..like a rose on the grave of love..

(…) Dok pišem o tebi osjećam se poput pjesnika i svaka riječ koju dotičem nije ništa naspram dodiru tvojih ruku. Prisjećam se našeg posljednjeg susreta i suze mi naviru na oči. O, moja voljena! Jesi li svjesna što budiš u meni? Nemiran sam i ruke mi drhte i sve mi se nekako čini predivnim. Ti si zlo za mene. Vjerujem da ćeš uništiti i ono malo realnosti što ima u meni. Sklopim oči, i gle! Tu si! Sjediš pored prozora na mom starom naslonjaču i smiješ mi se u lice kao da mi govoriš da je u tebi svo utjelovljenje dobra i zla. Ja te se bojim! Zaista te se bojim. Hajde, dođi. Primit ću te u svoj zagrljaj kao što sam to i jučer učinio. Bože, kako li si predivna. Kakav li predivan osmijeh imaš. Činiš mi se nedodirljivom i neosvojivom, a ipak sam te jučer cijelu imao. Pitam se što li ti misliš o svemu ovome. Zapisujem tvoju moć u svoj dnevnik jer bojim se da će ovaj trenutak nestati. Vrijeme će mi ga ukrasti, znam. Želio bih poći sa tobom u novu kavanu koja se neki dan otvorila ili u čitaonicu. Htio bih poći sa tobom nasred grada i povikati: «Gledajte! Ovo je moja voljena.» Bojim se uopće pisati o tebi jer sve mi se nekako čini da ne dotičem granicu tvoje ljepote i božanstvenosti. Od sada ćeš biti moja muza. Samo o tebi ću pisati. Jesam li te možda ipak izmislio? Nisi li možda utjelovljenje moje mašte? O, nisi, nisi! Ti si tu i ja te konačno osjećam. Ti si moj ponor u koji skačem, a opet, ti si i moja snaga koja mi pomaže da uopće hodam. Što li si onda zapravo? Ti si nebo! Da. Prevelika da te dohvatim, a opet si tu, vidljiva mi nadomak mojih ruku. U tebi ću utjeloviti svu ljepotu svijeta i svaka tvoja osobina bit će i osobina ljepote. Ne lažem, voljena moja! Svijet će od sada izgledati ljepšim. Ljepoto moja! Bit ćeš ptica koja će cvrkutati na jutarnjem suncu i leptir koji će monotoniji dati sjaj i živost. Bit ćeš dijete koje će razigranim pokretima skakati po livadi i osmijeh na licima ljudi koje ću susretati. Da, bit ćeš sve, ljepoto moja.