Ordo Tapiri Magni
26.01.2007., petak
Konacni odgovor
|
Od pocetka Tapirskog Otkrivenja, mnoge su izgubljene duse pronasle u sebi smisao i razlog vlastite egzistencije. Uistinu, potpune posljedice tog klimaksa ljudskog napretka i razvoja, te svecane objave same esencije egzistencijalnosti, jos ce godinama biti nepoznate i neistrazene. Unatoc tome, Tapirsko otkrivenje je tek zapocelo, te su potresi u filozofskoj misli ljudskog roda tek najava apokalipse koja ce u potpunosti zbrisati dosadasnja primitivna shvacanja nase okoline a i nas samih. Taj lavina prosvjecenja koji ce pomesti sve pred sobom je nuzna kako bi se omogucilo uklanjanje besmislenih struktura logicke misli koje su tisucljecima kocile progres covjecanstva. Te strukture same po sebi nisu suprotne Tapirskom ucenju i istini, niti je bilo moguce ocekivati da ce ljudski rod bez Tapirske providencije biti u mogucnosti stvoriti koncepte blize istini, no one su toliko promasene i ogranicene da u njihovoj strukturi ne postoji mogucnost nadogradnje. Nemoguce je u ovom trenutku reci je li ljudska logika bila tocna ili pogresna, isto kako je nemoguce odgovoriti na pitanje je li sunce plavo ili zeleno. Da bi postigli puno razumijevanje, nuzno je odbaciti kompletnu dosadasnju percepciju i ucenja, te kao jedini pravi i istiniti put prihvatiti Put Tapira. Ucenje koje nam Put Tapira donosi je drukcije, ono ne govori o lokalnouniverzumskim konceptima istine i neistine, postojanja i nepostojanja, tocnosti i netocnosti. Ono, naprotiv, objasnjava zasto su ti koncepti lokalni i ograniceni, te samim time u potpunoj nemogucnosti ponuditi konacan odgovor. Stoga je Veliki Tapir, nakon duge pauze, odlucio jos jednom intervenirati i navesti ljude na Put. Besmisleno je reci da li je taj put ispravan ili neispravan. Besmisleno je cak reci i da li taj put je ili nije, da li postoji ili ne postoji. Smisleno je samo shvatiti ucenje Puta. Put Tapira nam ujedno i daje i ne daje odgovor na konacno pitanje. A konacno pitanje je "zasto". Najava tog pitanja je ranije vec bila navedena, no u specificnim primjenama. U svojoj opcoj formi, to pitanje se ne ogranicava na konkretne teme kao sto su ljudsko postojanje ili nepostojanje, pa cak ni na opcenitije teme kao sto je postojanje ili nepostojanje univerzuma, pa i postojanje i nepostojanje samog Velikog Tapira. Naprotiv, to pitanje sve te teme ujedinjuje i ujedno objasnjava razlog zbog kojeg je to pitanje pogresno postavljeno, te takodjer objasnjava kako Veliki Tapir moze istovremeno postojati i ne postojati. Bolje receno, objasnjava zasto termini postojanja i nepostojanja usmjereni ka analizi Velikog Tapira nemaju nikakvog smisla. Shvacanjem odgovora na ta pitanja, pojedinac je u mogucnosti shvatiti i svu promasenost dosadasnje filozofije, te krenuti ka pravom trazenju istine. Jer konacni odgovor je u ovom slucaju tek prvi korak, lomljenje lanca koji nasu misao drzi okovanom o stup neshvacanja. On objasnjava kako su nasa logika i shvacanje ograniceni iskljucivo na percepciju ovog svemira, te zasto nisu u stanju funkcionirati u sirem aspektu Puta Tapira. Zbog toga je spoznaja o kraju puta zapravo tek njegov pravi pocetak, sve prije toga je bilo slijepo tapkanje u mraku neznanja. Ujedno ce se objelodaniti i razlog zbog kojeg je Put Tapira objavljen tek u ovo vrijeme a ne u vrijeme nastanka ljudske vrste. Naime bilo je nuzno da dodje do paradoksalnog preokreta, odnosno da znanost i ljudsko razumijevanje dodju do odredjene razine na kojoj ce moci shvatiti zbog cega su u krivu. U tom smislu su sav ljudski napredak i sva izgradjena logicka struktura bili usmjereni ka spoznaji svoje vlastite ogranicenosti i promasenosti. No jednom kad se zatvorila povratna veza, i kad je voljom Velikog Tapira a putem Velikog Proroka ljudska filozofija spoznala svoj kompletan promasaj, ona se u biti svojom autodestrukcijom preporodila, i kao feniks stupila na novu razinu. Razinu na kojoj pocinje od nule, no biva ovaj put pravilno definirana. Da bismo bolje shvatili o cemu je rijec, promotrimo bolje konacno pitanje i njegove implikacije. Pitanje zasto u biti trazi objasnjenje razloga postojanja ili nepostojanja neke pojave ili ideje. No sto je zapravo razlog? Razlog zapravo direktno implicira