Redpen https://blog.dnevnik.hr/redpen

četvrtak, 23.09.2004.

Slovenske zadeve

Baš me zanima što će sad smisliti. Prošli put kad sam komentirao Slovence napisao sam da se stalno sa sve luđim potezima moraju dokazati pred svojim biračima u obrani od Hrvatske agresije. Ovaj zadnji tucet pametnjakoviča iz Slovenske ljudske stranke (Bago to prevodi kao seljačka stranka) dao se uhapsiti kako bi dokazali svoju hrabrost. Što će sad ostali napraviti u sljedećem pokušaju dokazivanja da nadmaše ove?
Inače, nastao je još jedan problem. Aktualna slovenska Vlada je zbog jednog jeftinog predizbornog trika potrošila apsolutno sve adute koje je čuvala za veliko finale u utakmici oko tri i pol litre Jadranskog mora. Mislim, s čim će igrati u finalu aku su već sad potrošili povlačenje ambasadora iz Zagreba, pozivanje hrvatskog veleposlanika da primi notu, protesne note na svim razinama su već poslane, a povučena je i podrška koju nam je Slovenija davala u pridruživanju Europskoj Uniji. Neki traže (SNS) da nam EU poništi već prihvačenu kandidaturu. Tužili su nas Solani i svima čije adrese u adresaru imaju, a prijete i da će slovenski sudovi podići prijave protiv počinitelja ovog strašnog zločina. Uglavnom nema toga što nisu napravili jedino što su zaboravili poslati ratnu krstaricu na mjesto gdje može prijeteći gledati na hrvatske ribare, ali to je samo zato jer ju nemaju. Inače bi!
Sve su napravili što se uopće može zamisliti da se da napraviti, ali u cijeloj toj gunguli nitko, ali apsolutno nitko se nije pitao, a što su tih 12 žigosanih uopće tamo radili i tražili. Nikome nije palo na pamet reči da bi Slovenska policija u istoj takvoj situaciji (dakle da se nepoznate osobe pokušavaju provuči mimo carinske kontrole i policije) napravila u dlaku istu stvar. Probali bi identificirati sumljivce, a nakon što bi isti odbili propisno se legitimirati priveli bi ih u najbližu postaju te podnjeli prijavu sucu za prekršaje. Nema drugog scenarija i druge mogućnosti. Kad se motaš na području gdje je ograničeno kretanje imaš slušati službenu osobu i raditi što ti kaže. Prosto ko pasulj.
Eeee, ali onda ih ne bi uhapsili i onda ne bi bili na naslovnim stranicama svojih tiskovina i prva vijest u svim informativnim emisijama i to 10 dana prije izbora. Ma za takvu reklamu nema novaca kojima se može platiti. To vrijedi kao du su platili svo vrijeme rezervirano za rekleme u svim novinama i tevejima i to u prime timeu. Jedno su samo zaboravili, trebali su se udarati u glavu u sve štokove i sva vrata i prozore na koje su naišli dok su bili pritvoreni. Koja bi to slika i vijest bila. Neprocijenjivo. Zamislite da je barem malo krvi poteklo, ali baš dok je neki novinar sa fotičem ili kamerom u blizini, inače se ne računa. Ma to bi svaka kap krvi vrijedila bar tri postotna poena na izborima. Možda bi čak zakrvavljeni Slovenac imao šanse postati premijer. Čovječe, tu su zeznuli, trebali su makar umjetnu krv ponjeti sa sobom. Možda bi imali pravo tražiti i invaliditet i penziju na ime u ratu zadobivenog invaliditeta. Poslije bi se i udruge invalida dalo osnovati (Slovenski vojni invalidi rata za slovenski teritorij (SVIRzST)), pa barikade, pa...
Ma, mogučnosti su neslučene. Jebiga, nisu se najbolje pripremili. Iako, mislim da će i ovo biti dovoljno i da će SLS dobiti bar tri ministra od kojih jedan mora biti ministar obrane jer su se ipak, na kraju krajeva, upravo oni dokazali kao prvoborci.

srijeda, 22.09.2004.

