Mrežarenje

Od prošlog posta je protutnjilo dosta vremena . U međuvremenu je i mala Ema dobila svoj blog
Čestitke roditeljima!

Vjerojatno više nisam na škoro cool listi, al kako Lucy je poslala zadnju pusu na svom blogu to više i nije bitno

I što sam radio od kad sam te dragi Blože napustio?
Nekima je već znano al ajmo po redu...

Ponovo sam svratio do Vukovara Mišljenje je i dalje isto Naime par dana nakon mog mrežnog posjeta (a i to je igra poslovnih slučajnosti) smo svratili i na jednu Slavonsku svadbu na relaciji Đakovo-Vinkovci .
Al ga ti Slavonci stvarno znaju šajbat po tri dana! Nakon svadbene večeri i king-size noćenja u Vinkovcima htio sam do svojih korjena u grad Ilok, naj+istočniju točku hrvatske . Uz veliku sreću sam našao i grob svog predjeda.











Dok smo se vozili do Iloka imao sam osjećaj da mi je ovo sve poznato, cesta, krajolik, Dunav... vjerojatno sam i zato znao potegnuti više od 100 na sat na grbavoj cesti







Sjećam se da sam kao klinac volio prije škole na "Jutarnjoj kronici hrvatskog radija" šlušati vodostaj rijeka... "...Sava kod Donjeg Miholjca 4.30, Dunav kod Iloka 3.60..." eh...

Dunav i Sava jednog kišnog popodneva:








Što sam još radio? Pa upisao sam školu plesa... Fisheeee odavno sam to htio
Još? Pa.... kupio sam stan (tehnički još je samo zakaparen), al očekujem tulum useljenja pred Božić
Još?? Pa ostalo je namjestiti stan... kuhinja, šank (), dnevni boravak....
Još??? ... next time

Mrežni put me ovoj put odvukao na trosatnu vožnju od Zagreba do grada heroja Vukovara (ili kako je jedan novinar davno napisao: "Vukovar nije grad heroj, nego grad heroja i legendi"). Žao mi je što Vukovar nisam imao prilike vidjeti prije rata, al po pričama bio je bogat i lijep grad. I danas je lijep, al zavijen u crno. Prošlo je više od 10 godina od završetka srpske okupacije a grad je i dalje polu ruševina...

Jeza frkne kad se skineš sa autoceste kraj Županje, pa nastaviš cestom kroz Vinkovce, preticajući razne kombajne po cesti i ugledaš tablu "Vukovar" odmah kraj bijelih silosa. Sljedeća tabla je smjer centar desno. Prometna regulacija jako podsjeca na Lukichgrad ilti Veliku Goricu.

Ali Dunav je prekrasan, wow!





11h, radno vrijeme - skoro pa i nema automobila na cesti. 17h, završilo radno vrijeme - skoro pa i nema automobila na cesti. Samo biciklisti i poneki skupi auto nekog "poslovnjaka" ili zastava 101 sa neispravnim štop svijetlom.





Nije da se grad ne obnavlja... obnovljene skoro sve kuće u kojima je netko odlučio podijeliti sudbinu sa voljenim gradom, ali ožiljci se i dalje vide. Ostavljen je dojam da je grad zaboravljen, lijepa je zgrada Županije i suda, ali to nije dosta?!... UN se sjetio potaknuti razvoj i obnovu Vukovara tako da je građevni materijal subvencionirao sa 50% učešća, lijepa gesta, nema se šta prigovoriti .

Hodamo po pred-raspadno-asfaltiranom pločniku prema centru. Pogled lijevo-desno, jedna kuća prekrasno obnovljena, a do nje ruševina i propuh (neke namjerno ostavljene kao uspomena na glupost susjednog naroda)...














Uz Dunav zanimljiva instalacija, a tihi kolega nam objašnjava i smisao: "Jedan može pasti ali ne i svi":





Mrežni put me slučajnošću i igre riječi vodi ovaj vikend, po drugi puta u životu, opet u Vukovar, na putu za Ilok, mjesto četvrtine mojih genoma (i vjerojatno uzroka mog smiješka ).