Here with me
28.01.2007., nedjelja
Smrt
|
Nasred sobe, Svjetlom obasjan, Zatamnjena pogleda, Klečim, plačem. Suze, kao godinama skupljana bremena, Sada odlaze, Ostavljaju me, prazne. Plač je to i očaj, Tebe više nema, I križ na zidu sada smisao ima, Čovjekom stvoren, izgubljen sam. Zar je moguće da je Bog pogriješio? Zar je Bože moguće… Nasred sobe, Svjetlom obasjan, Zatamnjena pogleda, Ječeći umirem. Zar ima više smisla? Zar da se trudim živjeti? Umirat ću svakim jutrom do buđenja, U Tebi Gospode. Svaki moj pokret, novi je korak k Tebi. I u ovoj suznoj dolini, znam, Ja ne živim u njoj, Već u Tebi. Plač se bliži kraju, Nastupa tišina, san, Glava dotiče hladno tlo, Postajemo jedno, Sestro Smrti, Oživi me! |
07.01.2007., nedjelja
SEKS
|
U Hrvatskoj se, od školske godine 2006./07., za više razrede osnovnih te za srednje škole uvodi obvezni Zdravstveni odgoj. U javnosti se, osobito u medijima, najviše govori o „spolnom odgoju“ iako predviđeni zdravstveni odgoj obuhvaća i područja kvalitete života, kulture društvene komunikacije te prevencije ovisnosti i nasilničkog ponašanja.... (...). ...je kao najkvalitetnije upravo programe udruge GROZD, za osnovnu i za srednje škole, dok je za srednje škole izdvojen još jedan program. Program udruge GROZD izradio je stručni tim od 22 autora, od sveučilišnih profesora do praktičara, profesora u školama. .. ...program su vrlo pozitivnim ocijenili te mu pružili potporu predstavnici najvećih vjerskih zajednica (Katoličke Crkve, Srpske pravoslavne Crkve, Reformirane kršćanske kalvinske Crkve i Mešihata islamske zajednice). Sve to govori da nije riječ o nekim isključivo „crkvenim“ odnosno katoličkim stavovima, već o vrijednostima dobrim za svakog čovjeka bez obzira na religijsku pripadnost ili političko uvjerenje. Gdje je nastao problem? (...)To se moglo i očekivati s obzirom da su ti isti članovi Povjerenstva ujedno suautori jednog drugog programa spolnog odgoja koji je Ministarstvo prošle godine odbilo zbog preliberalnog pristupa. U tom je programu, primjerice, uz izrazito naglašenu homoseksualnu propagandu i radikalizaciju pitanja „spola“ i „roda“ („spol“ je, prema tom programu, određen samo našim spolnim organima dok „rod“ možemo sami birati – npr. „zašto ne reći „Ja sam muškarac s vaginom“?), za jedanaestogodišnju djecu predviđena tema „normalizacije masturbacije“, a za trinaestogodišnju tema „pravo na seksualni užitak“ i vježbanje stavljanja prezervativa na mrkvu ili bananu. Prema njihovom programu brak nije ništa više do li „ograničavanje seksualnosti“. Potpisujući ovaj apel, svoju potporu mogu iskazati svi punoljetni građani Republike Hrvatske. Unaprijed svima zahvaljujemo na potpori, a ujedno molimo sve koji to žele da nam pomognu u širenju apela i skupljanju što većeg broja potpisa. Za sve druge informacije, udrugu GROZD možete kontaktirati i preko mail adrese: info@udruga-grozd.hr A dat ću vam i adresu na kojoj ćete pronaći obrazac za potpisivanje u kojem izražavate potporu programu GROZD-a, te također možete dati i svoj elektronski potpis potpore. Sve vas koji ste punoljetni pozivam na oboje, a vi koji niste punoljetni, poput mene, ispunite barem ovaj elektronski potpis potpore. http://www.udruga-grozd.hr/zdravstveni_odgoj/potpisivanje_obrasca_potpore_apelu_udruge_grozd.html Istu adresu možete pronaći i kao link na desnoj strani bloga, u box-u s linkovima. BVB P.S. Naslov je eto takav da privuče vašu pozornost na ovu problematiku, jer da sam napisao naslov tipa: 'Kršenje i tolerancija osnovih prava ljudske osobe u srednjim školama', nitko ga ne bi čitao.... |