Mladi i stari

Sad kad su se naši vrli sabornici vratili i udarnički krenuli sa sjedenjem u sabornici ponovo imam tema za sarkastične opaske i komentare, ali danas sam dobro raspoložen pa ću ih poštediti novog komentara o sustavu za elektroničko glasanje koji još nije uspostavljen, a već je istekla garancija na njega.
Danas su se zajapurili oko mladih. Na prijedlog Libre raspravljalo se o tome da se u Zakonu o izboru predstavničkih tijela jedinica lokalne samouprave smanji sadašnja dobna granica za glasanje sa 18 na 16 godina s tim da bi im se dozvolilo da biraju, ali ne i da budu birani.
Uglavnom ispalo je da su za prijedlog samo seljaci i esdepeovci (iako je jedna od najporaznijih diskusija došla upravo od jednog esdepeovca), a protiv su svi ostali. Među ostalima ima onih koji su protiv jer prijedlog smatraju protuustavnim (tu je i Vlada), a ima i onih koji su sa dužnom mržnjom odbili i samu pomisao da će ti prokletnici od 16 do 18 imati ikakve veze sa političkim životom. Takve predvodi, na moje iznenađenje, Damir Kajin i sa HDZ strane Luka Bebić.
Da stvari budu još očitije moram spomenuti tko je u ime koga zastupao te i takve stavove. Naime, stav esdepea je predstavila najmlađa saborska zastupnica, koja je usput i spomenula da su svi saborski zastupnici mlađi od 30 godina, a ima ih ravno 3 komada, upravo esdepeovci. Sa hadezeove strane suprotne stavove su zastupali njihovi «prosječni» zastupnici. Njihov prosječni zastupnik ima 50+ godina, muškarci su sijedokoso pročelavi, a žene natapirano učiteljički tip. Naravno, kao takvi, bili su vrlo uvijerljivi kad su govorili da oni najbolje znaju što mladima treba i kako im to ne treba dati za njihovo dobro. Čule su se i filozofska lamentiranja što se mladima u predmetnoj dobi mota po glavi i kako ih u toj dobi treba pažljivo usmjeravati kako bi jednog dana ... valjda glasali za hadeze.
Najjači su mi bili Kajin koji je ustvrdio da mladi to ne žele i da im to ne treba nametati jer su oni protiv toga i moj omiljeni sabornik-intelektualc Franjo Arapović koji je izvalio kako «hrvatsko ministarstvo daje novce hrvatskoj mladeži, a ne Mladeži SDP-a».
Sve u svemu nećemo biti prvi u Europi koji će dobiti zakon kojim se povečava participacija mladih u odlučivanju na lokalnoj razini jer imamo sabornicu punu «onih koji znaju što je najbolje za djecu» i koji su spremni zaustaviti sve što je potrebno zaustavljati za njihovo dobro.
Ključni argument koji će presuditi je izgleda izjava jednog srednjovječnog-pročelavog-sijedog zastupnika HDZ-a koji kaže da je on obišao škole i da djeca ne žele taj zakon osim nekih, ali da su ti vjerojatno mladi esdepeovci.

ponedjeljak, 20.09.2004.

