Redpen https://blog.dnevnik.hr/redpen
petak, 02.07.2004.
Nepremostivi problemi
Mi Hrvati živimo u parlamentarnoj demokraciji. To znači da o sebi i svojoj državi odluke donosimo mi građani, odnosno da smo to pravo odlučivanja prenijeli na svoje parlamentarne predstavnike od milja zvane saborski zastupnici. Znači da su oni, naši sabornici zapravo sukus, esencija našeg društva. Najbolje od najboljeg. Primus inter pares.
S obzirom da nismo svi jednako sposobni, ni pametni, ni lijepi morali smo iz sveg tog kompleksnog tkiva izlučiti one naj-naj. I jesmo i to 23. studenog 2003. godine, posljednji put. I sad ih imamo.
Gledam ih ja tako jutros i vidim kako važno i pametno dižu ruke sad za, pa malo protiv, a neki bogme i suzdržano. Sjetim se tako svog prvog razreda osnovne škole i kako me je drugarica razrednica učila da trebam dići ruku kad hoću nešto reči. Tada sam naučio dizati ruku i nisam zaboravio do danas. To vam je kao hodanje, jednom kad naučiš – zauvijek znaš.
Mislim si ja dalje, pa zar ovi naši narodni deputati nisu bar malo odmakli od te prastare vještine, zar nema neki suvremeniji način na koji bi se mogla registrirati volja zastupnička, a time posredno i volja nas građana RH. Naravno da ima. Zove se elektronski sustav glasovanja i za velike pare ga je instalirao Simens. Dugo je trebalo da se zatvori financijska konstrukcija za taj povijesni projekt elektronskog glasovanja, onda je dugo trebalo da se i fizički postavi, ali to je bilo upravo ništa u odnosu na vrijeme potrebno da se isti počne konačno i koristiti.
U čemu je problem? Gledajte, vi i ja (informatički pismeni ljudi) doživljavamo tehnologiju kao pomoć, kao napredak u savladavanju nekad nesavladivih zadataka. Njima je to neprijatelj. Oni mrze sustav za elektronsko glasovanje. Mrze sve što ne razumiju, pa tako i to.
Ljudi koji bi nominalno trebali donositi odluke o životu i smrti, o biti ili ne biti nisu u stanju savladati stroj koji ima jedan utor za identifikacijski ključić i tri tipke. Imali su oni i treninge i «pokusne vožnje» i ništa nije upalilo. Ne mogu oni savladati tehnologiju tri gumbića i ne mogu. Mogu bez problema ruku dići za zakon kojim uređuju kazneni sustav zemlje ili zdravstveni (to su nenadmašni), ali savladati tri gumba i jedan ključić to ne. Neke stvari su jednostavno preteške, a kad već postoji praksa dizanja rukica u zrak, zašto mijenjati nešto što super funkcionira. Čak ima i komparativne prednosti. Npr., ako se glasa o amandmanu nekog ministarstva na prijedlog oporbenog zastupnika koji Vlada ne prihvaća, što onda da radi Franjo Arapović? Mislim, njemu ide košarka, imaš jednu loptu i dva koša, jedan braniš, drugi napadaš, ali ovaj amandman, to je već problem. Trenutno je to lako rješivo. Franjo čeka da ruku digne Šeks i nema što brinuti i razmišljati tad diže i on. A što da se glasa gumbićima? Tko će ga znati jel treba biti za, protiv ili suzdržan. Neriješiva dilema.
Zato bi bilo bolje za nas, njih i cijelu državu da svi zaboravimo na sustav elektronskog glasovanja, ko da ga nikad nije ni bilo. Bolje to nego da sabornici izgube volju za životom zbog nepremostivih problema. Što bi onda bilo s nama?
| < | srpanj, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Zašto blogam
Kada plaćenim blogerima (popularno zvanima kolumnistima) promakne neka tema ili ju ne "obrade" po mom ukusu dobijem neutaživu potrebu odraditi to na svoj način
Čitajte me i komentirajte i na
Meni cool blogovi
Megi
The Last Broadcast
Modesti Blejz
Pastoralni kupus
WinstonW
Zrinsko pismo
Plodovi zemlje
Annie De Meni
Pax et Discordia
Konkurencija
Jutarnji list
Večernji list
Novi list
Vjesnik
Slobodna Dalmacija
Primam poštu na:
redpen(at)net.hr