06.01.2007., subota
Tvornica kamene vune - mračni scenarij
|
U centru jedne od najplodnijih istarskih dolina, između s jedne strane zakonski zaštićenog krajolika (570 ha), a s druge strane Parka prirode Učka, gradi se najveća tvornica kamene vune na svijetu. Pićanska općina prodala je (poklonila) 51 ha plodnog zemljišta po simboličnoj cijeni od 1.98 eura po metru kvadratnom danskom (dakle opet strano vlasništvo, prodaja hrvatske zemlje, a sada i hrvatske prirode i bogatstva) proizvođaču kamene vune tzv. Rockwool-u. Proces proizvodnje kamene vune vrlo je riskantan po okoliš i krajnje opasan po ljudsko zdravlje. Čak i iz manjkave "Studije o utjecaju na okoliš" koju je naručio Rockwool, a izveo Ekoenerg d.o.o. iz Zagreba, saznajemo niz više nego alarmantnih podataka. Iz tri dimnjaka (75m, 30m i 10m visokih) sprovoditi će se emisija znatnih količina: sumpornih oksida (godišnje najmanje 2700 tona), koncentriranih kiselina (1000 tona), ugljikovog monoksida – osobito otrovnog i bezmirisnog plina (600 tona), nepoznate količine iznimno otrovnih spojeva teških metala, dioksina, amonijaka, kancerogenih organskih spojeva poput formaldehida i fenola (plinovi neugodna mirisa), vrlo toksične prašine iz većeg dijela postrojenja ect… Tvornica bi prema Studiji trebala ispuštati 200%, 300% pa i 500% veće količine navedenih tvari i spojeva iznad dopuštenih razina prema europskim propisima, a za sumporne okside (sumporna kiselina, kisele kiše) čak i 3600% iznad dopuštenog. Za proizvodnju bi se koristilo najmanje 75000 tona koksa godišnje. Podsjećamo da u okolici već postoje: Cementara (30 km udaljena) koja koristi 40.000 tona ugljena godišnje, Vapnara (10 km) koristi 20.000 t ugljena godišnje i Elektrana (8 km) koja koristi 600.000 tona ugljena godišnje. Studijom izostavljeni visokokancerogeni ugljikovodici (PAH), zatim teški metali (ponajprije živa i kadmij) i neke bitne informacije, imale su za cilj prikriti prave razmjere onečišćenja i opasnosti po zdravlje građana. Tvornica bi radila 333 dana u godini, 24 sata na dan. Za početak bi lokalnim cestama neprekidno prometovalo 140 kamiona na dan a za par godina kada se tvornica proširi, tj. dublira, taj broj bi bio 252 kamiona dnevno. Lokacija na kojoj se tvornica upravo gradi je konkavna dolina u podnožju Učke gdje je slabo strujanje zraka, a osobito pri oblačnom vremenu. Pri proizvodnji kamene vune oslobađa se velika toplina, tolika da će dovesti do topljenja snijega na Učki. Isto tako, lokacija tvornice je iznad i pored nekih od najvećih podzemnih vodotokova tako da je realna mogućnost da će emisije iz proizvodnog procesa trajno zagaditi lokalne i cjelokupne istarske vodotoke (krš, porozno tlo) i ozbiljno ugroziti zdravlje svih stanovnika Istre pa i šire. Već sada je u Istri stopa određenih vrsta raka za 50% viša nego u ostatku RH. Zavod za javno zdravstvo Pula već sada skriva podatke analize vode (nisu dostupne ni novinarima ni građanima Istre). U radijusu od samo 10 km koji se navodi kao "impact zona" Rockwoolovih emisija nalazi se 30-tak agro-turističkih gospodarstava koji su uzeli kredite od države, a sada im se tu dovodi teška industrija (PRAVNA DRŽAVA?). Zanimljivo je i napomenuti da su uz prodaju zemljišta lokalni političari i hrvatska vlada Rockwoolu velikodušno zajamčili i niz dodatnih koncesija. Općina Pićan je oslobodila Rockwool plaćanja 5,7 miliona eura koje su oni bili dužni platiti za komunalni