Vođa

Danas je prvi put u povijesti Komunističke partije Kine došlo do detronizacije glavnog cape na dobrovoljnoj osnovi. Dobro, koliko je bilo dobrovoljno, o tom potom, ali činjenica je da nitko nije trebao umrijeti da se to desi. Tako je Deng Zeming «pustio» i zadnju polugu vlasti koju je držao u svojim rukama, a ta poluga nije bila mala. Dapače, tko tamo drži vojsku taj kontrolira cijelu državu. Sad je to Hu Jintao koji je do sad bio «samo» predsjednik i generalni sekretar KP (ili kako ga naši vrli HTV prevoditelji potpisuju - glavni tajnik KP).
O.K. nije Kina tim činom postala neki svjetionik demokracije, ali ono što je meni zanimljivo je da je ipak prešišala ogromnu većinu svih hrvatskih političkih stranaka, pače i partija. Što li samo ta činjenica govori o nama i našim strankama ostavljam svakome na slobodnu (pr)ocjenu.
Ako samo ovlaš prođemo neke naše etablirane stranke dobijemo sljedeću sliku.
HDZ se svog jednog i jedinog i najprvijeg predsjednika riješio tek nakon intervencije odozgora, bez koje bi i danas neprikosnoveno vladao. Nakon tog prvog dobili su drugog jedinog i najjedinijeg predsjednika koji će doživotno to biti i ostati, a ni onda se neće tako lako dati.
SDP kao pravni sljednik jedine nam i nezaboravne Partije sljedi nauk i ideološke temelje iste (dobro, ne baš sve dijelove), pa shodno tome ne misli nikada mijenjati aktualnog predsjednika, kao što nikome nije ni padalo na pamet mijenjati ondašnjeg predsjednika, pače i sekretara, pače i maršala itd. Znači za očekivati je da smo još najmanje 20 godina mirni od prijetnje od novog soc-demokratskog lidera na ovijem prostorima. (Tito je odradio na čelu države 35 godina, a Račan do sada samo 15 na čelu Partije.)
HSS svoju stamenost i stabilnost dokazuje već desetak godina, otkako su se riješili onog tipa kojeg nitko nije znao. Poznavajući njihovog predsjednika taj se neće maknuti prije nego postane barem predsjednik države, što njegov položaj na čelu HSS-a zabetonirava na duži rok.
HSP ima cro-firera od kada je svrgnuo bivšeg firera, koji je onda osnovao novu stranku u kojoj je sad firer, ali i dalje vodi sudski postupak da se vrati za firera stare stranke u kojoj je bio firer što novi firer ne da.
HSLS je ima predsjednika koji je stalno htio biti predsjednik svega. Nakon što je prestao biti predsjednik ponovo se kandidirao i ponovo postao, ali mu je pola stranke otišlo i osnovalo novu stranku. Onda je htio biti predsjednik svih Hrvata, pa kad nije uspio pustio je za kormilo druge da bi opet poželio postati predsjdnik što je opet uspio po cijenu još jedne polovice stranke. Nakon toga je uspio eutanizirati stranku i to je konačno prvi slučaj da neki predsjednik više nije predsjednik, ali s obzirom da nije ništa ni ostalo čemu se može predsjednikovati, to se ne računa.
IDS je još jedan slučaj u kojemu se zacementirao onaj koji je prvi među jednakima. S obzirom da je predsjednik postao u ranim tridesetima ovaj ima daleko najviše potencijala da obori sve rekorde poznate čovjeku. S obzirom da za poziciju župana nema ograničenja o maksimalnom broju mandata koje može obnašati, od Jakovčića se mogu očekivati i rekordi po tom pitanju.
HNS nije slučajno zadnji. Pozitivan primjer koji je pružila Savka u Hrvatskoj je ipak samo posebna iznimka, koja potvrđuje gore opisana pravila. Poslije Savke i Čačić je pokazao da zna ustupiti mjesto ako je to u interesu stranke, a bogami i ako «nešto sitno» i za njega ostane.
Tu ću stati, ne zato što nemam još toliko i više pokaznih prmjera posebno na nižoj razini (Brodarac, Glavaš, Bagarić ...) nego su ovo sve stranke «koje nešto znače».
E sad, ako politiku nezamjenjivosti provode u svojem dvorištu što mislite da su nama namijenili?

ponedjeljak, 13.09.2004.

