Redpen https://blog.dnevnik.hr/redpen

utorak, 17.08.2004.

Hasta la victoria siempre!

Još jedan u nizu očajničkih pokušaja kapitalističkih oligarha, crkve i kompromitiranih oporbenih skupina da eliminiraju demokratski izabranog predsjednika Venezuele je slavno propao. Referendum za koji je prikupljeno 2,4 mil. potpisa samo je omogućio još jednu u nizu trijumfalnih proslava pobjede za Chaveza i «njegov» narod.
Međutim, koliko god je meni to potpuno logičan i jedini mogući epilog toliko se naši vrli novinari ne snalaze u ocjenama i komentarima te, po njima, neočekivane pobjede jednog «skoro diktatora». Tako ga naime stalno predstavljaju prepisujući i ponavljajući ono što su pokrali od eminentnih stranih agencija. Na našem Dnevniku već tjednima se mogu pratiti najave neumitnog poraza tog, opet citiram, «populističkog, marksističkog političara, koji je u Venezuelu doveo konstantnu nestabilnost i sukobe». Istina, naravno, nije ni približno dodirnuta ovakvim sumnjivo jednostranim prikazom «istine» o Venezueli.
Ako izuzmemo davne pokušaje državnog udara, kojima je colonel Chavez rješavao problem korumpirane i nesposobne vlade, on je na najdemokratskiji mogući način došao na vlast i istu u najsvijetlijoj tradiciji svih demokratskih zemalja još šest puta potvrđivao. Ipak, za naše male plagijatorčiće on je «skoro diktator».
Što se tiče stanja latentne podjele zemlje sa povremenim oružanim sukobima i konstantim štrajkovima i iznuđenim referendumima (institucije za koju je zaslužan upravo Chavez) to je istina. Od kada je postao predsjednik u Venezueli konstantno iskrsavaju neki sukobi. U jednom trenutku El Presidente je na dva dana i bio svrgnut sa vlasti. Jedini problem za naše «prenositelje svjetskih laži» iliti hrvatsko novinarstvo je da je sve te sukobe zapravo potaknula i organizirala bivša vrhuška potpomognuta savjetima, a vjerojatno i koječim drugim od bivšeg najvjernijeg saveznika Venezuele, a to je naravno SAD. Pa, nije Venezuela za badava peti najveći proizvođač nafte u svijetu. Naravno da s tim automatski dobiva i privilegiju da joj «svjetski policajac» pomaže u krojenju sudbine. Za divno čudo nikakvih nemira i sukoba nije bilo kad je Venezuela bila Američki igrač u OPEC-u. Bilo je upravo dirljivo kako su njihovi stavovi o količini nafte koju je potrebno proizvoditi bili identični, kao da su blizanci. Problem je nastao kad je taj zločesti Chavez Americi rekao no pasaran. Od tada nema tog mehanizma za svrgavanje vlasti poznatog CIA-i koji nije bio isproban na Chavezu. Toliki su uprli svoje snage da vrate Venezuelu natrag među «demokratske države» Latinske Amerike, kao što je to Čile nakon ubojstva Allendea ili Panama nakon solidariziranja Amerike sa patnjama prosječnog Panamca i nakon vojne intervencije, da je pravo čudo da do sada nisu uspjeli srušiti glavnu prepreku, a to je dvaput demokratski izabran predsjednik.
Eto, možda se vama čini čudnim da se demokracija uvodi nasilnim svrgavanjem demokratskog predsjednika, ali za Ameriku i naše novinare je baš to najbolji način. Inače, ima Hugo i objašnjenje zašto Americi nije po volji. Ljubomora. Kaže da je Dabl Ju ljubomoran na njega jer je on postao predsjednik voljom naroda, a ne kao Bush elektorskim glasovima unatoč tome što ga je za predsjednika biralo manje birača nego Gorea.
I što sad kad je Chavez još jednom potvrdio sebe i svoju politiku. Sad će Amerikanci, bakljonoše demokracije, odbiti priznati rezultate referenduma jer nije završio kako treba. Pa kakva je to demokratski izražena volja naroda kad nije Americi po volji? Nikakva!

<	kolovoz, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?

Zašto blogam

Kada plaćenim blogerima (popularno zvanima kolumnistima) promakne neka tema ili ju ne "obrade" po mom ukusu dobijem neutaživu potrebu odraditi to na svoj način

Čitajte me i komentirajte i na

Meni cool blogovi

Megi
The Last Broadcast
Modesti Blejz
Pastoralni kupus
WinstonW
Zrinsko pismo
Plodovi zemlje
Annie De Meni
Pax et Discordia

Konkurencija

Jutarnji list
Večernji list
Novi list
Vjesnik
Slobodna Dalmacija

Primam poštu na:
redpen(at)net.hr