subota, 05.01.2008.
Hipokratovi krivokletnici x dio
To Whom It May Concern
"U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."
Zašto ovo citiram? Pa u velikoj sam nadi da će ovo netko ovo pročitati, netko tko može reagirat. Naime, nakon sinoćnjeg posta dogodila mi se jedna situacija koja ide otprilike ovako. Supruga koja je kao mala operirala srce i koja i dan danas ima probleme, koji će je pratit kroz život, sinoć je imala probleme vezane uz disanje popraćene jakim bolovima u predjelu grudnog koša koje je završilo tako da je pala u krevet, gušila se i grčila od bolova. Ja pošto se ne razumijem u medicinu i ne znam se ponašat u takvim situacijama potražio sam pomoć preko službe 112 i zatražio da me spoje sa Kliničkom bolnicom Osijek (KBO)
JA : "Dobro veče, molim vas spojite me sa Hitnom Osijek...!"
112: "Samo malo..."
"Tuuuu, tuuuu, tuuuu..." (i tako 10-tak puta)
KBO:"MOLIM!!!" (lik sa druge strane žice koji je očito duboko zavaljen ležao i beljio u noćni program morao protegnut da se javi!)
-slijedi objašnjavanje situacije smoje strane, i umoljavanje dotičnog da
ako je ikako moguće pošalju interventno vozilo do našeg stana.
KBO: "Gospodine, ako možete dovezite suprugu na hitnu, ako ne, dajte joj analgin, to je sve što možemo učiniti, laku noć!"
Kako se situacija pogoršala, razbudio sam susjede, ali ni oni nisu mogli pomoći jer nemaju auto... došli su i sa mnom zvali sve okolo. To se sve događalo u 1 ujutro, pa smo slabo uspijevali nekog dobiti. Ja opet zovem 112, tražim da me spoje sa KBO. Nakon što se jedno jako neuljudno i krajnje nepristojno žensko biće javilo, objašnjavam joj sve ispočetka i govorim da ne mogu pronaći nekog da nas doveze. Nakon maratona ubjeđivanja ona mi kaže "Gospodine ako ne možete pronaći prijevoz sjednite na tramvaj i dođite..." Nakon toga mi je spustila slušalicu!(?)
Ja onako u šoku, više ne znam ni šta da radim ni koga da zovem, opet zovem službu 112, čovjek već u nevjerici pita dali se netko javio u prva dva pokušaja spajanja, te me spojio i treći puta! Kada se to biće javilo i skužila da sam to opet ja, krenula je repriza pregovora. Nakon kraćeg vremena sam izgubio i ono malo živaca sam prekinuo svaki kulturni razgovor s moje strane te sam joj na stvarno ekvivalentan i drzak način morao reći da ušuti i da me sasluša! Nakon moje galame,psovki i prijetnji pitala me za adresu da pošalje vozilo! (?)
Vozilo hitne pomoći je stiglo nakon 15-tak minuta. Mogu samo pohvalit ljubaznost medicinskog osoblja koje je stiglo na intervenciju. Obavili su prvu pomoć i odvetli nas u KBO.Tamo slijedi nastavak agonije. Doktor je izašao iz neke rupe i samo je promumljao kako ne može odspavat ni 2 minute a da ga netko ne uznemirava! Supruga je završila kod njih. Mene niko nije hebo ni 5%, al manje važno. Nakon pola sata izašla je sestra, uvalila mi epruvetu krvi i uputila me da je odensem na hitni laboratorij na drugom kraju bolnice putem kojim me je uputila. Naravno pošto nisam svaki dan u bolnici zalutao sam u hodnicima koji sliče jednoj jako lošoj FPS igri, gdje kojekavki ventili i cijevi zjape na sve strane, po podu razbacani neki papiri s ginekologije, a nešto je šuškalo po njima, neću aludirat što je to bilo. Dogodilo se još masa stvari koja stvarno nije primjerena za jednu takvu ustanovu poput BOLNICE i ne želim ni pisat o tome. Nakon sat i pol neizvjesnosti, pustili su suprugu van i rekli da smo slobodni i da možemo kući. Izjurili su nas u 3 ujutro van, ona je bila u sobnim papučama i jakni a ja samo u majici. Vani je bilo -13°! Izašli smo iz bolnice, stan nam na drugom kraju grada,tramvaji ne voze... srećom nazvao je kolega s posla i došao po nas.
Pa ja sada vas pitam, porezne obveznike i one koji će to postat, koga vi to plaćate, skupa sa mnom? Hipokratove krivokletnike koje ne smijete uznemiravat u noćnoj smjeni i koji se ne sjećaju zakletve gore napisane? Dispečere koji ne znaju stišati milijunaša sa OBN tv-a da bi saslušali poziv u pomoć? Dali je itko svjestan ove situacije?
Kome se obratit da se ovo više ne ponavlja, kome ih tužit kad su svi doktori u vladi... I oni se trude postati KB-C? Nedaj bože nikome da zatreba pomoć od takvih ljudi...
Post je bez uvredljivog sadržaja jer sam još pod dojmom i još razmišljam šta se sve sinoć događalo. A bit će još postova na tu temu gdje ću iznijet što stvarno mislim o tome i tim bićima koje plaćamo da nam čuvaju zdravlje...