Nič novega na zahodu

Bio sam jednom u Danskoj. Ugostili nas Danci da nam pokažu kako su oni super i kako bi i mi jednog dan mogli krenuti putem stabilnosti i mira kojim oni kroče već stoljećima. Bilo je super, a zaletjeli smo se i u njihov parlament gdje se pred tucet zastupnika vodila jedna od ključnijih i važnijih rasprava, pa je stav Vlade branio njihov premijer glavom i bradom. Nastao je naime veliki spor kad je nova desna Vlada predložila da se humanitarna pomoć, koju Danska daje zemljama «trećeg svijeta» uvjetuje sa preciznim financijskim izvještajima i dokazima na što je potrošena. Lijeva oporba je stala na zadnje noge u obrani svog stava da pomoć mora biti bezuvjetna. Iako u pitanje nije došao ukupni iznos (mislim da je to bilo negdje oko 8% proračuna!) iskre su frcale kao da je to pitanje opstanka ili propasti same danske opstojnosti. Njima je to bilo najnormalnije da se oko «tako važne stvari» potpuno zakrve jer da se ne svađaju oko toga ne bi uopće imali tema za svađu.
Ono što su financijski izvještaji o dodijeljenoj humanitarnoj pomoći za Dance to je jurisdikcija nad par milja jednog omanjeg morskog zaljeva za Slovence.
To poprima čak i komične obrise kad moraš gledati premijera neke države kako sa ribarskog broda baca mrežu za morske pse i time pokazuje kako je spreman i svojom krvlju braniti neupitnost slovenske nacionalnosti tog dijela Jadranskog mora. Dok liberalni Rop baca mrežu malo manje uljuđeni Zmago istovremeno baca svoju slovensku jezičinu okolo prijeteći sa oružanom intervencijom protiv mrskog im okupatora. Prebjeg Rupel već duže vremena dokazuje svoju principijelnost u borbi za opstojnost «slovenske morske milje». Onaj komedijaš Joras je baš osjetio potrebu za slovenskom vešmašinom iz Slovenije dva dana nakon što je postao kandidat na izborima, pa ju je hitno htio prevesti preko granice koju inače ne priznaje. Uglavnom, nema tog političara u deželi koji nije dokazivao svoju sposobnost u obrani slovenskih interesa upravo na Slovenskom moru.
Točno se vidi da im nedostaje ozbiljan rat za samostalnost gdje su neki Slovenci mogli pokazati da su veći Slovenci od drugih. Fale im slike u maskirnim uniformama iz «ratnih dana», nemaju spomenice, niti velerede, a bogme ni lente. U kardinalnom pomanjkanju istih, mora poslužiti i realizacija povijesnih težnji slovenskog naroda da budu pomorska zemlja. Tko se u ratu za Slovensko more pokaže većim junakom taj će i dobiti više glasova. Kad ne bi u predizbornom razdoblju bilo rata moralo bi se pod svaku cijenu nešto izmisliti. Zato taj jedan jedini slovenski policijski brod u zadnje vrijeme radi i prekovremeno otkrivajući hrvatske ribare kako napadaju suverenitet Slovenije ribareći ribu.
Jedno vrijeme su zapali u probleme jer su oba motora na gliseru pregorila od neprekidnog glisarenja u potrazi za napadačima na Sloveniju. Sad su ipak osposobljeni jer rat za dvije skuše i jednog morskog psa još nije dobiven.
Inače, nisu uopće loši u trikovima koje koriste. Jedno vrijeme su nam prijetili s međunarodnom arbitražom. Kad god bi mi malo zaprijetili rekli su da će tražiti arbitražu. Kakav je to glupi blef bio pokazalo se kad smo mi rekli da hoćemo arbitražu, sad odjednom tvrde da na arbitražu moraju pristati obje strane, a da oni neće. Svojevremeno su nam nudili da će povući svoje vojnike s našeg teritorija (Sv. Gera) za povoljno razgraničenje na moru, u stilu, dat ćemo vam vaše za malo vašeg. U zadnje vrijeme se međusobno hrabre da ako stvari krenu loše za njih, onda kao nenadmašno oružje imaju – veto na ulazak Hrvatske u EU. Buuuu! Sad nas stvarno drže u šaci. Sad ćemo se predati i sve će biti kako oni kažu.
Najviše su se uvrijedili kad je Sanader Piranski zaljev počeo zvati Savudrijska vala. To nisu mogli podnijeti. Uvreda je tolika da su skoro opet povukli svog ambasadora, ali su se sjetili da će im biti neugodno kad će ga morati vratiti (kao prošli put!) pa ipak nisu. Uglavnom, svaki novi ministar vanjskih poslova mora dokazati da je veći Slovenac od onog prošlog, a kako je stari već potrošio sve trikove novi su u strašnom škripcu. Mora istaknuti još veći zahtjev za više mora ili će ispasti hrvatoljubac, a to je najgore što se nekom Slovencu može desiti. Gore nego da mu kažu da je dezerter i izdajica.

četvrtak, 09.09.2004.