doprinos i druge naknade, a uz to im oprostila plaćanje poreza na dobit na 10 godina. Isto tako HEP se obavezao izdvojiti 2,75 milijuna eura iz svog džepa kako bi preuredio trafostanicu za potrebe tvornice. Dakle kada se sve zbroji, ispada da su hrvatska vlada i općina Pićan u stvari platili Rockwoolu kako bi došao u Istru. Postavljaju se pitanja: Zašto je jedna od najplodnijih lokacija u Istri prodana za tako smiješan iznos, manji čak od iznosa koji je Slovenska vlada tražila od Rockwoola za lokaciju u podnožju nuklearke Krško? Kako se ova sumnjiva investicija uklapa u viziju Istre kao turističke destinacije i "očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti" koja se spominje u nedavno završenom nacrtu "Regionalnog operativnog programa" Istarske županije? Kome je u interesu da se zbog jedne tvornice kamene vune žrtvuje zdravlje i egzistencija svih građana Istre? Mole se svi da ovo pismo proslijede dalje svojim prijateljima i poznanicima koji su ekološki malo osvješteniji, a osobito onim prijateljima koji rade u medijima i turizmu. Što više ljudi bude upoznato sa stanjem stvari - to bolje. Isto tako svi oni koji smatraju da na neki način mogu pomoći i doprinijeti zaustavljanju projekta Rockwool preko saveistria@gmail.com mogu stupiti u kontakt te isto tako potpisati i internet-peticiju. Sve ovo je jako hitno. Tvornica se već gradi i do ljeta 2007 bi trebala biti gotova. Ona je samo prva u nizu prljavih investicija koje sadašnja istarska vlast ima namjeru instalirati u Istri. Ako Rockwool počne s radom lančano za sobom povlači i gradnju Plomina III (sadašnja energija neće biti dovoljna za rad tvornice) te lako moguće terminal za ukapljeni plin koji snizuje temperaturu mora za ca 6°C, a biti će postavljen u Plominski ili u Rački zaljev ili u Omišalj na Krku. Isto tako spominje se i tvornica asfaltnih baza koja će se graditi vjerojatno u blizini Rockwoola itd. Suvišno je spominjati što će se dogoditi s turizmom ako se ovaj mračni scenarij počne odvijati. Eto, tekst je dovoljno opširan, ali i jasan i izričito ukazuje na to što trebate učiniti. Stoga svatko tko pročita ovaj tekst, a ne učini ništa nema isprike za eventualno ignoriranje apela. Svi smo dužni pomoći. http://www.saveistria.com http://www.petitiononline.com/istra/petition-sign.html? Istu ovu adresu možete pronaći kao link u box-u na desnoj strani bloga. |
03.01.2007., srijeda
Taize - obrada
|
Počelo je sve sa dočekom. Kako sam ja bio u organizacijskoj grupi, bio sam prisutan svim tim događanjima. Mi organizatori smo se okupili u 8h ujutro kako bi počeli sa izvršavanjem naših zadataka. Izvjesili smo smjerokaze u okolici, na raskrižjima, tramvajskim i autobusnim stanicama, dok se u samoj crkvi odvijalo prikupljanje kolača od obitelji domaćina za goste. Nekolicina nas je kružila oko crkve i oko ulaza u crkvu kako bi goste usmjerila na prava vrata, a kako su oni pristizali od ranog jutra, postupak je bio sljedeći. Prvo su dolazili u sobu za prijem gdje su se okrijepili kolačima i čajem. Malo su tu proboravili dok se nisu ugrijali, a zatim su odlazili u susjednu učionicu gdje su bili smještani u grupe s određenim govornim jezikom i gdje su bili upisivani animatori. Zatim su išli u župnu dvoranu gdje su bili raspoređivani u radne grupe, te odakle su se zvale obitelji da dođu po njih. Taizeovci po koje obitelji nisu mogle doći su bili slani u sljedeću učionicu odakle im je bio pokazivan put, ili su im dodjeljivani framaši koji su ih vodili do njihovih domova, ili