilo suđeno, a opet, za jedan više put, pustio da ti se opet nadam..."

"Ona.
To je treće lice jednine.javascript:%20void(0);
To je zamenica koju ništa ne može zameniti"

"...sa svalerske strane nije spad'o u tarzane , al' daleko od tog da je bio zec , imao je neke tu i tamo , al' svi vrlo dobro znamo
da kod zena igra neki peti kec...ljubav je igra u kojoj cesto ne pali blef , srce se otvara teze nego najbolji sef , imao je on svoje dame
karo, pik, herc i tref...
...i bio im je veran sve do sudnjeg dana Boza zvani Pub..."


đ.b.