Genije - čudo prirode

Da sam se rodio kao gnu vjerojatno bi maštao o tome kako bi bilo da sam kojim slučajem springfield antilopa. Ovako, kako sam imao tu sreću da sam rođen kao čovjek (i to muški primjerak) mogu samo u mašti promišljati što bi bilo da sam rođen kao sin najboljeg prijatelja aktualnog ministra zdravstva i socijalne skrbi, ujedno i potpredsjednika Vlade zaduženog za gospodarstvo.
Naime, ja sam sve četiri godine svog srednjoškolskog obrazovanja proveo u grčevitim pokušajima da izvučem bar malo bolju ocjenu od one koju sam tada imao. Imao sam prokleti plan da upišem neki fakultet, a tada sam naivno mislio da to ovisi o mojim ocjenama i prijemnom ispitu. Na kraju je i bilo tako, pa sam ipak uspio. Za sve to vrijeme niti jednom mi nije na pamet pala mogućnost da će me netko drugi upisati ili da će mi netko platiti ono što sam ne odradim.
Eeee, da sam se rodio kao sin najboljeg prijatelja aktualnog ministra zdravstva i socijalne skrbi, ujedno i potpredsjednika Vlade zaduženog za gospodarstvo ne bi o upisu na fakultet niti pomislio, imao bi tatu koji se brine za to.
Tako se neki dan Kujundžić junior upisao na Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, a da nije ni kap znoja za to prolio. Prvo se prijavio, pa je zbog jada od ocjena i nulte sposobnosti lijepo pao na prijemnom ispitu, onda je proveo ljetne praznike uživajući u trošenju tatinih novaca, a onda je na jesenskom roku upao na Medicinu jer je odjednom postao branitelj ili pripadnik dijaspore. No, nije ni važno koje od toga dvoje jer i jedni i drugi očigledno upadaju na Medicinu bez ikakvih kriterija.
Ispada sada da nije on ni jedini kojem se preko ljeta desilo čudotvorna transformacija. Još je nekoliko čudotvoraca, koji su pali na prijemnim u Zagrebu, Splitu i Osijeku preko ljeta neobjašnjivo izrasla pamet, pa su na jesenskom roku popravili svoje rezultate po nazapamćenim stopama rasta. Svaka čast, trebaju i nama odati tajnu kako se nevjerovatno opametiti u 60 dana. Ma, trebaju zapravo napisati knjigu o tome i ostaviti se medicine i preći na zahtjevnija znanstvena polja.
Inače, nema samo ravnatelj KB Dubrava wunderkinda za sina. Sa genijem svoje vrste može se pohvaliti i aktualni ministar policije, ujedno i šef plastične kirurgije u Varaždinskoj općoj. Unatoč tome što se specijalizacija iz kirurgije može dobiti samo ako si rođeni genij ili slučajno, kao i dobitak na lotu, Mlinariću junioru je to uspijelo. Zamislite ostvario je dječački san i dobio specijalizaciju baš na odjelu na kojem radi njegov tata. Ma koje su šanse da tatek i sinek operiraju iste sise u istoj sali? To mogu samo najbolji od nas!!!

ponedjeljak, 06.09.2004.

Opet neki spomenik

Može se pomisliti da sam baš zapilio o ustašama i da već pretjerujem, ali mislim da nisam ja kriv nego oni. Što se može kad novi materijal na istu temu stalno izvire i nadolazi. Nemam izbora.
Izjavio je tako naš vođa izvršne vlasti da je došlo do nekog nesporazuma. Kaže da su Austrijanci nešto krivo shvatili, da su pobrkali stvari. Austrijanci su u svome tisku tako prenijeli informaciju da je naša Vlada iz tekućih pričuva izdvojila novce da se digne spomenik ustašama u Austriji.
To je jako uvrijedilo Sanadera jer je, po njemu, očigledno došlo do neke zabune. On i njegovi ministri nisu naime učinili ništa takovog. Oni su se svi zajedno udružili i zajedničkim snagama izglasali izdvajanje dijela novaca (predviđenih za poplave, suše, gromove, neočekivane medalje i sl.) jednoj pristojnoj grupici ljudi za dizanje spomenika ustrašama u Austriji.
Vidite da je istina potpuno drugačija od iskrivljenog poimanja stvarnosti koje imaju Austrijanci. Neće se novcima hrvatske države dizati spomenik ustašama u Austriji nego će se dizati spomenik ustašama u Austriji s novcima hrvatske države. Joj, ta zabuna i pomutnja, dobro da je sve lijepo demantirano i objašnjeno. Moglo se desiti da javnost jedne države koja je u Europskoj uniji (kojoj mi težimo), pomisli da naša Vlada plaća izgradnju spomenika zločincima i nacističkim kolaboracionistima na teritoriju njihove zemlje. Ako se i daju tamo neki novci za dizanje spomenika i iako se spomenik diže ljudima koji su bili ustaše to za Sanadera ne mora nužno značiti upravo ono što tvrdi austrijski tisak. To je za Sanadera nešto potpuno drugo!

<	rujan, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Zašto blogam

Kada plaćenim blogerima (popularno zvanima kolumnistima) promakne neka tema ili ju ne "obrade" po mom ukusu dobijem neutaživu potrebu odraditi to na svoj način

Čitajte me i komentirajte i na

Meni cool blogovi

Megi
The Last Broadcast
Modesti Blejz
Pastoralni kupus
WinstonW
Zrinsko pismo
Plodovi zemlje
Annie De Meni
Pax et Discordia

Konkurencija

Jutarnji list
Večernji list
Novi list
Vjesnik
Slobodna Dalmacija

Primam poštu na:
redpen(at)net.hr