su pak bili voženi jednom našom župljankom. Tako je to teklo cijeli dan, protočno i bez ikakvih problema. Navečer smo primili informaciju da dio gostiju neće doći jer su nam kao župi najbližoj Velesajmu, slali zadnje goste, pa onih 100-njak koji nisu uopće doći na Susret u Zagreb, neće doći upravo kod nas. Tako sam ja sebi uzeo 2 Talijana od zadnjih 7 gostiju i odveo ih doma. Jedan od njih je kako sam kasnije saznao svećenik, a drugi psiholog u vrtiću. Zajedno putuju već dugo godina, a ovo je 7 i ujedno posljednji Taize Susret za svećenika Luigia jer 09.01. ove godine(2007) odlazi na Kubu u misionarstvo. Sljedećega dana je ulijedio gotovo jednako radišan dan, a navečer sam otišao na svoju prvu molitvu na Velesajmu. I ostao sam zatečen... Bio je to sigurno jedan od najljepših događaja u mojem životu. Biti dio silnih tisuća mladih u paviljonu u kojem sam ja bio( br. 5), pjevati s njima pjesme koje sam učio proteklih mjesec dana na molitvama u župi, razmišljati u tišini, sve je to veoma obilježilo moju duhovnost. A scenografija i atmosfera su bili divni. Dio toga možete vidjeti u slici koju sam stavio kao naslovnu, a ostale slike kojih ima dosta, dobiti ćete uskoro. Slike su moje... U subotu sam bio na molitvi u 13:15 te na večernjoj u 19h, kada je bio i festival svjetla. Naime, svaki je sudionik molitve dobio svijeću koju je zapalio kasnije. Nakon same molitve, bilo je pjevanje i dodirivanje križa čelom, pri čemu se breme koje nosimo povjerilo Kristu. Ja sam za to saznao na protekloj molitvi kada je bio i kardinal Bozanić, koji je došao i u subotu. S obzirom da je bila prevelika gužva oko križa, ja sam odlučio doći sljedeći dan, to je dakle danas, 50 min ranije na moltvu da sjednem blizu križa. Poslije sam klečao oko pola sata na betonu dok sam se približavao križu i nakon doticanja križa i razgovora s Kristom, mogu reći kako mi je to najljepše iskustvo u životu. Sljedećega dana su tekle pripreme za proslavu Nove godine, a navečer je opet bila molitva, opet naravno divna. U 23 he počelo bdijenje za mir u svijetu u crkvi. Oko 450 ljudi se popunilo našu crkvu. Ljudi su sjedili i po podu oko oltara iako crkva prima oko 3 tisuće ljudi. Pjevali smo pjesme, bdjeli u tišini, molili do trenutka kada se na videozidovima pojavilo odbrojavanje. Tada smo pjevali Gloriu, i ustali smo se svi, puna crkva na nogama, višeglasje pjeva pjesmu, svi do jednog zagrljeni, sekunde otkucavaju, Nova godine je počela.... Gromoglasni pljesak, smijeh, čestitanja, sve je to i mnogo više uslijedilo nakon toga. Čestitanja su potrajala još 10-ak minuta, a onda smo se otputili u župnu kinodvoranu gdje smo imali festival naroda. Nakon toga je uslijedila glazba, zabava do 6 h ujutro...Bio je to uistinu najljepši doček Nove godine u mojem životu. A i u mnogim drugima... Sutradan smo imali misu u 10h ujutro, a nakon toga je uslijedilo i opraštanje. Mislim da nije bilo osobe kojoj nije bilo žao što je sve završilo, ali cijeli je susret ostao u znaku nade, pa smo tako i mi ostali u nadanju da ćemo se vidjeti dogodine u Ženevi u Švicarskoj, gdje će biti sljedeći susret. Na ručku u 12h, moji Talijani su nas izdarivali, i mi njih doduše ali nešto skromnije. Uistinu su nas iznenadili sa svim. Odvezli smo ih ispred crkve i oprostili se, sa zagrljajima, fotkama i poljupcima.... Divno iskustvo, uistinu, divno. Hvala ti Bože na Susretu, hvala ti na svemu. BVB P.S. Moji framaši zajedno sa mnom planiraju put u Švicarsku dogodine, idete li i vi u Ženevu na novi Susret? |
