Danas je prvi put u povijesti Komunističke partije Kine došlo do detronizacije glavnog cape na dobrovoljnoj osnovi. Dobro, koliko je bilo dobrovoljno, o tom potom, ali činjenica je da nitko nije trebao umrijeti da se to desi. Tako je Deng Zeming «pustio» i zadnju polugu vlasti koju je držao u svojim rukama, a ta poluga nije bila mala. Dapače, tko tamo drži vojsku taj kontrolira cijelu državu. Sad je to Hu Jintao koji je do sad bio «samo» predsjednik i generalni sekretar KP (ili kako ga naši vrli HTV prevoditelji potpisuju - glavni tajnik KP).
O.K. nije Kina tim činom postala neki svjetionik demokracije, ali ono što je meni zanimljivo je da je ipak prešišala ogromnu većinu svih hrvatskih političkih stranaka, pače i partija. Što li samo ta činjenica govori o nama i našim strankama ostavljam svakome na slobodnu (pr)ocjenu.
Ako samo ovlaš prođemo neke naše etablirane stranke dobijemo sljedeću sliku.
HDZ se svog jednog i jedinog i najprvijeg predsjednika riješio tek nakon intervencije odozgora, bez koje bi i danas neprikosnoveno vladao. Nakon tog prvog dobili su drugog jedinog i najjedinijeg predsjednika koji će doživotno to biti i ostati, a ni onda se neće tako lako dati.
SDP kao pravni sljednik jedine nam i nezaboravne Partije sljedi nauk i ideološke temelje iste (dobro, ne baš sve dijelove), pa shodno tome ne misli nikada mijenjati aktualnog predsjednika, kao što nikome nije ni padalo na pamet mijenjati ondašnjeg predsjednika, pače i sekretara, pače i maršala itd. Znači za očekivati je da smo još najmanje 20 godina mirni od prijetnje od novog soc-demokratskog lidera na ovijem prostorima. (Tito je odradio na čelu države 35 godina, a Račan do sada samo 15 na čelu Partije.)
HSS svoju stamenost i stabilnost dokazuje već desetak godina, otkako su se riješili onog tipa kojeg nitko nije znao. Poznavajući njihovog predsjednika taj se neće maknuti prije nego postane barem predsjednik države, što njegov položaj na čelu HSS-a zabetonirava na duži rok.
HSP ima cro-firera od kada je svrgnuo bivšeg firera, koji je onda osnovao novu stranku u kojoj je sad firer, ali i dalje vodi sudski postupak da se vrati za firera stare stranke u kojoj je bio firer što novi firer ne da.
HSLS je ima predsjednika koji je stalno htio biti predsjednik svega. Nakon što je prestao biti predsjednik ponovo se kandidirao i ponovo postao, ali mu je pola stranke otišlo i osnovalo novu stranku. Onda je htio biti predsjednik svih Hrvata, pa kad nije uspio pustio je za kormilo druge da bi opet poželio postati predsjdnik što je opet uspio po cijenu još jedne polovice stranke. Nakon toga je uspio eutanizirati stranku i to je konačno prvi slučaj da neki predsjednik više nije predsjednik, ali s obzirom da nije ništa ni ostalo čemu se može predsjednikovati, to se ne računa.
IDS je još jedan slučaj u kojemu se zacementirao onaj koji je prvi među jednakima. S obzirom da je predsjednik postao u ranim tridesetima ovaj ima daleko najviše potencijala da obori sve rekorde poznate čovjeku. S obzirom da za poziciju župana nema ograničenja o maksimalnom broju mandata koje može obnašati, od Jakovčića se mogu očekivati i rekordi po tom pitanju.
HNS nije slučajno zadnji. Pozitivan primjer koji je pružila Savka u Hrvatskoj je ipak samo posebna iznimka, koja potvrđuje gore opisana pravila. Poslije Savke i Čačić je pokazao da zna ustupiti mjesto ako je to u interesu stranke, a bogami i ako «nešto sitno» i za njega ostane.
Tu ću stati, ne zato što nemam još toliko i više pokaznih prmjera posebno na nižoj razini (Brodarac, Glavaš, Bagarić ...) nego su ovo sve stranke «koje nešto znače».
E sad, ako politiku nezamjenjivosti provode u svojem dvorištu što mislite da su nama namijenili?
Post je objavljen 20.09.2004. u 09:42 sati.