nedjelja, 03.09.2006.
..izgubljeni ples..
 Do koje granice je covjek sposoban vrisati u sebi? Zeljela bih da me netko stavi na pravi put Nek mi da tu jebenu kartu i odvede me do polazista Ili se to upravo dogadja? Ako da, onda se cudno osjecam, mozda sam dobila krivu kartu.. -`Ajde, zgrabi nekog, vidis da svi cekaju` *`Jebemu, pa kak bilo kog? Pa ne mogu ja tak..` -`Samo se okreni sad i uzmi onog za ruku` I umjesto valcera, djevojka je plesala njoj nesto posve strano I umjesto osmjeha, djevojka je zabacila pogled u stranu I umjesto ljubavi, djevojka je osjetila ogorcenost Ali hajde, plesi plesi plesi djevojko Vidis da si zaboravila, vidis da sad nista ne osjecas No tko si ti da mi govoris sto ja znam i osjecam? Vlastita me prevara ocito prati u korak Vi prokleti umisljeni Gadovi i Gadure Zar ne vidite da nisam jedna od vas niti to zelim postati?! Mozda ti prijateljice to mozes iako si mi rekla da volis drugog Ali eto, sad opet ponovo vidim, da ja to ne mogu.. Zato me se kloni prijateljice i ne govori mi sto da radim Jer u stanju sam i mrziti Iako ti zapravo nisi nista ni kriva.. No mogla bih i ja malo postati tzv. Gadura Ljudi su izgleda jako razliciti i to me fascinira No ja sam si odredila svoju srodnu dusu, a gle, sad je vise ne vidim Osjecam se jeftino Osjecam se prodano Osjecam se prazno Osjecam se nabijenom poput bombe koja ce svaki cas eksplodirati Osjecam se razgolicenom pred ocima znanaca Osjecam se bijedno Osjecam se kao da pocinjem upravo mrziti samu sebe Osjecam se kao netko tko ne zna gubiti.. Djevojka je otrcala van samo da pobjegne od tog stranca Sakrila se iza prvog drveta i pala na hladno tlo Osjecala je kako joj krv kola zilama i zeli izbiti na povrsinu Povracala je sve dok se nije uvjerila da je potpuno prazna I opet nitko nije vidio da je dijete plakalo.. |
