Bio sam jednom u Danskoj. Ugostili nas Danci da nam pokažu kako su oni super i kako bi i mi jednog dan mogli krenuti putem stabilnosti i mira kojim oni kroče već stoljećima. Bilo je super, a zaletjeli smo se i u njihov parlament gdje se pred tucet zastupnika vodila jedna od ključnijih i važnijih rasprava, pa je stav Vlade branio njihov premijer glavom i bradom. Nastao je naime veliki spor kad je nova desna Vlada predložila da se humanitarna pomoć, koju Danska daje zemljama «trećeg svijeta» uvjetuje sa preciznim financijskim izvještajima i dokazima na što je potrošena. Lijeva oporba je stala na zadnje noge u obrani svog stava da pomoć mora biti bezuvjetna. Iako u pitanje nije došao ukupni iznos (mislim da je to bilo negdje oko 8% proračuna!) iskre su frcale kao da je to pitanje opstanka ili propasti same danske opstojnosti. Njima je to bilo najnormalnije da se oko «tako važne stvari» potpuno zakrve jer da se ne svađaju oko toga ne bi uopće imali tema za svađu.
Ono što su financijski izvještaji o dodijeljenoj humanitarnoj pomoći za Dance to je jurisdikcija nad par milja jednog omanjeg morskog zaljeva za Slovence.
To poprima čak i komične obrise kad moraš gledati premijera neke države kako sa ribarskog broda baca mrežu za morske pse i time pokazuje kako je spreman i svojom krvlju braniti neupitnost slovenske nacionalnosti tog dijela Jadranskog mora. Dok liberalni Rop baca mrežu malo manje uljuđeni Zmago istovremeno baca svoju slovensku jezičinu okolo prijeteći sa oružanom intervencijom protiv mrskog im okupatora. Prebjeg Rupel već duže vremena dokazuje svoju principijelnost u borbi za opstojnost «slovenske morske milje». Onaj komedijaš Joras je baš osjetio potrebu za slovenskom vešmašinom iz Slovenije dva dana nakon što je postao kandidat na izborima, pa ju je hitno htio prevesti preko granice koju inače ne priznaje. Uglavnom, nema tog političara u deželi koji nije dokazivao svoju sposobnost u obrani slovenskih interesa upravo na Slovenskom moru.
Točno se vidi da im nedostaje ozbiljan rat za samostalnost gdje su neki Slovenci mogli pokazati da su veći Slovenci od drugih. Fale im slike u maskirnim uniformama iz «ratnih dana», nemaju spomenice, niti velerede, a bogme ni lente. U kardinalnom pomanjkanju istih, mora poslužiti i realizacija povijesnih težnji slovenskog naroda da budu pomorska zemlja. Tko se u ratu za Slovensko more pokaže većim junakom taj će i dobiti više glasova. Kad ne bi u predizbornom razdoblju bilo rata moralo bi se pod svaku cijenu nešto izmisliti. Zato taj jedan jedini slovenski policijski brod u zadnje vrijeme radi i prekovremeno otkrivajući hrvatske ribare kako napadaju suverenitet Slovenije ribareći ribu.
Jedno vrijeme su zapali u probleme jer su oba motora na gliseru pregorila od neprekidnog glisarenja u potrazi za napadačima na Sloveniju. Sad su ipak osposobljeni jer rat za dvije skuše i jednog morskog psa još nije dobiven.
Inače, nisu uopće loši u trikovima koje koriste. Jedno vrijeme su nam prijetili s međunarodnom arbitražom. Kad god bi mi malo zaprijetili rekli su da će tražiti arbitražu. Kakav je to glupi blef bio pokazalo se kad smo mi rekli da hoćemo arbitražu, sad odjednom tvrde da na arbitražu moraju pristati obje strane, a da oni neće. Svojevremeno su nam nudili da će povući svoje vojnike s našeg teritorija (Sv. Gera) za povoljno razgraničenje na moru, u stilu, dat ćemo vam vaše za malo vašeg. U zadnje vrijeme se međusobno hrabre da ako stvari krenu loše za njih, onda kao nenadmašno oružje imaju – veto na ulazak Hrvatske u EU. Buuuu! Sad nas stvarno drže u šaci. Sad ćemo se predati i sve će biti kako oni kažu.
Najviše su se uvrijedili kad je Sanader Piranski zaljev počeo zvati Savudrijska vala. To nisu mogli podnijeti. Uvreda je tolika da su skoro opet povukli svog ambasadora, ali su se sjetili da će im biti neugodno kad će ga morati vratiti (kao prošli put!) pa ipak nisu. Uglavnom, svaki novi ministar vanjskih poslova mora dokazati da je veći Slovenac od onog prošlog, a kako je stari već potrošio sve trikove novi su u strašnom škripcu. Mora istaknuti još veći zahtjev za više mora ili će ispasti hrvatoljubac, a to je najgore što se nekom Slovencu može desiti. Gore nego da mu kažu da je dezerter i izdajica.
| < | rujan, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kada plaćenim blogerima (popularno zvanima kolumnistima) promakne neka tema ili ju ne "obrade" po mom ukusu dobijem neutaživu potrebu odraditi to na svoj način
Čitajte me i komentirajte i na

Megi
The Last Broadcast
Modesti Blejz
Pastoralni kupus
WinstonW
Zrinsko pismo
Plodovi zemlje
Annie De Meni
Pax et Discordia
Jutarnji list
Večernji list
Novi list
Vjesnik
Slobodna Dalmacija
Primam poštu na:
redpen(at)net.hr