Vrhunski stručnjaci našeg Ministarstva financija zagubili negdje 3, 6 milijuna eura. Nestalo! Ne može da se nađe. U jednom trenutku je bilo tu, a u drugom ga nema. Jednostavno isparilo.
To vam je jednostavno tako, kad imaš puno papira jedan uvijek nestane. Ma tko od nas nije ponekad nešto izgubio? Ništa strašno, ispadne ti 20 kuna iz hlača u pranju i nestanu, više ih nikad ne vidiš. Tako je i njima bilo. Uostalom što je danas 27 milijuna kuna. Pa to čak nije ni 30 milijuna kuna. Svakako je manje od 50 mil. kuna, a uopće je neusporedivo sa milijardama. Da se milijarde zagube to bi već bio problem, a desi se i to. Naime kaj!
Najveći državni stručnjaci na polju financija su negdje zagubili rusko bankarsko jamstvo za tamo neke minimalce. Kad se to usporedi sa 120 milijuna eura koje je netko izgubio u Splitu i to točnije Željezari Split to je upravo smiješna svotica. Što je naime bilo?
Svojevremeno je jedna junačka grupica najvećih rvatskih menagera izradila super-duper – waterproof – nepogrešivi plan za revitalizaciju (to vam dođe vraćanje u život!) propale splitske željezare (da imamo ih dvije!). Plan nije nikako mogao da omane, samo država, što će reći porezni obveznici, mora iskeširati 120 milja eura. Isplanirano – realizirano. Nema šanse da nešto fulaju. Ili ipak? Eeeee, zajeb je nastao kad je za to hi-tech postrojenje trebalo kupiti repromaterijal (to vam je ono od čega se radi nešto drugo!). Nastao je zastoj u proizvodnom procesu. Umjetnici u balansiranju tuđim kunama su se isprsili kad je trebalo uložiti milijune eura, ali sad kad je trebalo ubaciti još koji milijunčić da se nešto počne proizvoditi i tako vratiti krediti za prvo ulaganje, e sada više nisu htjeli izložiti hrvatske građane takvom riziku. Ne, oni štite hrvatske obveznike od «nepotrebnog i nekorisnog» ulaganja.
Epilog! Željezara Split nikada nije pokrenula proizvodnju i najmoderniji pogoni su ostali «mrtvi kapital» (to vam je kad imate kapital, ali on ostane mrtav ležati neiskorišten!). Pametnjakovići su tad smislili da bi bilo dobro sve to prodati i zaboraviti na sve, ali dobili su samo jednu poštenu ponudu, i to iz mrske nam Slovenije, koja je teška, pazi sad, JEDNU KUNU. Znači, ovi uložili 120 milja eura, a sad im to ulaganje vrijedi jednu kunu.
Vidite da onaj prvi gubitak od 3,6 mil. eura i nije tako strašan. Može se jednako efikasno izgubit i jedna milijarda kuna, a da nitko ni ne trepne!
| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kada plaćenim blogerima (popularno zvanima kolumnistima) promakne neka tema ili ju ne "obrade" po mom ukusu dobijem neutaživu potrebu odraditi to na svoj način
Čitajte me i komentirajte i na

Megi
The Last Broadcast
Modesti Blejz
Pastoralni kupus
WinstonW
Zrinsko pismo
Plodovi zemlje
Annie De Meni
Pax et Discordia
Jutarnji list
Večernji list
Novi list
Vjesnik
Slobodna Dalmacija
Primam poštu na:
redpen(at)net.hr