~ 7. p¤gŁ@vŁj€ ~ - ..::Yeah, I love them soo much!::.. - Blog.hr

ponedjeljak, 03.07.2006.

~ 7. p¤gŁ@vŁj€ ~

Probudila se, ali nije otvorila oči. Nije znala zašto, ali bilo ju je strah. Osjećala se zgaženom, bespomoćnom, glava ju je boljela kao da će se svaki trenutak rasprsnuti u tisuće komadića... Znala je Rea popiti i prije, ali ovaj je put i sama bila svjesna da je pretjerala. Sjeća se samo da su ona i cure došle u „Majestic“, ondje našle Nikija i Samuela te su svi zajedno krenuli piti. Sve je ostalo bilo kao izbrisano iz nje, iz njezinog mozga.. U njemu je bila jedna velika praznina, praznina gdje je inače trebalo biti sjećanje na jučerašnji provod. I tada joj je sinulo još nešto –Oh ne! Ryan je bio tamo... I sjećam se da me htio poljubiti! Tko zna šta je poslije bilo??- zabrinula se i skoro počela plakati.. Brzo je krenula nazvati Samanthu, ali joj se kući nitko nije javljao. Zvala je na mobitel, ali je dobila odgovor 'da je korisnik isključio mobilni telefon'.. Koliko je u tom trenutku mrzila spikericu koja je izrekla te glupe riječi!

„Rider“...
-Ma, Rea, ne brini se! Kažem ti da ništa nisi krivog napravila, a ja nisam toliko popila!- tješila ju je Michelle kad su se našle na kavi –Nadam se, Michelle.. Nadam se..- sumorno je odgovorila Rea. Tada se začuo zvuk poruke s njenog mobitela.. –Ryan- začudila se –Pita me ako ćemo se naći danas...- -Ha?- zapita Michelle –Ma ja njega ne kužim, stvarno! Rekla sam mu da su se stvari promijenile, i da mi više ne možemo biti skupa!- rekla je Rea, makar joj sjaj u očima nije odavao ljutnju, već tugu.. Njezina je frendica to skužila –Rea, a da ne osjećaš ti još uvijek nešto prema njemu? Poznajem te dvije pune godine, i znam kad nisi okej...- -Nnnne...- htjela je Rea uvjeriti Michelle, ali i samu sebe.. Nije uspjela, nego se još i rasplakala.. Michelle ju je čvrsto zagrlila.. –Ja ću uvijek biti uz tebe... Šta god se dogodilo, mene imaš uz sebe.. Ne zaboravi to!- -Znam.. I hvala ti na tome- odvratila je Rea i još jače zaplakala... –Ali njega ću zauvijek mrziti! Volim ga, ali je mržnja jača..- -Zašto, Rea? Zašto?- Michelle se zbunila –Jer..Jer.. me ostavio onda kad sam ga najviše trebala... Kad nam je bilo najbolje... Ne mogu to tako lako zaboraviti!- završila je Rea razočarano, naslonila glavu na rame svoje frendice i lagano zadrijemala... Michelle ju je tiho tješila, i kasnije pomalo prodrmala da je probudi jer je bilo već vrijeme da krenu kući...

Kad je stigla doma, zaputila se u podrum.. Jučer nije bila tamo, a trebao joj je mir koji joj je on pružao.. Sjela je pred svoje ljubimce, sve ih pogledom preletila i opustila se... Toliko je bila umorna da se sklupčala na maloj fotelji i zaspala... Da ju je netko takvu vidio, sažalio bi se nad njom... Uhvatila bi ga takva milina gledajući je.. Bila je tako sićušna i slatka... Ali istodobno je pogled na nju budio čudne osjećaje... Unutarnji nemir...

| 16:05 | Komentari (39) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.