Redpen https://blog.dnevnik.hr/redpen
srijeda, 23.02.2005.
Nema tih novaca...
Zemaljska vlast Tirola je s dubokim gnušanjem odbila dotirati elitističku zabavu u organizaciji Iana Tiriaca. Poznati extenisač je planirao organizirati ATP turnir, te je kao svaki sposobni poslovni čovjek/hoštapler tražio novce od lokalne vlasti koja ga, kao što je dobro poznato, ima u izobilju. Nekim nevjerojatnim spletom nesretnih okolnosti neodgovorni austrijski lokalni političari su odbili pokloniti novce koje su im na dužnu pažnju povjerili njihovi porezni obveznici. Još su bili bezobrazni i odgovorili da imaju puno pametnijih stvari na koje planiraju potrošiti novce svojih građana nego na glupost za koju interes pokazuje izuzetno skroman broj Tirolaca.
Vijest kao vijest i nije neobična, ali ton našeg vrlog sportskog novinara, koji je sa neskrivenim čuđenjem pročitao istu, pokazao je stanje svijesti prosječnog Hrvata. Taj je tip sa nevjerovatnom nevjericom doživio takvu jednu "neodgovornu" odluku političara, kojima nije stalo do sporta i do gledanja vrhunskih (skupih) tenisača.
Pa, kod nas je najnormalnije da za jednodnevni užitak par tisuća odabranih potrošimo debelo preko 20 mil. € i da svi jednodušno to prikažemo velikim uspjehom Hrvatske, Zagreba i posebno, naravno, našeg vrlog gradonač... upss dogradonačelnika Bandića. Kako itko uopće može odbiti priliku da pokloni tuđe (porezne i prirezne) novce za organizaciju bakanalija 1000 VIP gostiju i 3500 "organizatora" te skoro toliko mulaca koje su namagarčili da plate kartu, koja je preko računa Vodovodu i Cestama već višestruko puta preplaćena. Ne samo da je to trošenje ogromnih novaca opravdano nego je i poželjno i neupitno. Svi oni koji su se šminkali sa akreditacijama oko vrata (a po starom hrvatskom običaju bilo ih je skoro više nego onih sa plaćenom kartom) su to i zaslužili. Ipak su oni rođaci i prijatelji od prijatelja od onog rođaka što mu je tata u Zagrebačkoj skupštini/Saboru/ministarstvu (uostalom bilo gdje!). Milijuni eura za njihovo zadovoljstvo uživanja na prepariranom snjiegu čiji četvorni metar košta 2 ili 3 puta više nego četvorni metar "elitnog" stana na Tuškancu su jedan običan sitniš nevrijedan spomena.
Nema cijene koju mi za to nismo spremni platiti!
subota, 12.02.2005.
Ne sjećam se
Kaže bivši premijer da se on ne sjeća što je sve potpisivao. Ne sjeća se što mu je POA slala na uvid jer je to bacao u smeće, a sve moguće uredbe i podzakonske akte koje je ispotpisivao su mu još u većoj magli. Ali... Naravno da postoji ali, ništa se mi ne moramo brinuti jer prije nego što je on nešto potpisao to je provjerio "saborski odbor za zakonodavstvo"! Wroooong!
Sad nastaje novi problem. On je potpisivao to što je potpisivao pod krivim dojmom da to provjerava nekakav odbor s druge strane Trga ili sad izmišlja da skine odgovornost sa sebe i prebaci ga na druge, koji će već onda smisliti na koga bi oni mogli prebaciti odgovornost. U svakom slučaju trebao bi u zemlju propasti jer je omogućio tamo nekim kretenima da nas uhode i izlistavaju nam telefonske razgovore bez odluke suda. Ne, reći će Račan, to nije moj problem to je tamo onaj Odbor za zakonodavstvo kriv. E, pa nije!
Vladine uredbe (za koje je Vlada nekim zakonom prethodno ovlaštena da ih donosi) ne idu na suglasnost Saboru, a time niti Odboru za zakonodavstvo. Međutim, unutar Vlade postoji ustrojbena jedinica koja ocjenjuje usuglašenost sa zakonima i Ustavom svih Vladinih prijedloga, uredbi i drugih podzakonskih akakta, a zove se Ured za zakonodavstvo. Na čelu mu je predstojnik (tada predstojnica) i za njegov rad odgovara Vlada, koja i imenuje predstojnika. Dakle, ako Račan već traži dežurnog krivca koji je kriv što je on potpisao onu sramotu, onda je to njegov Ured. Kako je on odgovoran za kvalitetan rad tog Ureda, opet je on kriv.
