Volim pogledati dobru predstavu, ali ne volim kazaliste. U nasim kazalistima, koja mahom sluze za demonstraciju enormnog talenta, kojim raspolaze cehovski organizirana grupa ljudi, koji sebe nazivaju hrvatskim glumistem, nazalost ne mogu gledati predstave koje svojom razinom kvalitete zadovoljavaju moj profinjeni ukus. U nedostatku kvalitetnih teatarski organiziranih predstava pribjegavam pracenju jedinog dostojnog nadomjestka i svojevrsnog surogata teatru, a to je naravno Hrvatski sabor.
Danas je bilo Aktualno prijepodne i predstava je bila dobra. To je zapravo bio teatar u teatru unutar teatra. Bilo je pregrst dobro napisanih scenarija, bilo je odlicnih glumackih monologa, bilo je i improvizacije, ali svi su odradili svoje uloge prema unaprijed zacrtanom masterplanu. Glumacki sastav je bio podijeljen u dvije ekipe i oni su u delikatnom plesu dijaloskih dionica ostvarili jednu kompaktnu i zaokruzenu cjelinu, koja je rezultirala ravnomjernom raspodjelom kulminacija i razrada, uvoda i raspleta. Briljantno!
Posebno uvjerljive dionice ostvarili su zastupnici (glumci) hadezeja kad su svom sefu (glavnom liku) postavljali teska pitanja tipa: "Jelda da je gospodarstvo RH u nezadrzivom usponu i jelda da ste Vi za to zasluzni i zasto?" ili "Jelda da Hrvatska sada stiti svoju kulturnu bastinu bolje nego ikada i da ce ju stititi jos bolje ubuduce i zasto?". Na kraju odgovora koji daje glavni lik, nemalo iznenadjen bas tim i takvim pitanjem, jos mu se "sporedni glumci" zahvaljuju i kazuju kako su presretni tim i takvim (pomalo neocekivanim) odgovorom te mu zele sve najbolje i ubuduce.
S druge strane razvija se prava mala drama kad "oni drugi" sporedni glumci ulete na scenu sa nekim provokativnim pitanjem, pa se onda "glavni lik" iliti premijer sav razesti i strese im u kapu sve sto ih ide. Tad zna na scenu stupiti i "deus ex machina" (predsjednik Sabora), koji ih kao smiruje, a zapravo navija za "glavnog lika", pa se onda "sporedni" razeste dodatno, a onda se oni "prvi" razeste na njih, pa imamo i masovne scene u kojima ce kao biti i fizickog obracuna, ali se on izbjegne i tak cijelo prijepodne.
Jos mi je super bilo da je nakon par odradjenih cinova bila pauza, pa mozes, kao u pravom kazalisti otici na WC ili popiti aperitiv za sankom (u kuhinji).
I sad odi ti ili bilo tko drugi u kazaliste i gledaj glumatanje nasih gumaca i losu kulisu i onaj umjetni jezik kojim nitko ne govori sa dikcijom, kao da su na govornim vjezbama. Ma, nema sanse. Uvijek biram HRT 2 i direktan prijenos sa Markova trga. Toliko glume, strasti, drame nema nigdje drugdje. I sve to za cca. 20.000 kuna po glumcu puta 152, plus i jos toliko i vise za pomocne glumce iz "izvrsne vlasti", a veselje je upravo neprocjenjivo.
| < | srpanj, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Kada plaćenim blogerima (popularno zvanima kolumnistima) promakne neka tema ili ju ne "obrade" po mom ukusu dobijem neutaživu potrebu odraditi to na svoj način
Čitajte me i komentirajte i na

Megi
The Last Broadcast
Modesti Blejz
Pastoralni kupus
WinstonW
Zrinsko pismo
Plodovi zemlje
Annie De Meni
Pax et Discordia
Jutarnji list
Večernji list
Novi list
Vjesnik
Slobodna Dalmacija
Primam poštu na:
redpen(at)net.hr