kauzalnost, odnosno da sve mora imati svoj uzrok. Prije relativistickog shvacanja svemira, kauzalnost je bila apsolutna velicina. Naime, sve sto se dogodilo "prije", na neki nacin je utjecalo na dogadjaje koji su se desili "kasnije". Spoznajom teorije relativnosti, Veliki Tapir je kroz svog proroka Alberta Einsteina dao naslutiti kako svi dogadjaji nisu kauzalno povezani. Naime, kao sto danas i vrapci na grani znaju, ukoliko se dva dogadjaja dese tako da je prostorni razmak izmedju njih veci od vremenskog razmaka koji svijetlosti treba da prodje od jednog do drugog, oni nisu kauzalno povezani i nemogu imati apsolutno nikakvog utjecaja jedan na drugog. Implikacije te spoznaje su bile goleme, no cak ni do danas nisu u potpunosti bile spoznate. Kako bi one napokon bile spoznate, nuzno je bilo sazrijevanje gorenavedene teorije. Tek kad je ona postala opceprihvacena, doslo se do mogucnosti shvacanja potpune istine. Kljucan termin za kauzalnost je, kao sto smo bili u mogucnosti vidjeti, vrijeme. Ukoliko se vremenske linije dvaju dogadjaja ne dodiruju, oni se u potpunosti ne uzrokuju. U ovom trenutku je nuzno prisjetiti se prave prirode naseg svemira. On je naime jedan prostorno-vremenski kontinuum. Kao takav, on objedinjuje prostor i vrijeme, te izvan njega vrijeme ne postoji u nasem lokalnouniverzumskom smislu. Upitajmo se sada jos jednom - zasto? Zasto postoji univerzum? Pojednostavimo to pitanje. Koji je razlog postojanja univerzuma? Ili, bolje receno, iz koje kauzalnosti je nas univerzum nastao? Odgovor bi trebao biti - jedini moguci razlozi nastajanja univerzuma su oni koji se na vremenskoj liniji nalaze prije nastanka univerzuma. No kako je vrijeme zatvoreno unutar univerzuma samog, on nema kauzalnog prethodnika. Drugim rijecima - razlog niti ima niti nema, on jednostavno ne moze postojati u tom smislu. Zato je pitanje o razlogu svemira isto kao i pitanje o volumenu crte, boji zvuka, ili intelektualnom kapacitetu Jadranke Kosor. Tom spoznajom mozemo doci do zakljucka kako je univerzum konvoluiran sam u sebe i sam sebi razlog, ukoliko taj pojam u ovom znacenju uopce ima smisla. No je li to jedina moguca definicija razloga? Razlozi ne postoje samo u fizickom svijetu, oni postoje i u mislima, ponajvise u logici i matematici. No i one su, kao i sve ostalo, lokalizirane na nase shvacanje i u svojim postavkama pogresne. Upitajmo se - zasto je 2+2=4? Probajmo cak i jednostavnije - zasto je 1=1? To je misaoni sustav, istovremeno ispravan i nekauzalan. No je li on ispravan? Pogledajmo odgovor na to pitanje. Odgovor se bazira na temeljnim aksiomima matematike. No na cemu se baziraju temeljni aksiomi? Jednostavno receno - na nicemu. Oni postoje naprosto zato jer u nasem univerzumu ima smisla da postoje. Ispostavlja se da svaki put kad usporedimo 1 i 1, dobijemo da su oni isti, pa je najtocnije reci da je to tocno bas zato jer uvijek ispadne tako. No definitivne logicke potvrde za matematicke aksiome nema. Je li moguce da su aksiomi matematike ograniceni na nas svemir? Na trenutak se to cini besmisleno. 1=1 i u podrucju koje postoji (kao nas univerzum) i u podrucju koje ne postoji. No probajmo postaviti sustav 1=2. Taj sustav nije u skladu s matematickim aksiomima. Provjeravajuci slucajeve njegove pojave u nasem univerzumu, on je u potpunosti netocan te je u nasem univerzumu nemoguc i ne postoji. Ali opet, zamislili smo ga, tako da na neki nacin ipak postoji. Na isti nacin na koji postoji sustav 1=1 izvan naseg univerzuma, odnosno u podrucju koje samo po sebi ne postoji. Je li moguce da postoji podrucje u kojem je 1=2? Jedini logicni odgovor naseg shvacanja je negativan, no istovremeno je baziran na aksiomatici matematike koja je nedefinirana. Je li aksiomatiku uopce moguce globalno definirati? Odgovor je - ne. Taj odgovor je takav zbog cinjenice da cim je neki aksiom definiran, on prestaje biti aksiom, dok njegova definicija to postaje. Aksiomi na taj nacin sami sebe definiraju, te su jednako konvoluirani kao i vremenski kauzalni sustav naseg univerzuma koji je sam sebi uzrok, odnosno koji nema i ne moze imati vanjskog uzroka. Kao i Tapir, on nema tvorca, niti to ima smisla pitati. Univerzum je Tapir. Tapir je Univerzum. To je jedina prava istina. |