Here with me
28.01.2007., nedjelja
Smrt
Nasred sobe, Svjetlom obasjan, Zatamnjena pogleda, Klečim, plačem. Suze, kao godinama skupljana bremena, Sada odlaze, Ostavljaju me, prazne. Plač je to i očaj, Tebe više nema, I križ na zidu sada smisao ima, Čovjekom stvoren, izgubljen sam. Zar je moguće da je Bog pogriješio? Zar je Bože moguće… Nasred sobe, Svjetlom obasjan, Zatamnjena pogleda, Ječeći umirem. Zar ima više smisla? Zar da se trudim živjeti? Umirat ću svakim jutrom do buđenja, U Tebi Gospode. Svaki moj pokret, novi je korak k Tebi. I u ovoj suznoj dolini, znam, Ja ne živim u njoj, Već u Tebi. Plač se bliži kraju, Nastupa tišina, san, Glava dotiče hladno tlo, Postajemo jedno, Sestro Smrti, Oživi me! |