U svakom slučaju svako malo izađe na svjetlo dana neki problem koji je prouzročila bivša Vlada i svaki put šef te bivše Vlade ima spasonosnu formulu da sa sebe skine odgovornost. Uvijek je to "ne sjećam se" ili "to su oni drugi radili", a često je to, kao sad, kombinacija ta dva odgovora. Uglavnom on se ničeg ne sjeća, a onoga što se sjeća to su drugi radili (dok je on za to bio odgovoran) i građani ne zaboravite izaći na izbore i opet njemu pružiti povjerenje da vodi našu napaćenu domovinu onako kako on to najbolje zna.
subota, 05.02.2005.
Koalicija
Već jako dugo nisam ništa napisao. Nisam se mogao odlučiti o čemu bi. Tako nisam pisao niti o koaliciji koja to nije. Nisam pisao o tome kako su vođe pozicije i opozicije dogovorili savez (ili Savez, nisam siguran) na strateškom, nacionalnom, državnom, hrvatskom interesu, priključenju Europskoj Uniji. Nisam pisao kako je jedina konkretna posljedica tog saveza/Saveza bilo povlačenje tri potpisa sa Lesarovog prijedloga o osnivanju povjerenstva koje bi trebalo ispitati porijeklo imovine Dr. Ive Sanadera, znanstvenika iz dijaspore i uvaženog dr. Miomira Žužula, kakođer iz znanstvenog miljea. Unatoč proklamiranom motivu koji se opisuje kao konsenzus o str., nac., drž., hrv. interesu br. 1 jedina točka na kojoj se taj konsenzus realizirao je povlačenje potpisa troje zastupnika koji su prethodno svojim potpisom jamčili da iza inicijative stoje svojim imenom, čašću i saborskom foteljom. Nakon dogovora, koji to nije, ova trojica su tražili čak i odobrenje saborskog Odbora za Ustav, Statut i Poslovnik da im omogući povlačenje potpisa. EU je sad osigurana. Ne trebamo više brinuti jer potpisi koji su kočili priključenje i zbog kojeg je trebalo sklopiti savez/Savez, su povučeni i povjerenstvo za ispitivanje načina enormnog bogaćenja Sanadera i Žužula je, kao glavna prepreka pristupanju EU, uspješno minirano. Unatoč koaliciji, koja nije zapravo koalicija, sljedbenici vođe pozicije u Saboru uspješno su izglasali sva povjerenstva o svim pitanjima u kojima se ne ispituje kako se njihov vođa i njegov mali obogatili. Tako ispada da prepreka priključenju EU nije povjerenstvo o Lencu, niti ispitivanje tzv. sukoba interesa Čačića i Tomčića, ali ogromni problemi bi nastali i zbog njih je zapravo i bio nužan konsenzus i savez/Savez HDZ-a i SDP-a oko ispitivanja kako i zašto je došlo do kršenja ljudskih prava novinarke Helene Puljiz, zatim zašto je Vlada namještala treću mobilnu koncesiju nekom svom ortaku, a pogubno je za naše EU ambicije bilo ispitivanje zakonitosti bogaćenja premijera i ministra vanjskih poslova. Eee, zbog njih je vođa najjače oporbene stranke u stanju podmetnuti svoja leđa i "srediti" da se to ne dogodi i to zbog, naravno, hrvatskih strateških, državnih, nacionalnih i svih drugih interesa kod postupka priključenja RH u EU.
Pa nek se sad netko usudi i kaže da vođe pozicije i opozicije ne vode u njihovim postupcima isključivo nac. drž... (ne da mi se više ponavljati, znate već mantru!!). Nek se usudi!
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Zašto blogam
Kada plaćenim blogerima (popularno zvanima kolumnistima) promakne neka tema ili ju ne "obrade" po mom ukusu dobijem neutaživu potrebu odraditi to na svoj način
Čitajte me i komentirajte i na
Meni cool blogovi
Megi
The Last Broadcast
Modesti Blejz
Pastoralni kupus
WinstonW
Zrinsko pismo
Plodovi zemlje
Annie De Meni
Pax et Discordia
Konkurencija
Jutarnji list
Večernji list
Novi list
Vjesnik
Slobodna Dalmacija
Primam poštu na:
redpen(at)net.hr