Neke stvari razumijem, neke si samo utvaram da kužim, nešto mi i nije jasno, ali činjenica da je 9% ljudi kojima smo dali pravo glasa kao najpoželjniju stranku izabralo Hrvatsku stranku umirovljenika me upravo izbezumljuje. Taj i takav podatak je, kao direktnu posljedicu znanstvenog (da baš!) istraživanja, konstatirao Bago u Dnevniku. Ne postoji niti jedan jedini logički silogizam na temelju kojeg možeš izvući konkluziju da je HSU naj stranka u Rvata. Dobro, kad malo bolje pomislim nije mi baš neki argument jer to po meni vrijedi za 97% političke scene, ali HSU se osim toga protivi i zakonima fizike i zakonima metafizike kao stranka.
Pođimo redom. To zapravo i nije stranka nego kvazisindikat jedne neradničke interesne grupe. Grupa je zapravo izraz kojim debelo napuhavam stvarni karakter tih par starčeka jer su oni tek grupica penzića, koji su si nakon završetka burnog i aktivnog radničkog životnog vijeka tražili neku zanimaciju. I našli su si! Bave se omiljenim hobijem svih Hrvata -strančarenjem. Međutim, činjenica da 9% ljudi misle da ovi senior sitisen misle ozbiljno je jedna bolesna šala sudbine.
Najtragičnije je da od gore spomenutih 9% njih 99,9% nije u stanju imenovati nit jednog jedinog od tri moguća komada saborskog zastupnika HSU. Za njihovog predsjednika Jordana nisam siguran koliko je (ne)poznat, ali kladim se da je njegova politička prepoznatljivost u RH negdje na razini između Danire Nakić i Branka Vukelića (tko zna tko su ovi dobije nagradu!).
Koliko su apsurdne posljedice neobjašnjive popularnosti HSU svjedoče i njihova tri mušketira u Saboru. Do sada ih nitko nije čuo ništa govoriti, pa su njihovi stavovi ostali debela nepoznanica. Koliko im je stalo do penzića svjedoči i podatak da je jedan, prije pada mu sjekire u saborski med, bio zaposlen, jedan je velevlasnik stambene zgrade, a o trećem ne znam apsolutno ništa.
E sad, na kojim temeljima leže uzroci njihove popularnosti i stalnog rasta rejtinga (u Požegi su na lokalnim izborima bili treća stranka po snazi!) to mene muči? Valjda je tajna u njihovoj sposobnosti da pregovaraju. Tako već mjesecima pregovaraju o donošenju Zakona koji će riješiti sve probleme. Svaki put im Sanader obeća da će Zakon vidjeti kad ga još jednom doradi, a oni svaku put zauzmu oštri stav da je to zadnje odlaganje do sljedećeg odlaganja. Upravo su sad bili zaključili da je zadnja odgoda do prvog pogleda na spasonosni Zakon nedopustiva i da je nužno poduzeti najodlučnije korake da sljedeća odgoda ne traje tako dugo. Eeee, to je valjda to.
Zapravo kad bolje razmislim nisu oni ništa krivi. Ljudi vole sastančiti i pljuvati po Vladi i tražiti novce od svih i svakoga i pozivati se na povijesna, sadašnja i buduća prava koja su svojim postojanjem zaslužili. Problem je zapravo u 9% pametnjakovića koji valjda misle da će im činjenica da su oni umirovljenici i da su za tamo neke umirovljenike omogućiti da budu bogati i sretni, da imaju manje kila nego imaju ili više, već prema potrebi, da imaju bujniju kosu, više zubi na broju i da na teveju ide Čarolija 24 sata u sedam dana i tako čitavu godinu. To je prava tragedija da mi imamo horde onih koji misle da će im tamo neki HSU osigurati novce kojih nema i koje nitko nije zaradio, a bogme ovim tempom i nikada niti neće.
| < | listopad, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kada plaćenim blogerima (popularno zvanima kolumnistima) promakne neka tema ili ju ne "obrade" po mom ukusu dobijem neutaživu potrebu odraditi to na svoj način
Čitajte me i komentirajte i na

Megi
The Last Broadcast
Modesti Blejz
Pastoralni kupus
WinstonW
Zrinsko pismo
Plodovi zemlje
Annie De Meni
Pax et Discordia
Jutarnji list
Večernji list
Novi list
Vjesnik
Slobodna Dalmacija
Primam poštu na:
redpen(at)net.hr